Što je theravada budizam?
John Bullitt
Sadržaj:
- Učenje starih
- Mnogo imena za theravadu
- Pali: jezik theravade
- Kratak pregled Budinog učenja
- Theravada stiže na Zapad
"Učenje starih"
Theravada (pali: thera "stari" + vada "riječ, učenje"), "učenje starih" jeste naziv za školu budizma koja se oslanja na tekstove pali kanona ili Tipitaku, koju naučnici jednoglasno smatraju najstarijim zabilježenim Budinim učenjem.
Tokom vijekova theravada je bila dominantna religija na Šri Lanki, Burmi i Tajlandu, a danas u svijetu se broj theravada budista kreće preko 100 miliona. U posljednjih nekoliko decenija theravada je počela da svoj korijen hvata i na Zapadu -- prvenstveno u Europi i u SAD.
Mnogo imena za theravadu
Theravada budizam se označava mnogim imenima. Sam Buda je svoje učenje nazivao Dhamma-vinaya, "nauk i disciplina," ukazujući time na dva fundamentalna aspekta sistema etičkog i duhovnog treninga kojem je podučavao.
Na osnovu svoje historijske dominacije u zemljama južne Azije (Šri Lanka, Tajland i Burma), theravada se takođe identificira i kao "južni budizam", nasuprot "sjevernom budizmu," koji se iz Indije proširio na sjever u Kinu, Tibet, Japan i Koreju.
Theravada se često izjednačava sa "hinayanom" ("malim vozilom"), nasuprot "mahayani" ("velikom vozilu"), što je obično sinonim za tibetanski budizam, zen, ch'an i druge škole severnog budizma.
Korištenje termina "hinayana" u pežorativnom smislu ima svoje korijene u ranim šizmama unutar monaške zajednice, što je na kraju dovelo do pojave onoga što će kasnije postati poznato kao mahayana.
Danas naučnici različitih naučnih uvjerenja termin "hinayana" koriste bez pežorativnog prizvuka.
Pali: jezik theravade
Jezik theravadskih kanonskih tekstova jeste pali, jezik srodan magadhskom, kojim se vjerovatno govorilo u centralnoj Indiji u Budino vrijeme.
Većinu govora koje je izrekao Buda zapamtio je Ananda, Budin rođak i bliski pratilac. Ubrzo poslije Budine smrti (oko 480. pre n.e.), monaška zajednica - uključujući i Anandu - sakupila se da odrecitira sve govore koje su čuli tokom Budinog podučavanja dugog četrdeset pet godina.
Otuda svaki sačuvan govor (sutta) počinje formulom: Evam me sutam - "Ovako sam čuo".
Ovo učenje prenošeno je unutar monaške zajednice putem dobro utvrđene usmene tradicije. Tek oko 100. pre n.e. su Tipitaku prvi put zabilježili u pismenoj formi i to na Šri Lanki sinšaleški monasi-pisari.
Naravno, nikako se ne može dokazati da pali kanon zaista sadrži riječi historijskog Bude (čak ima čvrstih dokaza da je dobar dio kanona kasnije nastao).
Pa ipak je mudrost koju ovaj kanon sadrži tokom vijekova služila kao pouzdan vodič za milione sljedbenika u njihovom traganju za probuđenjem.
Mnogi proučavaoci theravade dolaze do zaključka da i učenje pali jezika - čak makar samo osnova - u velikoj mjeri produbljuje njihovo razumijevanje prakse.
Kratak pregled Budinog učenja
Ovo što slijedi je kratak sinopsis nekih od ključnih dijelova učenja theravada budizma. Izostavljen je dobar njegov dio, ali se nadam da će vam čak i ova gruba skica biti dovoljna da krenete u vlastito istraživanje.
Ubrzo poslije probuđenja, Buda ("Budni") izgovorio je svoju prvu propovjed, u kojoj je izložio osnovu na kojoj će počivati čitavo njegovo kasnije učenje.
Tu osnovu čine Četiri plemenite istine, četiri temeljna principa Prirode (dhamma), koji su rezultat Budinog nepristrasnog i produbljenog istraživanja svijeta u kojem živimo, te otuda služe da definiraju čitavo područje budističke prakse.
