|
Tko je bio Martinus ? Tko je bio Martinus ? Martinus je rođen 11. Kolovoza 1890 u Sindalu, malenom provincijskom gradu na sjeveru poluotoka Jutland, u Danskoj, gdje je on proveo svoje djetinjstvo u vrlo oskudnim okolnostima. Njegovo školovanje se sastojalo od nekoliko godina u seoskoj školi, gdje je on imao nastavu dva puta tjedno tokom ljeta i jeseni. Sa dvanaest godina on je postao pastir, a četiri godine kasnije on je počeo svoje šegrtovanje kao mljekar. Radio je u različitim mljekarama u raznim djelovima Danske. 1918 postao je noćni čuvar, a 1920 postao je službenik u mljekari Enigheden u Kopenhagenu. Martinus se volio zabavljati. Često bi govorio : «Smijeh je nešto najzdravije što možemo činiti». On je imao dobar smisao za humor i imao je neuobičajen talent za pričanje smiješnih priča i prisjećanja smiješnih događaja. Ono što je potaknulo nastanak njegovih djela bilo je iskustvo duboke transformacije svijesti koje se dogodilo u Ožujku 1921. Martinus opisuje taj događaj u članku «Na rođenju moje misije», 16 poglavlje : Slijedeći upute koje su bile dane u posuđenoj knjizi pokušao sam jedne večeri meditirati na pojam Boga. I odjednom, ne znajući točno kako, našao sam se u stanju u kojem sam osjećao prisutnost nečeg neizmjerno uzvišenog. U daljini se pojavila malena svijetla točka. Na trenutak je nestala, ali trenutak kasnije ponovno je postala vidljiva, ovaj puta mnogo bliže. Sada sam mogao vidjeti da je svjetlost zračila od Kristolikog bića, čiji je svaki detalj bio sačinjen od zasljepljujuće bijele svjetlosti sa plavim nijansama. Svjetlost je bila toliko intenzivna i živa da me podsjećala na prskalice koje stavljamo na Božićno drvce. Međutim, iskrice u mojoj objavi bile se mnogo manje i mnogobrojnije. Nakon toga je ponovno uslijedila pauza tokom koje sam se nalazio u tami. Ali nakon toga je figura ponovno obasjala visoravan. Gledao sam direktno u figuru sačinjenu od vatre. Sada se Kristoliko biće zasljepljujućeg sjaja kretalo ravno prema meni i podiglo je ruke kao da me želi zagrliti. Bio sam potpuno paraliziran. Nesposoban napraviti i najmanji pokret gledao sam u struk sjajnog bića, koji se nalazio ispred mene u ravnini mojih oćiju. Ali figura se nastavila kretati naprijed i u sljedećem trenutku ušla je u moje vlastito tijelo. Obuzeo me uzvišeni osjećaj. Paraliza je prestala. Božanstvena svjetlost koja se na ovaj način u meni smjestila omogučila mi je da obuhvatim pogledom čitavi svijet. Pogledom sam obuhvatio kontinente i oceane, gradove i zemlje, planine i doline – sve se kupalo u svjetlosti koja je sada izvirala iz mojeg vlastitog uma. U toj bijeloj svjetlosti Zemlja je bila preobražena u «kraljevstvo Božje»... 17. poglavlje : Kada sam slijedeće jutro sjeo u stolicu u kojoj sam meditirao, ponovno sam bio obavijen božanstvenim svjetlom. Gledao sam u jasno plavo nebo, koje se prividno povuklo, da bi se pojavilo drugo, još jasnije nebo. To se nastavljalo sve dok nebo nije postalo toliko zasljepljujuće sjajno u svojoj zlatnoj svjetlosti i vibriralo je tolikom snagom da sam osjećao da se nalazim na granici onoga što moj organizam i moja svijest mogu izdržati. Još jedan korak, djelić sekunde više i to nebesko titranje bi sa ogromnom snagom munje privelo kraju moje fizičko postojanje. Ali tokom tog djelića sekunde koliko je trajala ta objava, doživo sam svijet svetosti, čistoće, harmonije i savršenstva. Našao sam se u oceanu