Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član shanti

Upisao:

shanti

OBJAVLJENO:

PROČITANO

995

PUTA

OD 14.01.2018.

Sveti Franjo Asiski

Sveti Franjo Asiski
Meni osobno vrlo drag. On je živio Kristov nauk. Da mi je njegova vjera i istrajnost!

 

                              

                                         1182. – 1226.

Vrlo rano ujutro Pika Bernardone ulazila je u sobu svoga sina da vidi kako je proveo noć.Franjo je bio bolestan više od mjesec dana.Naime obolio je od čudnovate bolesti koju liječnici nisu mogli dijagnosticirati.On je bio zarobljen tijekom jednog od lokalnih ratova između Asissi-ja i Perugie, koji su bili vrlo česti u srednjem vijeku u Italiji.Kako je imao vrlo visoku temperaturu bio je zamijenjen za neke Perugia-nske zatvorenike.

Njegova je majka vrlo oprezno rastvorila zastoree kako bi se njezin ljubljeni, razmaženi sin, prvorođenac mogao buditi polagano.Očekivala je naći Franju kako leži na skupocjenim lanenim plahtama, ali na njezino veliko iznenađenje, našla je tek prazan krevet.Prozor je bio otvoren i hladni vjetar ulazio je u sobu.Franjo je bio na rukama i koljenima na krovu, okružen pticama.Razgovarao je sa pticama nježno, pun ljubavi.

Majka nije mogla vjerovati svojim očima – njezin je Franjo puzao po krovu, skupljajući grlice i golubove, imitirao njihovo gugutanje.Prestrašena od pomisli da bi mogao pasti sa krova, pokušala je privući njegovu pozornost.No, on je i dalje gledao golubove i nježno im govorio:

 

" Kako je predivna Božja Kreacija!Vidi kako se Božja ljubav i milost očituju jednako u svemu stvorenome!"

 

Franjina je majka bila pobožna žena, ali se bojala da je čudno ponašanje njezina sina uzrokovala visoka temperatura, pa ga je pokušala nagovoriti da se vrati u kuću.Pozvala je poslugu i sinovljeve prijatelje koji su joj pritekli u pomoć, ali Franjo je ostao na krovu satima pjevajući u Božju slavu.

 

Uznemirena tim događajem majka je propitkivala Franjine prijatelje nadajući se da će naći neko razumno objašnjenje.Jedan joj je od njih ispričao da je prije nekoliko mjeseci, dok je Franjo putovao Italijom kao vojnik, imao viziju – jedne noći kada je gorio od želje za borbom i pripremao se za nju, jedno se Biće pojavilo pred njim i pozvalo ga imenom.Franjo se zatim našao u palači prepunoj vitezova sa kopljima i sjajnim oklopima.Dok se on svemu tome divio, začuo je neobičan glas.Zvučalo je kao da dolazi izdaleka, ali je dolazio baš od njega:

 

" Tko je važniji?"  upitao je glas

" sluga ili gospodar?"

 

" Gospodar." odgovorio je Franjo.

 

" Zašto onda zamjenjuješ gospodara za slugu i princa za njegova podanika?"

 

Franjo ponizno odgovori:

 

" Gospodaru, što želiš da učinim?"

 

Kada je majka čula tu priču, bila je zbunjena.Prisjetila se dva događaja koja su se zbila prije 22 godine.

 

Kada je došlo vrijeme njezina poroda, beba se nikako nije mogla roditi.No, tada je došla jedna hodočasnica i rekla da se dijete neće roditi sve dok majka ne izađe iz svoje lijepe sobe, dok ne ode u štalu i ne legne na slamu.Čim su Piku doveli u štalu, rodio se Franjo.

Pika se sjetila još nečega što se dogodilo kada su Franju krstili.Jedan je hodočasnik pokucao na vrata i zatražio da vidi novorođenče.Kada je sluškinja odbila njegov zahtjev, stranac je rekao da neće otići sve dok mu ne ispuni želju. Pika je naredila služavki da učini ono što se od nje traži, i dijete je izneseno van.Čim je ugledao dijete, hodočasnik ga je uzeo u naručje i rekao:

 

" U ovoj ulici istoga dana rođeno je dvoje djece.Jedno od njih, to jest njezin sin, bit će jedan od najboljih ljudi na Svijetu, a drugi će biti najgori."

