Godine 1191. iz Kine u Japan vratio se budistički redovnik Myoan Eisai (1141-1215), koji je time prenio "pečat svijesti", donijevši učenje budističke škole Ch'an (kin. termin; jap. zen; sanskrt, dhyana, dok se na pali jeziku tj. jeziku kojim je govorio Buddha, čita đana).

Eisai je u Kini boravio od 1187. i prije toga 1168.(pet mjeseci) kod Hsu-an Huai-ch'anga (jap. Kian Esho,12.st.), kineskog majstora Oryo linije Rinzai zena.

U Rinzai zenu (kin.Lin-chi-tsung; jap.Rinzai-shu) postoje dvije glavne linije: Oryo (kin.Huang-lung-p'ai; jap. Oryo-ha; kin. p'ai i jap. ha znače krilo) i Yogi linija. (kin. Yang-ch'i-p'ai; jap. Yogi-ha).

Uz Rinzai zen postoji i Soto škola zena (kin.Ts'ao-tung-tsung; jap. Soto-shu; kin.tsung i jap.shu znače škola), koju je osnovao Dogen Kigen (1200-1253), a bio je učenik Myoan Eisaija.

Dogena se smatra najvećim učiteljem zena u japanskoj povijesti. Eisai se rodio u svećeničkoj kući shinto svetišta u Kibitsu, u Bitchu provinciji (danas,Okayama prefektura).

Budističkom učenju ga je isprva podučavao njegov otac dok je još bio mali. Redovnik je postao sa 14 godina. Obrijali su mu glavu i poslali na planinu Hiei kod Kyota gdje je studirao učenje Tendai škole i ezoteričnih budističkih škola, prije svega škole Shingon.

U travnju 1168. prvi put je putovao u Kinu, i tamo je upoznao sunarodnjaka budističke škole Shingon, Chogena (1121-1206).

Zajedno su otišli i smjestili se u budističkom hramu na planini T'ien-t'ai gdje je Eisai ostao do rujna te se vratio u Japan.

U Kinu je opet otišao 2. travnja 1187. i taj je put promijenio njegov život. Napisao je i knjigu o tom drugom putovanju "Kozen gokokuron"   (eng.Treatise on the Spread of Zen for the Protection of the Nation).

Ponovo je otišao na planinu T'ien-t'ai i smjestio se u hram Wan-nien-ssu (jap. Mannen-ji) gdje je učio kod Hsu-an Huai-ch'anga (jap. Kian ili Koan) Esho). Hsu-an je bio 8. generacija učitelja po Huang-lung (jap. Oryo) liniji Rinzai zena.

Vrativši se iz Kine u Japan,1191. godine, Eisai je pokušao osnovati novu budističku školu, školu zena, ali je naišao na otpor starijih budističkih škola koje su zen shvatile kao nepoželjnu konkurenciju.

Većina hramova tih budist. škola nalazila se na planini Hiei, sjeveroistočno od Kyota. Zato je Eisai prvi zen hram (Rinzai škole) Shofuku-ji dao izgraditi u Hakati (stari dio Fukuoke na otoku Kyushu), u čemu mu je pomogao budući shogun Minamoto Yoriie (1182-1204,živio; 1202-1203, "vladao" kao shogun), sin Minamoto Yoritomoa (1147-1199), prvog shoguna(1192-1199) Kamakura shogunata (1192-1338) i japanske povijesti. Majka Yoriiea bila je Hojo Masako (1156-1225).

Shofuku-ji je završen 1195.godine. Potporu su Eisaiju pružali i sama Hojo Masako te kasnije i njezin drugi sin Minamoto Sanetomo (1192-1219), koji je također vršio funkciju shoguna (1203-1219), iako su stvarnu vlast imali članovi obitelji Hojo sve do 1333. godine.

Pretpostavlja se da je Eisai ubrzo nakon što je podignut Shofuku-ji, preselio u Kyoto, gdje je ostao do 1199. godine boreći se sa već spomenutim predrasudama učitelja drugih budističkih škola.

Iz Kyota, Eisai se preselio u Kamakuru jer je Kamakura u to vrijeme bila centar Japana kao sjedište shogunata, iako je u Kyotu bila carska prijestolnica.Također u Kamakuri je bila povoljnija klima za Eisaija i novu budističku školu.

Iste godine kada je Eisai došao u Kamakuru, umro je shogun Minamoto Yoritomo, a njegova udovica Hojo Masako iduće godine(1200) je u njegovu čast podigla prvi (Rinzai) zen hram u Kamakuri Jufuku-ji i postavila Eisaija za prvog poglavara.