VIZIJA BOGA
Božanski govor koji je Bhagavān Sri Sathya Sai Baba održao 11. listopada 2005. godine u Prasanthi Nilayamu
Dragi studenti, svi ljudi na svijetu žele doživjeti viziju Boga. Oni zapravo čeznu za jedinstvenom prilikom da se stope s Njegovim božanskim sjajem. Ta intenzivna čežnja za tom velikom privilegijom nije novi fenomen. Ona postoji otkad su se ljudska bića pojavila na svijetu. U skladu s tom težnjom, neki mudraci i vidioci težili su za vizijom Boga i krajnjim stapanjem s Njim. I tako se pjevanje o Božjoj veličanstvenosti prenosilo s generacije na generaciju u zemlji Bhārati.
Od sâmoga početka Nārada je neprestano pjevao o slavi Božjeg imena. No kakva korist ako se samo priziva Božje ime zbog vlastita zadovoljstva? On je zato zastupao deveterostruki put odanosti:
Slušanje o Božjem imenu – œravana, pjevanje religioznih pjesama – kīrtana, kontemplacija o Višnuu – višnusmārana, služenje Njegovih stopala – pādasevana, obožavanje – vandana, obredno bogoštovlje – arcana, njegovanje odnosa gospodar-sluga – dāsya, prijateljstvo s Bogom – sneha i potpuna predanost volji Božjoj – ātmanivedana.
Jednog se dana Nārada molio Gospodu Nārāyani: "Gospode, mi samo prizivamo Božje ime, ali bit Božjeg imena je u Tebi. Samo kad nas Ti blagosloviš da možemo sudjelovati u toj božanskoj srži, naš će život biti svet." Neki su ljudi krivo shvatili molitvu mudraca Nārade pa su počeli sumnjati u djelotvornost prizivanja Božjeg imena – nāmasmarana kao o načinu da se stigne do lotosnih Stopala Božjih. Mišljenja su se razlikovala. Dokazi i protudokazi, za i protiv toga da se slijedi određeni put, nastavili su se. Takva različita mišljenja javljala su se još od najstarijih vremena. Neki su se duhovni tražitelji počeli prepirati s Nāradom govoreći: "Gospodine, mi ne možemo vidjeti Boga!" A Nārada bi odgovarao: "Kolika je vaša čežnja, proporcionalna će biti i milost Božja." Svaki pojedini čovjek na ovom svijetu slijedi svoj odabrani put. Ali paramātman je jedan za sve!"
U dvāparayugi velika poklonica Krišnina Rādhā stalno je težila za njegovim daršanom i neprestanom blizinom. Ona je imala sestru imenom Prabhā. No Prabhā je bila protiv takve silne čežnje za Krišnom. Jednog je dana Rādhā otišla u Brindavan, prizivajući Božju slavu Gospoda Krišne. Njezina sestra Prabhā i njezin suprug također su je pratili jer ona nije mogla trpjeti odvojenost od svoga supruga, upravo kao što ni Rādhā nije mogla podnositi odvojenost od Krišne. Međutim, Rādhā se nastavila moliti Krišni da promijeni um njezine sestre, kako bi se u njoj mogla javiti odanost Krišni. No on joj je savjetovao da bude strpljiva, rekavši: "Zašto se brineš? Doći će vrijeme kad će mi i ona biti silno odana i kad će čeznuti za mnom."
Krišna je koristio različite igre da izazove transformaciju u srcima raznih ljudi. Zbog te je svrhe pokazivao mnogobrojne līle. Budući da je Rādhā težila za promjenom u srcu svoje sestre, Krišna joj je rekao: "Ti si željela da promijenim um tvoje sestre kako bi mi i ona postala odana. Pusti je da bude svjedokinjom mojih božanskih igara pa će se u njoj postupno razviti vjera u moju božanskost. Kad jednom shvati prirodu moje božanskosti, ona će i sâma postati utjelovljenje božanskosti i pridržavat će se poslovice 'Onaj tko upozna Boga, i sâm postaje Bog - brahmāvid brahmaiva bhāvat.'
