TEOLOGIJA ZOROASTRIZMA
Tri osnove Zoroastrizma
Religijska teologija u osnovi govori o tome što ta određena religija ima za reći o Bogu. Trenutno ćemo govoriti kratko o teologiji koja uokviruje Zoroastrizam. Zoroastrizam je prva monoteistička religija, odnosno zastupa učenje da je Jedan Bog. Zoroastra je svog Boga nazvao Ahura Mazda, ili MAZDA AHURA što znači MUDAR BOG.
Tri osnove Zoroastrizma
Dr. Fanibanda objašnjava da Ahura znači Stvaratelj Života a Mazda znači Stvaratelj Materije. Na taj način, prema Dr. Fanibandi, Ahura je jednak Gospodu Šivi, dok je Mazda jednak Majci Parvati u tradiciji Hinduizma.
Iako je Bog jedan, u svijetu koji je stvorio postoje zle sile. Nejasno je odakle su se te zle sile pojavile, iako se može reći da zlo izlazi na površinu kada čovjek zaboravi na Boga. Bilo kako bilo, Zoroastra, prema Dr. Fanibandi, od čovjeka traži da svoje uši otvori na najveću Pravednost / Istinu i koristeći se svojim prosvijetljenim umom izabere između putova Dobra i Zla.
Dobro i zlo su predstavljeni zasebnim duhovima koji su „blizanci“. Oni su suprotstavljeni jedan drugome u mislima, riječima i djelima. Jedan je duh koji se uzdiže, a drugi je duh koji ponire. Jedan je dobro, drugi je zlo. Samo mudri mogu gajiti ispravnog. Dualnost je sama priroda svemira, a kako je ljudsko tijelo dio svemira i ono mora iskusiti te blizanačke suprotnosti.
Usput, zanimljivo je da su te dvije vrste prozvane ahure i deeve. Teško je ne zapaziti sličnost sa Asurama i Devama u Hindu mitologiji; samo, u Zoroastrizmu, ahure su dobri duhovi dok su deeve zli.
Zoroastrijac mora uvijek biti dobar i nikada nikoga ne povrijediti - Zoroastra
Dr. Fanibanda to sve sumira na slijedeći način: „Dok je teologija Zoroastrizma monoteistička, njegova filozofija je dualistička i etika je zasnovana na trilogiji dobrih misli, dobrih riječi i dobrih djela.“ Ljubav, Mudrost i Znanje te Služenje su temelji filozofije Zoroastrizma.
Zoroastrijski učenjak Dastur Dabu srž učenja svodi na neka jednostavna pravila:
*
Zoroastrijac mora uvijek biti dobar i nikada nikoga ne povrijediti*
On mora vidjeti jedinstvo u sumaglici prividne različitosti*
Treba živjeti život u samo-odricanju, nesebičnim pristupom i služenjem svijetu u cijelosti*
Nikada ne smije nametati svoja vjerovanja drugima – drugim riječima treba prakticirati religijsku toleranciju*
Treba održavati čistoću tijela, misli, osjećaja i duše: živjeti umjeren život: biti odgovoran, napredan i miran: brinuti se o okolišu – poštivati i voljeti sva živa bića.*
Kada je sveta osoba u potpunosti altruistična i nezainteresirana, ona čini sva dobra djela bez očekivanja vlastite koristi i dobiti.Za sve to nije zadivljujuće slično Svamijevom učenju?
Sveti tekst Zoroastrizma se zove Avesta. Zahvaljujući silama povijesti ona se sastoji od djelomičnih i ponekad oštećenih tekstova. Napisana je na starom Iranskom, jeziku sličnom Sanskrtu.
