• 13 1 Kad bih ja govorio jezicima,

onim ljudskim i onim *anđeoskim,

uzmanjka li mi ljubavi,

ja sam kovina koja odjekuje,

jedan zvečeći cimbal.

• 2 Kad bih imao dar *prorokovanja,

poznavanje svih *tajni i svake

znanosti,

kad bih imao vjeru najpuniju,

onu koja premješta planine,

ako mi manjka ljubavi,

ja sam ništa.

• 3 Kad bih podijelio sva moja dobra

izgladnjelima,

kad bih izručio svoje tijelo

plamenovima^[789]

ako mi manjka ljubavi,

ja ne dobijam ništa.

• 4 Ljubav je strpljiva, ljubav

čini uslugu,

ona ne zavidi, ona se ne prsi,

ona se ne nadimlje od gordosti,

• 5 ona ne čini ništa ružno, ne

traži svoju korist,

ona se ne ljuti, ne gaji kivnost,

• 6 ona se ne raduje nepravdi,

već nalazi svoju radost u istini.

• 7 Ona sve prašta, sve vjeruje, svemu se

nada, ona sve podnese.

• 8 Ljubav nikad ne nestaje.

Proročanstva? Ona će biti

ukinuta.

Jezici? Završit će.

Znanost? Bit će dokinuta.

• 9 Jer, naše saznanje je ograničeno

i ograničeno je naše

prorokovanje.

• 10 Ali, kad bude došlo savršenstvo,

ono što je ograničeno bit će

dokinuto.

• 11 Kad bijah dijete, govorah kao

dijete, razmišljah kao dijete,

razmišljah

kao dijete.

Kad sam postao čovjekom,

završio

sam s onim što pripadaše djetetu.

• 12 Sada, mi sve vidimo u jednom zrcalu^[790]i

na jedan nejasan način, ali tada, to

će biti licem u lice.

Sada, moje je znanje ograničeno,

tada, ja ću spoznavati kao što sam

spoznat.

• 13 Sada dakle, ovo troje ostaje,

vjera, nada i ljubav,

ali, ljubav je najveća.

Prva Pavlova poslanica Korinćanima