Ove istine nisu nekakve tvrdnje u koje treba povjerovati. One su prije kategorije pomoću kojih možemo opisati naše neposredno iskustvo na način koji doprinosi našem probuđenju:
1. Dukkha: patnja, nedovoljnost, nezadovoljstvo, strepnja;
2. Uzrok dukkhe: uzrok ovog nezadovoljstva jeste želja (tanha) za čulnim uživanjima, za ponovnim rađanjem i za prestankom ponovnog rađanja;
3. Prestanak dukkhe: napuštanje te želje;
4. Put koji vodi do prestanka dukkhe: a to je Plemeniti osmostruki put koji čine ispravno razumijevanje, ispravna odluka, ispravan govor, ispravno djelovanje, ispravan život, ispravan napor, ispravna svjesnost i ispravna koncentracija.
Za svaku od ovih plemenitih istina Buda je vezao specifičan zadatak koji sljedbenik mora da izvrši: prvu plemenitu istinu treba shvatiti; drugu treba napustiti; treću treba ostvariti; četvrtu treba razvijati.
Potpuno ostvarenje treće plemenite istine otvara put ka Nibbani (sanskrit: nirvana), transcendentnoj slobodi koja predstavlja konačni cilj čitavog Budinog učenja.
Posljednja među plemenitim istinama -- plemeniti osmostruki put -- sadrži preporuke za oslobađanje od naše nesreće i za izbavljenje, jednom zauvijek, iz bolnog i zamornog kruga rađanja i umiranja (samsara) u kojem se -- zahvaljujući vkastitom neznanju (avijja) četiri plemenite istine -- vrtimo tokom nebrojenih eona.
Plemeniti osmostruki put jeste sveobuhvatan praktičan vodič za razvijanje onih korisnih kvaliteta i vještina u ljudskom srcu koje treba njegovati kako bi sljedbenik stigao do krajnjeg cilja, konačne slobode i sreće nibbane.
U praksi, Buda je svoje sljedbenika podučavao plemenitom osmostrukom putu u skladu sa "postupnim" sistemom treninga, započinjući sa razvijanjem sile, ili vrline (ispravan govor, ispravno djelovanje i ispravan život, što je sažeto u praktičnu formu kroz pet pravila morala).
Ovome slijedi razvijanje samadhija, ili koncentracije, i mentalnih kvaliteta (ispravan napor, ispravna svjesnost i ispravna koncentracija), a kulminira u potpunom razvijanju pańńe, ili mudrosti, (ispravno razumijevanje i ispravna odluka).
Prakticiranje dane (velikodušnosti) služi kao potpora svakom od koraka na ovom putu, jer potpomaže slabljenju navike priklanjanja želji i jer nas može podučiti dragocjenim lekcijama o uzrocima i posljedicama naših postupaka (kamma).
Napredovanje na ovom putu ne ide pravolinijski. Umjesto toga, razvijanje svakog od aspekata plemenitog osmostrukog puta podstiče produbljivanje i snaženje svih ostalih, vodeći sljedbenika spiralom koja se uzdiže ka duhovnom sazrijevanju i koja kulminira probuđenjem
Promatrano iz drugog ugla, dugo putovanje na stazi probuđenja počinje zapravo prvim maglovitim naziranjem ispravnog razumijevanja, prvim odbljescima mudrosti kojom prepoznajemo valjanost prve plemenite istine i neizbježnost zakona kamme (sanskrit: karma), univerzalnog zakona uzroka i posljedice.
Kada jednom sagledamo da loši postupci neizbježno dovode do loših posljedica, a da ispravni postupci na kraju donose poželjne rezultate, prirodno se nameće želja da živimo moralno ispravnim životom, da ozbiljno preduzmemo prakticiranje sile.
Povjerenje koje se javi na osnovu tog prvobitnog razumijevanja navodi sljedbenika da stekne još veće povjerenje u Učenje.
Sljedbenik postaje "budista" tako što izražava svoju unutrašnju odluku da "uzme utočište" u trostrukom dragulju...u Budi (historijskom Budi i u svom unutrašnjem potencijalu da postane probuđen), u Dhammi (u učenju historijskog Bude i krajnjoj istini na koju on ukazuje) i u Sanghi (monaškoj zajednici koja je štitila učenje i ostvarivala ga u praksi još od Budinih dana i svim onima koji su postigli makar jedan od stupnjeva probuđenja).