Gathas – svete Zaratustrine himne
Glavni dijelovi Aveste su:
Gatha
, svete Zaratustrine himne, pisane njegovim riječima i sačuvane tradicijom usmene predaje tijekom mnogih stoljeća jer u vrijeme Zaratustre nije bilo pisanih tekstova.Yasna
, liturgijsko djelo koje se bavi štovanjem, ceremonijama i žrtvama. Yasna sadrži tekstove zvane Gathas za koje se vjeruje da ih je otpjevao sam Zoroastra.Vispered
, dodatak YasniYashts
, koji sadrže većinu molitvenih himniVidevad
, detaljni kodeks obrednog čišćenja.Zoroastra je učio kako ljudi nose odgovornost za sve svoje postupke. Boga doživljavaju oni koji čine dobro – oni koji čine zlo mogu kriviti sami sebe kada kasnije pate. To nije ništa drugo nego Zakon Karme kojeg Svami naziva zakonom odraza, reakcije i odjeka. U spisima se nalaze jasne reference tog zakona:
*
„Bog najbolje pamti sva djela čovjeka i demona – čak i predodžbu o tome što bi se kasnije moglo dogoditi“ (Gatha 29-4)*
„Zla kletva na one koji u zli, a dobra nagrada onim pravednima. To neka bude Tvoje pravilo, O Bože, sve dok svemir ne dođe svome kraju“ (Gatha 43-5)*
„Bog je postavio dva velika zakona školovanju čovjeka. O čovječe! Sreća i jad te sustižu prema zakonima, a to je: blaženstvo pravednima i duga patnja za onoga koji čini zlo“ (Gatha 30-11)*
„Bog u svojoj pravednosti pozna svako živo biće koje je dobro u požrtvovnosti“ (Yasna (7-27)*
„Sve dobre misli, riječi i djela prožeti mudrošću vode nebeskom stanju. Sve zle misli, riječi i djela prožeti nedostatkom mudrosti vode najgoroj sudbi.“ Vispa HumataZanimljivo je da pjevanje Božjeg imena nalazi značajno mjesto i u Zoroastrizmu. Zoroastra postavlja pitanje Ahura Mazdi: „Upoznaj me sa Imenom Tvojim koje je najveće, najbolje, najpoštenije, najučinkovitije, najljekovitije, koje najbolje uništava zlobu ljudi i demona“.
Ahura Mazda je tada odgovorio: (izvod iz „Religije dobrog života“, Zoroastrizam, P.P. Masani, George Allen i Unwin, London 1938.)
O sveti Zoroastra, Moje je prvo ime „Ja Jesam“.
Moje drugo ime je Darivatelj Stada.
Moje treće ime je Snažan
Moje četvrto ime je Savršena Svetost
Moje peto ime je Sve dobro stvoreno od Mazde, ponuda Svetog Principa
Moje šesto ime je Razumijevanje
Moje sedmo ime je Onaj tko razumije
Moje osmo ime je Znanje
Moje deveto ime je Onaj koji zna
Moje deseto ime je Blagoslov
Moje jedanaesto ime je Onaj koji blagoslivlja
Moje dvanaesto ime je Ahura, Sve-mudri
Moje trinaesto ime je Najpovoljniji
Moje četrnaesto ime je Onaj u kojem nema povrede
Moje petnaesto ime je Nepokorivi
Moje šesnaesto ime je Onaj koji gradi istinit račun
Moje sedamnaesto ime je Onaj koji vidi sve
Moje osamnaesto ime je Iscjelitelj
Moje devetnaesto ime je Stvaratelj
Moje dvadeseto ime je Mazda (Sveznajući)
Čitanje spisa na glas
Kompilacija navodi još mnoga druga imena. Sto i jedno ime Ahura Mazde čine dio svakodnevnih molitvi Zoroastrijaca. Što bi netko sa tim imenima trebao činiti? Masani ima odgovor: „Tko god ga stavi (Ime) na svoje usne, te je uronjen u meditaciju o njihovom značenju, na sebe stavlja štit koji ga brani od dodira zla. Čak je i od samog Proroka Ahura Mazda zatražio da ponavlja Njegova imena.
„Ako želiš, O Zaratustra
Prognati svu tu malignu mržnju,
Mržnju demona, mržnju smrtnika,
Razvratnih tlačitelja vjere,
Dvoličnih heretika i lažova,
Četveronožnih vukova, vojske širokih fronti,
Koje nose stjegove umrljane krvlju,
Tada ova imena izgovaraj mrmljajući,
Po cijele dane i noći“
I tako vidimo da Namasmarana, ili pjevanje Imena koje nam Svami vrlo često prepisuje nalazi mjesto i u Zoroastrizmu također. Usput, možemo ga pronaći i u Islamu, ali o tome ćemo na drugome mjestu.
