Dana koji su predamnom

više se ne bojim

ne ispunjavaju me brigom

došao je trenutak

kad je tjeskoba prestala

jednog jutra otišla je

zaželjela sam joj sretan put

a pratila me je od mladosti

bila mi je vjerna suputnica

nije me ostavljala ni na tren

ni na javi ni u snu

i sada kad je nastupilo

vrijeme sveopćeg  straha

ja se više ne plašim

veselim se,žudim

za tim nadolazećim danima

izašla sam iz mračnog tunela

svijetlo je bljesnulo

horizont se proširio

zrak postao lakši

prodisala sam

težina pala mi je s leđa

kao kamen na cestu

trebalo je samo preživiti

da napokon počnem živjeti

i sada pronašavši  svoje razloge

živim u potpunosti