Vede, iako najstariji filozofsko-religiozni spisi svijeta, i danas su primjenjivi i relevantni u ovom dobu industrijalizacije i ubrzanog tehnološkog napretka. Razlog tome je u njihovom sveobuhvatnom naučavanju, kroz tisuće i tisuće svojih stranica, o svim postojećim aspektima ljudskoga društva koji su egzistirali od pamtivijeka, a koje pronalazimo i u današnjim suvremenim zajednicama. U njima je sadržano golemo znanje o filozofiji, religiji, sociologiji, antropologiji, psihologiji, ekonomiji, povijesti, astronomiji, astrologiji, strategiji ratovanja, fizici, matematici, kemiji, umjetnosti, itd. Iako je ljudski rod, kroz različite civilizacije i kulture koje su se razvijale i nestajale tijekom vremena na ovom planetu stremio ka idealnoj izgradnji svog socio-političkog identiteta, kao i ubrzanog ekonomskog napredovanja, ipak je neka zajednička nit, neodvojiva od ljudske prirode, prožimala sva ova povijesna razdoblja. Ta nit je prirođena ljudska težnja – traganje za Bogom. Kao posve prirodni slijed razvoja, uz ovo pitanje u svijesti svakoga iskrenog duhovnog tragatelja, neminovno se rađaju i pitanja vlastitog podrijetla i identiteta, reinkarnacije, karme, svjesnosti, podrijetla i nastanka svemira, itd. Vede se smatraju uputom za upotrebu ovoga materijalnog svijeta. S jedne strane one sadrže znanje o smislu postojanja ovoga svijeta i života, te znanje o samospoznaji. S druge strane, Vede nam daju upute kako na najbolji način živjeti u ovom materijalnom svijetu i istovremeno se uzdići na višu, duhovnu razinu.
Dolazak doba Kali
Shrila Vyasadeva je među mudracima Indije staroga vijeka štovan kao vrlo uzvišena i učena osoba. Također je poznat i pod drugima imenima poput Dvaipayana, Satyavati-suta, Badarayana, itd. Rodio se prije nešto više od 5.000 godina, a sin je Parashara Munija, također vrlo velikog učenjaka. Majka mu se zvala Satyavati. Prema savjetu svoje majke, s tri različite žene imao je tri sina koja su postala vrlo slavne osobe u povijesti starodrevne Kuru dinastije, najsnažnije loze vladara toga vremena. Njihova imena su Dhritarashtra, Pandu i Vidura. Također je imao i sina po imenu Shukadeva Goswami koji je bio vrlo napredan u filozofskom znanju i sa svojih šesnaest godina, na obali rijeke Gange, pred okupljenim mudracima iz cijeloga svijeta, izgovorio je uzvišeni spjev Shrimad-Bhagavatam koji ima 18.000 stihova. U to vrijeme vladalo je doba Dvapara-yuga, a svijetom je prevladavala aryanska kultura na čelu s vrlo snažnim kraljevima koji su dominirali cijelim svijetom. Postoje brojni zapisi koji nam svjedoče o tome kako su ljudi toga doba bili vrlo napredni u filozofiji i kulturi, a isto tako i u strategiji ratovanja i borilačkim umijećima. Veliki je mudrac Vyasadeva dugo vremena studirao filozofsku literaturu i postao poznat kao vrlo učena osoba. Obično bi prebivao u mjestu Shamyaprasa u području Badarikashrama u Himalajima. Ovo mjesto nalazi se na zapadnoj obali rijeke Sarasvati. Jednoga dana, pri izlasku sunca, mudrac Vyasadeva se okupao u vodama rijeke Sarasvati i sjeo u mistični položaj kako bi mogao meditirati. U tom trenutku, odjednom je postao svjestan prisustva promjena koje su se počele događati u ciklusu vremenskih zbivanja tadašnjeg doba. Svojim mističnim moćima i nadnaravnim sposobnostima uočio je čudnovate znake koji su, zapravo, bili dokaz nastupajućeg doba Kali. Ovo doba nastupilo