S.S.Doliwa

7.3.

Ja sam u stanju vječnog blaženstva.

Ništa me ne žalosti. Ništa me ne zabrinjava. Radim ono što treba uraditi, i lebdim u sreći. Kada ne bih bio usidren u vječnom blaženstvu, moglo bi me ražalostiti kada vidim kako sebe činiš malim.

Ja sam ti dao sve. Ti si sveznajući. Ti si svemoćan. Ti si pun blaženstva: A kako živiš? Kao da si sasvim siromašan crv, kojeg su odstranili iz njegova elementa.

Tijekom mnogih života ti si usvojio navike koje više ne želiš napustiti. One ti najvećim dijelom nisu donijele nikakvu sreću. Ali kako su to navike, postale su ti drage i vrijedne.

Moja je najveća zadaća da raskinem te stare navike koje vise o tebi kao okovi, jer one te neumoljivo vežu za neuspjeh i ponovno rođenje.

Kao drugo, želim te upozoriti na nerješivu proturječnost koja te drži zarobljenim: s jedne strane ti patiš živeći zemaljskim životom, s druge strane sve se više vežeš za njega.

O što se više vežeš, tim više patiš.

Ja ću ti pomoći da skineš svoje okove. No, ti moraš promijeniti način razmišljanja. Ti moraš postići da lebdiš kroz život lakoćom ptice i da se kao kolibrić hraniš samo najslađim nektarom.

Isto to trebao bi i ti raditi: bez obzira u kojem pravcu ideš, kreći se s pogledom uvijek čvrsto usmjerenim na Gospodina, pa će život i tebi donositi najslađi nektar.