 Granica depresije pomiče se sve niže, pa već i djeca u dobi od pet godina ulaze u medicinski tretman za liječenje depresivnih i anksioznih poremećaja, upozoravaju stručnjaci. Razlozi porasta depresije među djecom i mladima, kako tvrde, leže u sve većem stresu zbog nezaposlenosti i financijskih problema u kojima se mnoge obitelji nalaze, ali je depresija kod djece nerijetko posljedica sustavnog nasilja među roditeljima.
Samo u centrima za mentalno zdravlje u dvije engleske pokrajine, liječnici rade s više od 1.300 djece i mladih u dobi ispod 18 godina. Prema podacima koje je ovog tjedna objavio BBC, propisivanje antidepresiva Fluoxetine, poznatijeg pod imenom Prozac, naraslo je prošle godine za 26 posto u Oxfordshiru i za 13 posto u Berkshiru. U veljači, Služba za mentalno zdravlje djece i adolescenata (CAMHS) u engleskoj pokrajini Sussex imala je u programu čak 330 djece mlađe od 11 godina, i oko 830 djece u dobi od 12 do 18 godina s dijagnozom anksioznosti i depresije. Od 212 mladih koji se s istom dijagnozom liječe u Dorsetu, 118 ih je mlađe od 16 godina.
Jedan od dječaka koji se nalaze u tom programu, osmogodišnji Jack, već je sa 18 mjeseci razvio duboko ukorijenjeni strah od napuštanja svoje majke. Anksioznost je, po ocjeni psihologa Joa Russella, najvjerojatnije nastala nedugo nakon dječakova rođenja. Za to, izgleda, postoji i podloga u djetetovoj obitelji, koja je od samog početka dječakovog života bila pod stresom zbog posla i financija, a roditelji su se razveli još dok je Jack bio sasvim mali.
Britanska praksa
Svoje strahove i anksioznost Jack manifestira ispadima u ponašanju. »Podsjeća me na proljeće, najednom se naoblači i eksplodira«, opisala je ponašanje svog sina Jackova majka. Za vrijeme terapije, Jack baca svoje igračke kroz prozor, udaljen od tla nekih desetak metara, no prethodno ih veže trakom za ruku.
– U svojoj glavi, on mala bića dovodi u poziciju nesigurnosti, tumači psiholog Russel.
– Dok igračke lete prema tlu, nas dvojica možemo razgovarati o tome kako se ljudi nose s osjećajem velike nesigurnosti.
Iako Jack na terapije ide već godinama, njegova majka kaže kako su se njegovo ponašanje i osjećaji popravili, ali još uvijek ima svoje bolje i lošije dane.
U pokrajinama Southampton i Portsmouth, 324 mladih potražilo je liječničku pomoć zbog depresije između rujna 2010. i kolovoza 2011. godine, a najmlađi među njima imao je svega pet godina. Još se 378 pacijenata mlađih od 16 godina prijavilo za terapiju zbog drugih razloga – poremećaja pažnje, anksioznosti i drugih mentalnih poremećaja. Najmlađi im je pacijent među njima star svega dvije godine.
Dječja psihologinja Barbara Inkson kaže kako se broj djece koja trebaju pomoć psihologa godišnje poveća za oko 10 posto.
– Očito je da stupanj emocionalnih poremećaja, uključujući depresiju, poremećaje anksioznosti i opsesivno-kompulzivni poremećaj stalno raste, ocjenjuje Inkson.
U Velikoj Britaniji svako deseto dijete u dobi između pet i 16 godina ima mentalni poremećaj koji se može dijagnosticirati, a svaki drugi odrasli pojedinac koji pati od mentalnih problema prve je simptome osjetio prije svoje 14-te godine. Procjenjuje je da je oko 20 posto slučajeva depresije, ili svaki peti, zapravo posljedica zlostavljanja u djetinjstvu. Majčino odbacivanje djeteta, psihičko zlostavljanje ili seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, kažu stručnjaci, udvostručuje rizik od depresije.
SVAKI DVADESETI TINEJDŽER DEPRESIVAN
Činjenica jest da u Hrvatskoj, kao i europskim državama, u prosjeku svaki dvadeseti tinejdžer pati od depresije.