je na našem planetu prije 5.000 godina i smatra se najpalijim dobom u kozmičkom ciklusu. Veliki mudraci poput Vyasadeva mogli su uočiti, u svojim mističnim vizijama, takve promjene budući da je njima moguće jasno vidjeti prošla, sadašnja i buduća zbivanja. Ono što je ugledao i spoznao u cijelosti ga je zapanjilo. Tako veliki mudrac poput njega, koji je imao potpuno filozofsko znanje o materiji i duhu, mogao je sagledati propadanje doba Dvapara-yuge u kojoj su prevladavala načela superiornosti i primarnosti duha nad materijom. No, zbog utjecaja nastupajućeg doba Kali, takva načela uskoro će propasti i postati zanemarena. U svojim vizijama ugledao je kako stanovništvo ovoga doba postaje sve više zainteresirano za materiju i uslijed neznanja nesposobno da procijeni istinske vrijednosti života. Posljedice nastupajućeg doba
Mogao je također vidjeti kako će se ljudima u dobu Kali smanjiti trajanje života, pamćenje će oslabiti i nedostatak vrlina gušit će ljudske odlike samilosti i milosrđa. Ljudi će biti vrlo nesretni i usamljeni, napadani s neizlječivim i vrlo opasnim bolestima koje će odnijeti milijune života. Planet Zemlja u tom dobu neće proizvoditi onoliko žitarica koliko je davala u prošlim dobima. Krave također neće davati mnogo mlijeka, a proizvodnja povrća i voća će postati mnogo manja tako da ljudi i životinje neće imati obilnu i hranljivo kvalitetnu prehranu. Dakle, zbog nestašica toliko mnogo životnih potreba doći će do smanjenja trajanja života, slabljenja pamćenja i inteligencije i do vrlo napetih i netrpeljivih odnosa među ljudima i narodima. Kao što astrolog može vidjeti buduću sudbinu čovjeka, ili astronom proreći pomraćenje Sunca ili Mjeseca, tako napredna i učena osoba može proreći i vidjeti budućnost cijeloga čovječanstva. Kada je svojim mističnim vizijama shvatio posljedice koje će proizvesti ovo nastupajeće doba Kali, veliki svetac Vyasadeva se ražalostio i osjetio veliku samilost prema ljudima koji će biti rođeni u tom dobu. Tako se duboko koncentrirao i počeo meditirati tražeći najpodesniji način kako bi im pomogao. Duboko u svome srcu, kao predani filantropist, osjetio je iskrenu plamteću želju za pružanjem trajne dobrobiti i blagostanja svim osobama u dobu Kali. Spasonosne Vede
Tada mu se u jednom presudnom trenutku ukazala mistična realizacija i vizija kako su Vede, sveti kozmički spisi, jedini i najbolji način pružanja trajne dobrobiti. Kako bi pojednostavio proces, podijelio je jednu Vedu u četiri, kako bi je učinio pristupačnom ljudima. Tako su nastale Rig, Yajur, Sama i Atharva Veda. Uz njih, Shrila Vyasadeva je sakupio Purane, Samhite te Mahabharatu koje su poznate kao peta Veda. Purane i Mahabharata su sastavljene od ispričanih povijesnih činjenica koje su objašnjavale učenja četiri Vede. Poznato je da kada je želio zapisati veliki spjev Mahabharatu, osjećao je da mu je potreban netko tko bi mogao biti sposoban zapisati sve ono što će diktirati. Prema instrukciji Brahme, prvorođenog bića u našem svemiru, Shri Ganesha, sin Shive, preuzeo je brigu o zapisivanju pod uvjetom da Vyasadeva ne smije zastati niti trenutak za vrijeme diktiranja. Prvi puta Mahahbharata je bila izgovorena nakon smrti svih junaka na bojnom polju Kurukshetre koja se dogodila u to vrijeme. To se dogodilo u kraljevskoj dvorani aryanskog vladara Maharaja Janamejaya, sina Maharaja Parikshita. Učitelji Veda