Sada bi se morali osvrnuti na značajku Zoroastrizma o kojoj se često govori kao o Mitraizmu. Učenjak R.P. Masani zaključuje da iako Vede govore o Vrhovnom Gospodu i Jednoj Istini, Vedska liturgija je ipak dala prostora i mnogim manjim božanstvima.
Na isti način, zaključuje Masani, iako je Zoroastra smatrao Ahura Mazdu kao Vrhovnog, tokom vremena su se štovala mnoga božanska bića. Tako su se štovali mnogi anđeli poznati kao Yazata. Vjerovalo se da se štovanjem tih anđela mogu ostvariti razne koristi i nagrade. Među Yazatama najistaknutiji je bio Mitra. To je jako zanimljivo jer se Mitra ističe i u Vedskim ritualima također, što svjedoči o velikoj sličnosti drevnih religijskih običaja Irana i Indije.
Masani govori kako je od svih nebeskih bića koja su vladala zemljom, Mitra bio smatran kao najjači među najjačima, najčeličniji od čeličnih, najmarljiviji i najinteligentniji među božanskim bićima, najpobjedonosniji i najhvaljeniji. Masani dodaje, „U spisima Mitra i Ahura se često zazivaju zajedno. Njihovo zajedništvo je u stvari pred-Zoroastrijsko i odgovara Vedskom Mitra Varuni.“ Mitraizam koji se pojavljuje prije Zoroastre, je nakon njega, na neko vrijeme, ponovo stekao popularnost.
Ujedno je Mitraizam zanimljiv i zbog toga što je prodro u Rimsko carstvo. Rečeno je kako je bio jako popularan među Rimskim garnizonima, te je također bio rival Kršćanstvu. Neki su mišljenja da je čak nekoliko Mitraističkih rituala, te čak i neka vjerovanja, našlo svoje mjesto u Kršćanstvu. 25.12. je, na primjer, bio datum kada su Rimljani slavili rođendan Mitre i iz praktičnih je razloga taj datum prihvaćen od strane ranih Kršćana kao Isusov rođendan, kako je to u Rimskom carstvu bio nacionalni praznik.
Vodilo se jako puno polemika među učenjacima vezano uz povezanost Zoroastrizma, Židovstva i Kršćanstva. To ne iznenađuje, gledajući na povijesnu činjenicu da su sve te religije potekle na istom zemljopisnom području. Na neko vrijeme je prevagnulo mišljenje da je Zoroastrizam posuđivao od Židova i čak i Kršćana, ali su kasnije učenjaci, detaljno obradivši to pitanje, odbacili takav stav.
Danas postoji pretpostavka kako je 600 godina prije Krista veliki broj Židova doveden u Babilon kao zarobljenici. Kontakt sa Irancima tokom dugog perioda prognanstva učinio je da prognanici preuzmu mnoge doktrine Zoroastrizma, poput besmrtnosti duše, uskrsnuća tijela, te nagrade i kazne u skladu sa moralnim životopisom pojedinca. U tom kontekstu poznati Njemački učenjak Max Mueller govori, „Dobro je poznato da te doktrine u potpunosti ili djelomično nisu bile prisutne u ranoj fazi religije među Židovima“. Još jedan učenjak, Dr. West je usporedio Židovske tekstove napisane prije i nakon kontakta sa Perzijom, te zaključuje kako Jobova knjiga u Starom Zavjetu ima „nekih naznaka prijevoda ili adaptacije sa Perzijskog ili Asirskog teksta“.
