Važno je možda i to da znamo
čovjek je željen- tek ako želi
i ako cijelog sebe damo
tek onda možemo biti cijeli.

Saznat ćemo tek ako kažemo
riječi iskrene istovjetne
I samo onda kad i mi tražimo
moći će netko i nas da sretne

Dobri stari Antić........kada joj je bilo dvadest godina zavolje filozofiju i jednostavnost njegove poezije ne tražeći dubinu u njegovim mislima.....Hodala je otvorena srca pod zvijezdama i sanjala ljubav i odsanjala mladost ne dotaknuvši istinu o stvarnoj želji.
Površnost u druženju sa samom sobom dovodila ju je u sukob sa svima onima koji su željeli njenu blizinu, a onda odlazili ne ostavljajući traga u njenom srcu niti u njenim željama.
A Ona je tražila dalje ne spoznavši da ne zna cijelu sebe dati i da zbog toga i nije cijela.

A onda se u jednom zagrljaju osjeti sigurnom, u zagrljaju koji je pamtila i nakon odlaska u svoj svijet. Kao da je netko drugi, a ne Ona sama, pokrenuo mašineriju njenog uspavanog bića.
"i ako sebe cijelog damo, tek onda možemo biti cijeli" poznati stih postade suptilna melodija koja razbi led njene dugogodišnje gluhoće.

Antić je pisao onima koji tek počinju živjeti, a Ona je propustila početak.
Sjedila je polutami udobne sobe u srcu Europe, sve je oko nje odisalo novcem, standardom i blagostanjem, a Ona iznenada osjeti koliko je izgubljenih trenutaka prošlo pored nje.

I Ona prošapta u tom trenu spoznaje:

Zašto je bila potrebna ova prostor- vremenska udaljenost da bi osjetila blizinu?...Tvoju blizinu?
Kakva je tvoja moć da uspijevaš otvarati pupoljke na već dozrelim granam života?
Daljina nas je zbližila, ali ja se pitam hoćemo li znati jedno uz drugo jedno drugom nedostajati?
Daljina nas danas zbližuje.
Hoće li jednom blizina početi raditi protiv nas?

U polutami sobe u srcu Europe u tom trenu zazvoni telefon.
Na njenom licu se pojavi osmijeh sreće.

"Do sutra ljubavi, da do sutra!"

Hoćemo li doista zagrljajem uspjeti pobijediti blizinu? pomisli gledajući prema istoku gdje se ljubićastom bojom njenoga sna nazirao novi dan."