Neki me ljudi štuju s odanošću, drugi neprestano razmišljaju o meni s mržnjom – dveša. No ja sam indiferentan i prema prigovoru – dušana - i prema pohvali – bhūšana. Ja sam iznad svega toga, sve primam jednako. Prabhā je još neko vrijeme imala neprijateljski stav prema Krišni. No tijekom vremena u njezinu se ponašanju ipak pojavila vidljiva promjena. Jednog je dana pratila Rādhu do mjesta na kojem je Krišna lijepo provodio vrijeme s gopikama, pjevajući i plešući. Od tada je i Prabhā osjećala blaženstvo dok je bila u Krišninoj prisutnosti.
Obje sestre su počele svakodnevno uživati u tom božanskom iskustvu. Tako je Krišna unio promjenu u srce Rādhine sestre svojim božanskim igrama. Bog je neokaljan i čist. On ispravlja pogreške u pokloniku i uzima ga u svoje stado. On se ni od koga ne distancira. Gospod Krišna uzimao je ljudski lik kao dio svoje božanske igre – līlā manuša vigrāha. I Rādhā i Prabhā čvrsto su odlučile da se uopće neće micati od Krišne. Zapravo, Krišna je jednom prilikom dao kratki uvid u svoju božanskost Rādhi i objasnio joj: "Rādhā, ljudska se bića zapliću u zabludu – māyā. Varaju se kad misle da je Bog u ljudskom liku ljudsko biće kao i oni. Prema nekome ne možete osjećati ljubav ako ne osjećate vezanost za njega. To je također istina u slučaju Boga u ljudskom liku. Zato najprije morate gajiti vezanost za određeni Božji lik, kako biste voljeli Boga. Da bi ljudi mogli gajiti vezanost za Božji lik po svom izboru, Bog uzima nekoliko likova. No Bog je bez ljage i ostaje utjelovljenje čistoće."
Nitko ne može shvatiti božanske līle Gospoda Krišne. On se katkad manifestirao u svojoj punoj božanskoj veličanstvenosti, a katkad se ponašao kao obično ljudsko biće. U neko drugo vrijeme vladao se kao obična neznalica. Ipak, Krišna je bio Krišna, to jest bio je Bog u ljudskom liku. No čak ni pastiri – gopāla – ni pastirice – gopikā – koji su se stalno kretali u društvu svoga voljenoga Gospoda Gopāle i bili svjedoci mnogih njegovih božanskih igara, nisu mogli potpuno razumjeti njegovu božansku prirodu. Pitanje koje je stalno zbunjivalo umove ljudi bilo je - zašto bi Krišna bio sklon takvim božanskim igrama! Samo zato da u umovima svojih poklonika razvije silnu vezanost za svoj lik i tako izazove odanost u njima. On nije imao nikakvih želja osim te jedne. Stalno Rādhino društvo potaklo je silnu odanost prema Bogu u njezinoj sestri. I napokon, kakvo je društvo, takva je transformacija. Raci mi u kakvom si društvu pa ću ti reći kakav si. Prema tome, Rādhā i Prabhā postale su na kraju jedno. Zapravo, pravo ime Rādhine sestre bilo je Candrika[1]. Tako ju je zvala majka. Svi su je drugi zvali Prabhā.
Vrlo je teško izazvati transformaciju u ljudskom srcu. Samo Bog može obaviti tu zadaću. Neki ljudi dolaze k meni i mole me: "Svami, molim Te da promijeniš um moga sina. U njemu se zbog nekih razloga razvila mržnja prema njegovim roditeljima. Mi ne znamo te razloge. Inače, on je dobar mladić. Nikad nije u lošem društvu. Molim Te Svami, promijeni njegov um kako bi se dobro ponašao prema svojim roditeljima." No um je ipak um! Katkad neki ljudi ne mogu biti spašeni. Zato u takvim slučajevima kažem da to ne mogu učiniti. Kaže se da je um osnova cijeloga pojavnog svijeta – manomūlam idam jagat.