svjetlosti. Ona nije bila, kao u mojoj prvoj objavi, bijela kao snijeg, već je bila zlatne boje. Sve, svaki detalj predstavljao je vatru zlatnoga sjaja. Po svuda su vibrirale tanke, svjetlucave, zlatne niti. Osjećao sam da je to sama Božja svijest, njegovo vlastito područje misli. To je bila tvar, svemoć, vrhunska sila, kojom je božansko Jastvo vladalo i upravljalo bezbrojnim svjetovima, galaktikama i maglicama, u mikrokozmosu i u makrokozmosu. Bio sam očaran. Božanstvena vatra vibrirala je u meni i oko mene, iznad i ispod. «Duh Božji», koji se prema Bibliji «kretao nad vodama», «vatra» koju je Mojsije vidio u gorućem grmu, «vatra» koja je odnijela Iliju u nebo, «vatra» koja je preobrazila Isusa na gori, «vatra» koja se pojavila nad glavama apostola i koja je kasnije promijenila Savla u Pavla na njegovom putu u Damask, «vatra» koja je u svim vremenima bila «alfa» i «omega» u svakom obliku uzvišenog stvaranja, manifestacije ili objave, plamtjela je ovdje pred mojim očima, vibrirala je u mojim grudima, u mojem vlastitom srcu i obuhvaćala je moje čitavo biće. Osjećao sam kao da se kupam u elementu ljubavi. Nalazio sam se na početku, na samom izvoru tople ljubavi oca i majke prema svojem potomstvu, međusobne zaljubljenosti mladog para. Vidio sam snagu koja je pokrenula ruku da potpiše pismo pomilovanja, ukine ropstvo, zaštiti slabe, bila to malena životinja ili slabašno ljudsko biće. Vidio sam sunce koje može istopiti led i ukloniti hladnoću iz svakog uma, koje može preobraziti neplodne pustinje beznadežnosti i pesimizma u plodna i sunčana područja svijesti, koje može zagrijati srce, inspirirati mozak, učiniti da pojedinac oprosti nepravdu, da voli svoje neprijatelje i da razumije kriminalca. To je bilo kao da se odmaram na grudima Svemogućega. Počivao sam na izvoru univerzalne ljubavi, gledao sam božansko savršenstvo, vidio sam da sam jedno sa putem, istinom i životom, i jedno sa velikim Ocem. Ovdje bi se netko mogao opravdano zapitati od kakvog su značaja ova iskustva za druge ljude. Martinus na to odgovara : 20. poglavlje : Od najveće važnosti za čitatelja nisu moja duhovna iskustva kao takva, već njihove posljedice, jer njih može procijeniti svatko tko je etičan i dovoljno nepristran i otvorenog uma. Ove posljedice predstavljaju moju sveukupnu manifestaciju : stvaranje matematičke analize svijeta, apsolutno nepobitne duhovne znanosti i početak nastanka novog mentaliteta, nove kulture, u kojoj istinsko razumijevanje života, njegovih savršenih zakona ljubavi i kulminirajuće logike i najvišeg rješenja, «Sve je vrlo dobro», od utopije može postati stvarni život, opipljive činjenice, koje su dostupne svakome čiji su razum i osjećaji dovoljno sazrili. Kozmičko vatreno krštenje kroz koje sam prošao – čiju pobližu analizu ovdje ne mogu dati- oslobodilo je u meni potpuno nove osjetilne sposobnosti, sposobnosti koje su mi omogućile – ne u bljeskovima – već, naprotiv, u trajnom stanju budne dnevne svijesti – razumijevanje svih glavnih duhovnih sila, nevidljivih uzroka, vječnih zakona svijeta, osnovnih energija i osnovnih principa iza fizičkog svijeta. Misterij postojanja za mene više nije bio misterij. Postao sam svjestan života čitavog svemira i bio sam iniciran u «Božanski stvaralački princip». Teme koje obrađuje Martinusova kozmologija : 1. Princip živog bića Martinusov opus
Ako imate pitanja ne ustežite se da nas kontaktirate...
|
bglavac
irida