– Iako to možda djeluje kao zastrašujuće velika brojka, zapravo nije tako, kaže Radonić:
– U jednoj školi s 1.000 djece, njih 50-tak pati od depresije i treba pomoć. Međutim, 950 učenika nije bolesno i tu brojku ne treba zanemariti. |
Bijeg od kuće
U Hrvatskoj ovakva istraživanja nisu provedena, no ESPAD istraživanje pokazalo je porazne rezultate mentalnog zdravlja djece. U razdoblju od 2003. do 2007. godine povećao se broj dječaka i djevojčica u dobi od 15 godina koje razmišljaju o samoozljeđivanju, a visok je i postotak djece sa suicidalnim mislima. Na pitanja »Jesi li ikada pobjegao od kuće na duže od jedan dan?«, »Jesi li ikada razmišljao o samoozljeđivanju?« i »Jesi li ikada pokušao samoubojstvo?« zabilježen je porast, s tim da dečki više bježe od kuće. Na duže od jedan dan od kuće je prema tim podacima pobjeglo osam posto dječaka, broj onih koji su razmišljali o samoozljeđivanju povećao se u četiri godine s 21 na 23 posto, a broj djevojčica sa 39 na 43 posto. Čak je 12 posto djevojčica odgovorilo da je pokušalo samoubojstvo, dok je kod dječaka takvih bilo devet posto.
Prema procjenama stručnjaka, depresija pogađa 0,9 posto predškolske djece, ili jednog od sto predškolaca, a u ranoj školskoj dobi taj poremećaj raspoloženja koji treba liječiti ima 1,9 posto djece te 4,7 posto adolescenata.
Prema riječima psihologinje Elizabete Radonjić, dobna se granica depresije i u nas već neko vrijeme smanjuje, pa se depresija javlja i kod djece u nižim razredima osnovne škole i bez lijekova je nije moguće tretirati. Budući da se na godinu broj djece i mladih s duševnom bolešću ili poremećajem ponašanja povećava za 700, a dobna im se granica smanjuje, većinu djece s poremećajem mentalnog zdravlja čine osnovnoškolci. Radonjić problem vidi u roditeljima koji često ne primjećuju rane znakove depresije kod djece, pa je zato uloga škole, učitelja i nastavnika velika. Umjesto da se protiv depresije bore uz pomoć školskih psihologa i školske medicine, djeca u Europskoj uniji odlaze psihijatrima koji im propišu antidepresive.
Samoranjavanje i suicid
Dr. David Healy, jedan od vodećih britanskih stručnjaka na području psihofarmakologije i jedan od prvih stručnjaka koji su kritizirali široku praksu prepisivanja Prozaca tinejdžerima i djeci kao da je riječ o bombonima, a ne o lijekovima. Istraživanja su pokazala da je između 1995. i 1999. godine broj američke djece u dobi od sedam do 12 godina koja su uzimala Prozac i slične antidepresive, narastao za 151 posto.
Broj djece mlađe od šest godina kojima su liječnici prepisivali Prozac, u istom se razdoblju povećao za 580 posto. Jedna je studija pokazala da su 2004. godine petogodišnjaci, pa čak i mlađa djeca, bili segment maloljetne populacije u kome je najbrže rasla potrošnja antidepresiva. Taj je trend uočen i u Velikoj Britaniji, gdje se prepisivanje antidepresiva mlađima od 18 godina u razdoblju od 1992. godine do 2001. godine udeseterostručilo.
Zbog niza slučajeva suicida kod tinejdžera koji su uzimali Prozac, Seroxat ili neki od lijekova iste skupine, 2004. godine Europska agencija za lijekove (EMEA) zaključila je da se ovi lijekovi ne bi smjeli koristiti za tretman depresije i anksioznosti kod djece i tinejdžera jer povećavaju rizik od samoranjavanja i suicida. Nakon toga praksa prepisivanja Prozaca djeci i tinejdžerima postaje sve rjeđa, no depresivne djece kojoj je pomoć potrebna, evidentno, ima sve više.
SIMPTOMI DEPRESIJE KOD DJECE
DJECA DO TRI GODINE:
slaba motorička aktivnost
tužan izgled
naglašeno oskudno plakanje
poremećaj teka i spavanja
usporen rast i razvoj
nedostatak uživanja u aktivnostima primjerenim razvojnoj dobi
PREDŠKOLSKA DJECA:
slaba motorička aktivnost
tužan izgled
naglašeno oskudno plakanje
poremećaj teka i spavanja
usporen rast i razvoj
nedostatak uživanja u aktivnostima primjerenim razvojnoj dobi
ŠKOLSKA DOB:
loše raspoloženje
slaba koncentracija
gubitak životne radosti
povlačenje iz aktivnosti koje su ih prije veselile
iritabilnost, agresivnost i izljevi bijesa
osjećaj krivnje i manjka samopouzdanja
glavobolja, bolovi u trbuhu
školska fobija
ADOLESCENTI:
bezvoljnost, pospanost, psihomotorna usporenost,
promjena težine, osjećaj krivnje
sniženo samopouzdanje, apatija
jadikovanje, natmurenost, zapuštanje izgleda
školski neuspjeh, smetnje u ponašanju
promiskuitetno seksualno ponašanje
zloraba sredstava ovisnosti
bježanje od kuće
|
bglavac
edin.kecanovic