Od sâmoga početka Nārada je neprestano pjevao o slavi Božjeg imena. No kakva korist ako se samo priziva Božje ime zbog vlastita zadovoljstva? On je zato zastupao deveterostruki put odanosti:
Slušanje o Božjem imenu – œravana, pjevanje religioznih pjesama – kīrtana, kontemplacija o Višnuu – višnusmārana, služenje Njegovih stopala – pādasevana, obožavanje – vandana, obredno bogoštovlje – arcana, njegovanje odnosa gospodar-sluga – dāsya, prijateljstvo s Bogom – sneha i potpuna predanost volji Božjoj – ātmanivedana.
Jednog se dana Nārada molio Gospodu Nārāyani: "Gospode, mi samo prizivamo Božje ime, ali bit Božjeg imena je u Tebi. Samo kad nas Ti blagosloviš da možemo sudjelovati u toj božanskoj srži, naš će život biti svet." Neki su ljudi krivo shvatili molitvu mudraca Nārade pa su počeli sumnjati u djelotvornost prizivanja Božjeg imena – nāmasmarana kao o načinu da se stigne do lotosnih Stopala Božjih. Mišljenja su se razlikovala. Dokazi i protudokazi, za i protiv toga da se slijedi određeni put, nastavili su se. Takva različita mišljenja javljala su se još od najstarijih vremena. Neki su se duhovni tražitelji počeli prepirati s Nāradom govoreći: "Gospodine, mi ne možemo vidjeti Boga!" A Nārada bi odgovarao: "Kolika je vaša čežnja, proporcionalna će biti i milost Božja." Svaki pojedini čovjek na ovom svijetu slijedi svoj odabrani put. Ali paramātman je jedan za sve!"
U dvāparayugi velika poklonica Krišnina Rādhā stalno je težila za njegovim daršanom i neprestanom blizinom. Ona je imala sestru imenom Prabhā. No Prabhā je bila protiv takve silne čežnje za Krišnom. Jednog je dana Rādhā otišla u Brindavan, prizivajući Božju slavu Gospoda Krišne. Njezina sestra Prabhā i njezin suprug također su je pratili jer ona nije mogla trpjeti odvojenost od svoga supruga, upravo kao što ni Rādhā nije mogla podnositi odvojenost od Krišne. Međutim, Rādhā se nastavila moliti Krišni da promijeni um njezine sestre, kako bi se u njoj mogla javiti odanost Krišni. No on joj je savjetovao da bude strpljiva, rekavši: "Zašto se brineš? Doći će vrijeme kad će mi i ona biti silno odana i kad će čeznuti za mnom."
Krišna je koristio različite igre da izazove transformaciju u srcima raznih ljudi. Zbog te je svrhe pokazivao mnogobrojne līle. Budući da je Rādhā težila za promjenom u srcu svoje sestre, Krišna joj je rekao: "Ti si željela da promijenim um tvoje sestre kako bi mi i ona postala odana. Pusti je da bude svjedokinjom mojih božanskih igara pa će se u njoj postupno razviti vjera u moju božanskost. Kad jednom shvati prirodu moje božanskosti, ona će i sâma postati utjelovljenje božanskosti i pridržavat će se poslovice 'Onaj tko upozna Boga, i sâm postaje Bog - brahmāvid brahmaiva bhāvat.'
Neki me ljudi štuju s odanošću, drugi neprestano razmišljaju o meni s mržnjom – dveša. No ja sam indiferentan i prema prigovoru – dušana - i prema pohvali – bhūšana. Ja sam iznad svega toga, sve primam jednako. Prabhā je još neko vrijeme imala neprijateljski stav prema Krišni. No tijekom vremena u njezinu se ponašanju ipak pojavila vidljiva promjena. Jednog je dana pratila Rādhu do mjesta na kojem je Krišna lijepo provodio vrijeme s gopikama, pjevajući i plešući. Od tada je i Prabhā osjećala blaženstvo dok je bila u Krišninoj prisutnosti.