Zoroastrijcu bi Čistoća trebala predstavljati nit vodilju života
U članku pod naslovom Zoroastra i Biblija napisanom 1894, učenjak L.H. Mills govori kako „je Božanskoj Volji pričinilo zadovoljstvo otkriti neke od najvažniji postulata našeg Katoličkog stada prije svega Zoroastrijcima, te putem njihove literature Židovima i nama.“ Tada nastavlja i dodaje: „Da podvučem liniju, rekao bi, kao da govorim sa ortodoksnog stanovišta, da dok su knjige Starog i Novog Zavjeta neusporedive po svojoj veličanstvenosti i zanosu, te čine možda najimpresivniju cjelinu njihove vrste poznate ljudskom umu i sa pravom mogu biti opisane kao „nadahnjujuće“, ipak skromna i do određene mjere prethodeća religija štovatelja Mazde bila je korisna u zaokruživanju i davanju tijela mnogim labavim koncepcijama Židovskih vjerskih učitelja, te je unijela mnoge ideje koje su u potpunosti nove, dok je u doktrine o besmrtnosti i uskrsnuću, najvažnijim od svih doktrina, pozitivno učvrstila vjeru. Ali najveća i neusporedivo najplemenitija stvar koju je učinila je propaganda doktrine da je „vrlina sama sebi nagrada“, čak i u velikim religijskim analizama, te da je „grijeh sam sebi kazna“.
Usput, možemo nadodati kako je Zoroastrizam dao svoj doprinos i Islamu, u obliku pet dnevnih molitvi. Korištenje vode u Zoroastrijaca pri abdestu, te njihovom isticanju ritualne čistoće je također zajedničko i sa Židovima.
Možda je najbolji način dati zaključak ovome poglavlju citirajući dio Dastur Dabuove knjige, Priručnik informacija o Zoroastrizmu, izdanog od strane P.N. Mehta Education Trust, Bombay.
Život Zoroastrijca bi morao biti otvorena knjiga koju bi drugi proučavali. Religija bi trebala prožimati svaku misao, riječ i djelo; kao što bi pojedinac trebao biti suđen prema svome ponašanju, a ne samo sposobnosti govora o vjerama i vjerovanjima.
Glava i srce bi trebali biti koordinirani na način da se ne stvara jednostran razvoj. Zoroastrijcu bi Čistoća trebala predstavljati nit vodilju života – fizička, moralna, umna i duhovna čistoća. Istinu moramo tražiti poniznošću i iskrenošću. „Sa srcem iznutra i Bogom nad glavom“, hrabro se treba suočiti sa svim nedostacima života.
Ako je Zoroastrijski koncept života zasnovan na borbi protiv zla, moramo se čuvati od iskušenja. Jednog dana se moramo vrati u svoje nebesko boravište, a zapise o svojim djelima držati čistima i dobrima.
Može li itko raspravljati o tim odredbama?
POVIJEST PERZIJE I NJENA POVEZANOST SA POVIJEŠĆU ZOROASTRIZMA
Cirus Veliki
Povijesno govoreći, Zoroastrizam je potpuno različit od mnogih drugih drevnih religija kao što su na primjer Kršćanstvo i Islam, koji također vuku porijeklo sa Bliskog Istoka. Dok su se Kršćanstvo i Islam jako proširili i cvjetaju sve do danas, Zoroastrizam je svoje redove imao jako davno i sada je gotovo na rubu gašenja.
Kako smo već spomenuli, ta religija vuče korijenje u drevnoj Perziji, a Zoroastrijski Perzijanci su podigli prvo poznato internacionalno carstvo. Akaemensko (Hakkamanisya) carstvo koje je osnovao Kir (Kuruš) Veliki protezalo se od Grčke do Egipta i od centralne Azije do Indije. U dinastiji je bilo mnogo slavnih kraljeva poput Cambises (Kambašta), Kseres (Kšaraja) i Darije (Darajavajuš). Dinastija je vladala od 550. godine do 300. godine prije Krista.
Druga Zoroastrijska dinastija je bila Sasani koju je osnovao Artakserses (Artakšira ili Adešir). Sasani su vladali od 211. do 634. godine nakon Krista sve do Arapskog osvajanja Irana.
U ranom sedmom stoljeću nakon Krista, Islam je prešao granice Arabije, čak u vrijeme kada su se Rimljani i Sasani borili jedni protiv drugih. 634. godine nakon Krista, Arapi su poslali ultimatum Perzijskom caru Homazdu, kao i vladajućem Rimskom (Bizantskom) caru, da prihvate Islam ili da se suoče sa ratom. Oba su se carstva odlučila na rat.
