Pršteće latice života zaokrenule su svoj put na drugu stranu bivanja i pokrenule prljavu bojicu da opere tragove smrti i ludog bola što nataložen leži na tijelu rastvorenom, sa mrljama na sebi. Magla je progutala Sunce, a prljav žuti snijeg kao gnjila ljubav dolazi i bijedno šapše životinjskim glasom, tužno zavijajući, radeći vjeru i tražeći novu žrtvu. Krik se miješa sa hropcem, daviš me tupim pogledom, u neznanju me ljubiš misleći da je to ona koja rastvori tvoju dušu na ubilačke dijelove i tražeći rukom tijelo moje, zaboravio si nju i pripao meni, kao đavolu duša, kao smrti život. Krikovi noći probudiše nas i nismo znali tko smo i zašto jedno pokraj drugog ležimo.
(ova pjesma je napisana kad sam imala 16 godina).

http://shadowofsoul.blog.hr/