Obje sestre su počele svakodnevno uživati u tom božanskom iskustvu. Tako je Krišna unio promjenu u srce Rādhine sestre svojim božanskim igrama. Bog je neokaljan i čist. On ispravlja pogreške u pokloniku i uzima ga u svoje stado. On se ni od koga ne distancira. Gospod Krišna uzimao je ljudski lik kao dio svoje božanske igre – līlā manuša vigrāha. I Rādhā i Prabhā čvrsto su odlučile da se uopće neće micati od Krišne. Zapravo, Krišna je jednom prilikom dao kratki uvid u svoju božanskost Rādhi i objasnio joj: "Rādhā, ljudska se bića zapliću u zabludu – māyā. Varaju se kad misle da je Bog u ljudskom liku ljudsko biće kao i oni. Prema nekome ne možete osjećati ljubav ako ne osjećate vezanost za njega. To je također istina u slučaju Boga u ljudskom liku. Zato najprije morate gajiti vezanost za određeni Božji lik, kako biste voljeli Boga. Da bi ljudi mogli gajiti vezanost za Božji lik po svom izboru, Bog uzima nekoliko likova. No Bog je bez ljage i ostaje utjelovljenje čistoće."
Nitko ne može shvatiti božanske līle Gospoda Krišne. On se katkad manifestirao u svojoj punoj božanskoj veličanstvenosti, a katkad se ponašao kao obično ljudsko biće. U neko drugo vrijeme vladao se kao obična neznalica. Ipak, Krišna je bio Krišna, to jest bio je Bog u ljudskom liku. No čak ni pastiri – gopāla – ni pastirice – gopikā – koji su se stalno kretali u društvu svoga voljenoga Gospoda Gopāle i bili svjedoci mnogih njegovih božanskih igara, nisu mogli potpuno razumjeti njegovu božansku prirodu. Pitanje koje je stalno zbunjivalo umove ljudi bilo je - zašto bi Krišna bio sklon takvim božanskim igrama! Samo zato da u umovima svojih poklonika razvije silnu vezanost za svoj lik i tako izazove odanost u njima. On nije imao nikakvih želja osim te jedne. Stalno Rādhino društvo potaklo je silnu odanost prema Bogu u njezinoj sestri. I napokon, kakvo je društvo, takva je transformacija. Raci mi u kakvom si društvu pa ću ti reći kakav si. Prema tome, Rādhā i Prabhā postale su na kraju jedno. Zapravo, pravo ime Rādhine sestre bilo je Candrika[1]. Tako ju je zvala majka. Svi su je drugi zvali Prabhā.
Vrlo je teško izazvati transformaciju u ljudskom srcu. Samo Bog može obaviti tu zadaću. Neki ljudi dolaze k meni i mole me: "Svami, molim Te da promijeniš um moga sina. U njemu se zbog nekih razloga razvila mržnja prema njegovim roditeljima. Mi ne znamo te razloge. Inače, on je dobar mladić. Nikad nije u lošem društvu. Molim Te Svami, promijeni njegov um kako bi se dobro ponašao prema svojim roditeljima." No um je ipak um! Katkad neki ljudi ne mogu biti spašeni. Zato u takvim slučajevima kažem da to ne mogu učiniti. Kaže se da je um osnova cijeloga pojavnog svijeta – manomūlam idam jagat.
Kvrgavo, čvorugavo stablo drveta
može postati ravno poput motke.
Bezoblična gromada stijene može se oblikovati
i pretvoriti u lik božanskoga kipa.
Ali, postoj li itko tko može kolebljiv ljudski um
učiniti staloženim?
bglavac
edin.kecanovic