Arapi su odlučili napasti prvo Perzijance (Sasane), te im zadali teške udarce u bitci kod Kadezije (Quadisivjah), a potom osvojili Sasanijski glavni grad Ktesifon (današnji Bagdad). Rimljani (Bizantinci) nisu ništa bolje prošli. Konačno, 624. godine nakon Krista, Islam se učvrstio u Perziji.
Iz toga svega se može zaključiti da je bilo četiri velika razdoblja:
Vladavina Akaemenske dinastije: 559-334 prije Krista
Grčko razdoblje kada je Aleksandar Veliki osvojio Perziju: 334-224 prije Krista
Sasani dinastija: 224-642 nakon Krista
Islamsko razdoblje: 642 nakon Krista do danas
Perzijsko carstvo tokom vladavine Kira i Akaemena (550-330 prije Krista)
Kir Veliki dopušta Židovima da se vrate i ponovo sagrade Jeruzalem
Tokom vladavine Kira Velikog, iz Akaemenske dinastije, Perzijsko carstvo je doseglo svoj prvi veliki vrhunac. U njegovo je vrijeme Perzijsko carstvo bilo velesila. Kir je pokorio mnoge zemlje, ali je bilo i dobronamjeran vladar koji je poštovao lokalne običaje, zakone, jezike i vjerovanja.
539. godine prije Krista Babilonija se mirno predala Kiru i on je, zbog svoje milosrdne politike, dočekan kao veliki spasitelj. Oslobodio je Židove iz zarobljeništva i pomogao im da se vrate u svoju zemlju, te ponovo izgrade svoj hram u Jeruzalemu. U Starom Zavjetu se spominje Kir:
„Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira, te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno:.
Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji i neka gradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu.“ II Ljetopisi – 36:22, 23
Ja govorim Kiru: 'Pastiru moj!' I on će sve želje moje ispuniti govoreći Jeruzalemu: 'Sagradi se!' i Hramu: 'Utemelji se!'" Izaija 4:28
Nakon Kira je došao Darije čija je vladavina označila sumrak Perzijskog carstva. Održavajući Kirovu tradiciju, Darije je cijenio prava svih ljudi pod njegovom vladavinom. Sagradio veliki grad Persepolis.
334. godine prije Krista, Aleksandar je napao Perziju i pokorio Perzijsku vojsku. Dopustio je svojoj vojsci da pljačka, pohara i spali Persepolis. U isto vrijeme, Aleksandar je sam sebe smatrao nasljednikom Akaemenskih kraljeva, te je u njegovoj grobnici odao čast Kiru Velikom.
Aleksandrova bista u Britanskom muzeju
Preuzeo je mnoge dvorske običaje od Perzijanaca, te pokušao stvoriti miješanu kulturu, dijelom Helensku, dijelom Perzijsku. Oženio je Perzijsku ženu, te naredio svim svojim generalima kao i desetku tisuća njegovih vojnika da učine isto.
323. godine prije Krista, Aleksandar je umro i njegovo je kraljevstvo podijeljeno među njegovim generalima. U tom procesu, jedan je od generala u Perziji postavio dinastiju Seleucid. Nakon toga se vodila neprestana borba između Seleucida i Partijana, plemenskog kraljevstva sa sjeveroistoka Perzije.
224. godine nakon Krista, Partijani su uspostavili svoju kontrolu nad cijelom Perzijom. To je povelo do osnivanja Sasani dinastije, od stane Ardešira I, i još jednom Perzija postaje velesila.
Njihova vladavina dolazi kraju 642. godine nakon Krista kada nomadska plemena iz Arabije silom namečući novo osnovanu vjeru Islam konačno osvajaju Perziju. Nakon toga, pod oštricom mača, svi domoroci bivaju preobračeni na Islam, i to je posijalo skoro izumiranje Zoroastrizma u Perziji.
Mala grupa Zoroastrijaca je pobjegla u Indiju, te tamo potražila utočište. Njihova priča slijedi u nastavku.
bglavac
edin.kecanovic