S nogama čvrsto oslonjenim na tlo kroz uzimanje utočišta i uz pomoć jednog duhovnog prijatelja (kalyanamitta), koji će pomoći da ugledamo put, možemo se njime zaputiti, puni pouzdanja da zaista idemo stopama koje je za sobom ostavio sam Buda.
Budizam se ponekad naivno kritizira kao "negativna" ili "pesimistična" religija i filozofija. Jer ipak (tvrde ovakvi kritičari) život nije sav patnja i razočaranje, već on nudi mnoštvo uživanja i sreće. Otkud onda ta pesimistička budistička opsjednutost nezadovoljstvom i patnjom?
Buda je svoje učenje zasnovao na nepristranoj procjeni naše pozicije kao ljudskih bića: u ovom svijetu postoji nezadovoljstvo i patnja.
To nitko ne može da porekne. Da se Budino učenje ovde zaustavlja, zaista bismo ga mogli smatrati pesimističkim, a život krajnje beznadežnim.
Ali, kao i liječnik koji prepiše lijek za neku bolest, Buda nudi nadu (treću plemenitu istinu) i lijek (četvrtu).
Budino učenje nam tako daje osnovu za izuzetan optimizam u jednom složenom, zbunjujućem i teškom svijetu. Jedan suvremeni učitelj je to dobro izrazio: "Budizam je ozbiljno traganje za srećom."
Buda je tvrdio da je probuđenje koje je, nekada davno zaboravljeno, on samo ponovo otkrio dostupno svakome ko je spreman da uloži napor i predanost potrebne da se ide plemenitim osmostrukim putem do njegovog kraja. Na svakom od nas je da tu tvrdnju sam za sebe proveri.
Theravada stiže na Zapad
Sve do kraja 19. vijeka, za učenje theravade se malo znalo izvan južne i jugoistočne Azije, gdje je ono cvjetalo tokom dva i po milenijuma.
U 20. vijeku, međutim, Zapad je počeo da uočava theravadsko jedinstveno duhovno naslijeđe i učenje o probuđenju.
U poslejdnjim decenijama ovo zanimanje je neprekidno raslo, dok su različite škole unutar theravade osnivale na desetine samostana širom Europe i Sjeverne Amerike.
Uz to, sve je veći broj laičkih centara za meditaciju na Zapadu, koji djeluju nezavisno od sanghe i nastoje da izađu u susret onima koji - bili budisti ili ne - žele da upoznaju određene aspekte Budinog učenja.
Prijelaz između dva milenijuma predstavlja i šansu i opasnost za theravadu na Zapadu.
Hoće li Budino učenje biti strpljivo proučavano i prakticirano, tako da može pustiti duboke korijene na tlu Zapada, na dobrobit mnogih generacija koje će tek doći?
Hoće li trenutno popularna klima "otvorenosti" i međusobnih uticaja između duhovnih tradicija voditi ka nastanku neke nove forme budističke prakse jedinstvene za moderno doba ili će sve to jednostavno dovesti do razvodnjavanja i konfuzije u ovom dragocjenom učenju? Ovo su otvorena pitanja; jedino će vreme na njih odgovoriti.
Na sreću, Buda nam je ostavio izvjesne veoma jasne i jednostavne putokaze koji nam pomažu da pronađemo svoj put kroz razgranati labirint raznih "budističkih" učenja koja su nam danas dostupna. Kad god se zapitamo za autentičnost određenog učenja čvrsto se držino Budinog savjeta koji je dao svojoj pomajci:
Za kvalitete za koje znaš:
"Ove kvalitete vode raspirivanju, a ne hlađenju strasti; vode ka većoj vezanosti, a ne ka oslobađanju, ka gomilanju, a ne ka odbacivanju, ka samoveličanju, a ne ka skromnosti, ka nezadovoljstvu, a ne ka zadovoljstvu, ka uplitanju u odnose, a ne ka osamljivanju, ka lijenjosti, a ne ka istrajnosti, ka gomilanju tereta, a ne ka rasterećivanju": za to sasvim pouzdano možeš reći: "
To nije dhamma, to nije vinaya, to nisu učiteljeva uputstva."
Naravno, pravi test za svako pa i ovo učenje jeste da li ono u dubini vašeg srca donosi obećane rezultate. Buda nas je stavio pred izazov, na nama je da svatko za sebe na taj izazov odgovorimo.
bglavac
edin.kecanovic
