Još od davno se kod proljeva i crijevnih bolesti koristila dunja kao prirodni lijek. U nekim se zemljama i danas često koristi, osobito za liječenje crijevnih tegoba kod djece, a njezine sluzi postaju sve važnije u pripravcima za njegu kože.

Dunja je veoma stara voćka, porijeklom iz Perzije, Anadolije, a možda i Grčke i s Krima, nije sasvim točno. Stablo ove voćke naraste do sedam metara i sliči na jabukovo, a i list podsjeća na nju. Još od davno se kod proljeva i crijevnih bolesti koristila dunja kao prirodni lijek. U nekim se zemljama i danas često koristi, osobito za liječenje crijevnih tegoba kod djece, a njezine sluzi postaju sve važnije u pripravcima za njegu kože.

Sluzi djeluju kod upala usne šupljine i ždrijela te ublažavaju bolove. U sjemenkama ima podosta glikozida amigdalina, zato ih zdrobljene ne koristimo. Sluzi od sjemenaka koristimo kod raspucalih usana, opeklina, dekubitusa i u brojnim kremama i mastima za njegu kože. Čaj je prikladan za pranje i obloge, koža tako čuva prirodnu vlažnost i ostaje elastična i meka. Kod proljeva, plodovi zatvaraju, slično kao jabuka. U narodnoj je medicini za liječenje proljeva u dojenčadi i djece omiljen čaj od listova.

Kao droga koriste se osušene sjemenke zrelih plodova, koje čuvamo u dobro zatvorenim posudama. Katkad se u narodnoj medicini koriste i osušeni ili svježi listovi. Sjemenke dunje u sjemenskoj ovojnici sadrže do 22 % sluzi topivih u vodi. Zbog prisutne velike količine šećera (osobito fruktoze), organskih kiselina i pektina, od ovog voća pripremaju se i ukusne marmelade i želei.

Autor: M. B. K.

Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Datum: Srijeda, 02 Listopad 2013 09:43