Prvobitni izvor znanja, Vede, podijelio je, dakle, Vysadeva u četiri odvojena djela te odredio i učitelje koji će ih zastupati. Tako je Paila Rishi postao učitelj Rig Vede, Jaimini Sama Vede, Vaishapayana, najdarovitiji učenik Shrila Vayasadeva, postao je učitelj Yajur Vede. Atharva Veda je bila povjerena Angira Sumanta Muniju, a Purane i povijesni zapisi Romaharshani. Sve ove slavne i učene osobe potom su predali njima povjerene Vede mnogim svojim učenicima i praučenicima i tako su nastale različite grane sljedbenika Veda koje su se proširile po cijelome svijetu. Na taj način, veliki je mudrac Vyasadeva preuredio Vede kako bi ih mogle usvojiti manje intelektualne osobe, nesklone filozofiji, koje će se pojaviti u dobu Kali. Monopol brahmana
Sjeme sveg znanja, Vede, nije baš predmet koji može shvatiti prosječna osoba. Na početku ovoga doba važilo je strogo pravilo kako nitko ne smije pokušati proučavati Vede ukoliko nije kvalificirani svećenik, brahmana. I danas se u Indiji pogrešno tumači ovo pravilo budući da klasa ljudi koja prisvaja brahmansku kvalifikaciju (jednostavno samo zbog rođenja u obitelji brahmana), tvrdi da je proučavanje Veda monopol kaste brahmana-svećenika. Vede su predmet čiji sadržaj mogu shvatiti osobe s izuzetnim osobinama punim vrlina. U dobu Kali gubitak vrlina je vrlo očigledan i on zahvaća sve vrste ljudi. Upravo stoga, osobe koje su rođene u brahmanskim obiteljima izgubili su svoje prijašnje kvalifikacije a time i monopol nad proučavanjem Veda. Nezadovoljstvo Vyasadeva
Iz svoje velike zabrinutosti za ljude u dobu Kali, Shrila Vyasadeva je podijelio Vede na četiri kako bi ih mogli svi proučavati. Potom je sastavio veliki povijesni spjev Mahabharatu kako bi omogućio ljudima postignuće krajnjeg cilja života – samospoznaju. Mahabharata je sastavljena kako bi objasnila smisao Veda i zbog toga je unutar nje postavljena sažeta Veda – Bhagavad-gita. Bhagavad-gita je bit sveg vedskog znanja. Filozofija koju je potom objasnio u Vedantasutri predmet je proučavanja vrlo naprednih filozofa. Međutim, Shrila Vyasadeva na kraju nije bio u potpunosti zadovoljan, iako je pripremio vedsku književnost za sveopće blagostanje cjelokupnog stanovništva. Mudrac je počeo tražiti uzrok svog nezadovoljstva. Shvativši nezadovoljstvo svog učenika, veliki učitelj Narada Muni je pristupio svome učeniku Vyasadevu i objasnio mu razloge njegova nezadovoljstva.
Shrimad-Bhagavatam
Tako ga je potaknuo da napiše uzvišeni spjev Shrimad Bhagavatam u kojem će objasniti najuzvišeniji stupanj samospoznaje koji se naziva brahma-buta. No, također mu je dao instrukciju da se ne zadrži samo na tome nego da u njemu pruži detaljne opise i najuzvišenije razine kojega može dostići osoba u ovome svijetu. Ta razina je dostizanja same Apsolutne Istine kroz predano služenje. Ovaj stupanj opisan je od najvećih filozofa toga doba kao savršenstvo ljudskoga života. Tako je Shrila Vyasadeva napisao Shrimad-Bhagavatam kao prirodni komentar svoje Vedanta-sutre. Na taj način, darovao je neprocjenjivo blago čovječanstvu koje se i danas održalo zahvaljujući neprekinutom nizu učeničkih nasljeđa vedskih škola. Vyasadevin Shrimad-Bhagavatam danas je preveden na gotovo sve jezike svijeta i svojom vječnom porukom obećava zauzeti vrlo značajno mjesto u intelektualnom i kulturnom životu suvremenog čovjeka.
Krunoslav Đurđević
19.03.2010.
bglavac
irida
