UVODNA  RIJEČ

 

Biblija je najčitanija i najviše prevođena knjiga koju je dao stvara­lački genij čovječanstva. Za kršćane — katolike, pravos!avne i protestante — ona je sveta, inspirirana i kanonska knjiga. Za svakog Čovjeka Biblija je istovremeno zbirka povijesnih isprava i književno djelo izvorne : nepro­lazne umjetničke snage. Ona pripada zajedničkoj kulturi čovječanstva,

Po postanku i jeziku, po sadržaju i stilu, po slikovitosti i metaforici.

 

Biblija nije jedna knjiga, nego zbir knjiga koje su nastajale u razdobljima od 13. stoljeća pr, Kr. do 2. stoljeća naše ere, a naziv obuhvaća: Stari zavjet i Novi zavjet. Za Židove je Stari zavjet religiozna knjiga koja je svoje­vrsna antologija hebrejske književnost,žarišno jezgro misli, estetike i mo­rala. U biblijskim knjigama ujedinjuju se različiti književni rodovi i stilovi od epskoga i romanesknog do gnomskoga, dramskog i lirskog.

 

Pjesnici i umjetnici svih meridijana kroza stoljeća nalaze u Bibliji izvore i teme stvaranja. Velika djela i razdoblja svjetske i nacionalne knji­ževnosti, likovnih umjetnosti, glazbe i arhitekture nije moguće, u punini, razumjeti bez poznavanja biblijskih prizora, sadržaja i likova.

Biblijske tekstove pisala je i redigirala ljudska ruka — ruka davnih pjesnika — i da bismo ih shvatili, moramo ih postavili i gledati u povijesnoj dimenziji kao što gledamo svaki stvaralački ljudski trag.

 

Biblija je mnogo vremena bila jedini živi svjedok drevnih književnosti u počecima kulture i civilizacije, čovječanstva. U posljednja dva stoljeća, povijesne nauke, a posebno arheologija i filologija, otkrile su i pročitale nepoznate spomenike, dokumente i pisma nestalih civilizacija; feničanske, egipatske, asiro-babilonske, sumerske i hetitske. Time su biblijski tekstovi ukorijenjeni u širu povijesnu povezanost. Nedavnu otkriveni Rukopisi s obala Mrtvoga mora (1947) privukli su pažnju znanstvene kritike. Biblij­ska kritika obogaćena je i proširena novim znanstvenim metodama i rezul­tatima nauke u cjelini. Kao što je Biblija, kao sveta knjiga kršćana, otvorena svakom čovjeku, tako je otvoren i svaki pristup biblijskim tekstovima kad je vođen znanstvenom metodom i duhom istine.

 

U kulturi slavenskih naroda Biblija ima posebno značenje. Starosla­venska pismenost i počeci slavenskih književnosti temelje se na biblijskim tekstovima. Ne može se pouzdano reći kad se Biblija počela prevoditi na živi narodni hrvatski jezik. Najstariji prijevodi biblijskih odlomaka na hrvatski jezik poznati su u Hrvatskoj od 14. stoljeća, a u 16. stoljeću javlja se prvi pokušaj da se Biblija prevede u cjelini. Hrvati su prvi potpuni tiskani prijevod Biblije dobili 1831. iz pera slavonskog franjevca Petra Katančića: Svelo pismo starog zakona (u 4 sveska) i Sveto pismo novog zakona (u 2 sveska). Paralelno je tiskan latinski tekst(Vulgata) i hrvatski prijevod.

Slavistička znanost istražuje i prati razvojni put biblijskih prijevoda na slavenske jezike od slavenskih apostola Koistantina-Ćirila i Metoda do naših dana. Sačuvani prijevodi i izdanja s inicijalima, iluminacijama i ilustracijama biblijskih tekstova, evanđelja i lekcionara, uz povijesno knji­ževno značenje, imaju neprocjenjivu vrijednost umjetničkog blaga i gra­fičke vještine.

 

Svaki novi prijevod Biblije znači kulturni događaj za narod i sredinu u kojoj se javlja. Ovo izdanje, koje je poduzela izdavačka kuća Stvarnost, rezultat je suradnje književnika, bibličara i kulturnih radnika. I vrijednost i mogući nedostaci ovog posla otvoreni su znanstvenoj kritici.

 

Jure KAŠTELAN