 

Rekavši to, napravio je znak u obliku križa nad Franjinim desnim ramenom, upozoravajući dadilju da dobro čuva tog dječačića.Tada je nestao.

 

Franjin život sljedeće 22 godine čini se da nije ispunjavao pretkazanja.Franjo je sudjelovao na gozbama, banketima, igrama i viteškim turnirima koji su se već tradicionalno odigravali u tom periodu 13. stoljeća.Bio je to zabavan život drugarstva i slobodnih užitaka u kojima je Franjo često bio " kralj gozbi." Ali kada bi te zabave završile, on bi tražio osamu da provede vrijeme u razmišljanju.Istinski početak Franjine preobrazbe započeo je onog dana kada je sreo gubavca.

Franjo je bio vrlo osjećajan samilostan mladić i njegova je velikodušnost čak graničila sa rasipnošću, ali u susretu sa gubavcem bio je osupnut ranama i gadio mu se smrad kojeg je širila lepra.

 

Jedno jutro, na putu za Spoletto dok je istraživao dubine svoje duše kako bi pronašao nešto što će ispuniti prazninu što ju je osjećao iznutra, začuo je poznati glas kako mu govori:

 

" Franjo, moraš prezreti sve što si volio i želio u mesu, ako želiš znati Moju volju i kada započneš to činiti, sve što ti se sada čini slatkim i lijepim, postat će nepodnošljivo i gorko, a sve čega si se odrekao dat će ti veliku radost."

 

U tom trenutku, Franjo ugleda gubavca uz cestu.Gonjen impulsom svoje nutrine, sjaše sa konja i zagrli gubavca te poljubi njegove rane.

Taj je događaj bio toliko značajan u Franjinu životu da je mnogo godina kasnije pišući svoje duhovno svjedočanstvo istaknuo kako je to bio početak njegova obraćenja.Pisao je:

 

" To mi je Gospod dao milost, da mogu započeti s pokorom dok sam još bio u grijesima, tada mi se činilo užasnim vidjeti gubavce.Sâm Gospod doveo me među njih, a ja sam Mu pokazao da su mi oni bliski.I dok bih odlazio od njih, ono što mi se prije činilo užasnim, sada se pretvorilo u slatkoću uma i tijela.

I tada sam malo oklijevao i ostavio Svijet iza sebe."

 

Franjo je nastavio živjeti svjetovnim životom, ali njegova želja da bude u osami sve se više pojačavala.Često bi noću, dok bi šetao s grupom svojih veselih prijatelja, usporavao korak, dopuštajući im da idu naprijed kako bi mogao uživati u sreći osame.U tišini, malo po malo, grad bi nestajao iz njegove svijesti i on bi se osjećao vedar i ispunjen.Počeo je tražiti lijepa mjesta i jednog je dana priznao svom najboljem prijatelju da je otkrio spilju koja skriva dragocjeno blago. Tek kasnije je postalo jasno da je to mjesto bilo skriveno u njegovu unutarnjem svijetu.Franjina dobra majka nije znala o tim njegovim tajnama i patila je što je Franjin nov način života sve više uzrokovao konflikt između njezina muža i sina. Franjo je sada od kuće davao sve što je imao za milostinju – novac, odjeću i hranu.Poriv da moli postajao je sve snažniji tako da je ulazio u svaku crkvu ili kapelicu kraj koje je prolazio.Zbunjen  ali sretan, daleko od privlačnosti Svjetovnih stvari, on je tražio samo da razumije što to Bog od njega traži da učini ili da postane.

 

Njegovo je istraživanje kulminiralo jednog dana u staroj trošnoj crkvi Svetog Damjana.Ondje je molio:

 

" Veliki i veličanstveni Bože, moj Gospodine Isuse Kriste, preklinjem te da me prosvijetliš i da raspršiš tamu moje duše.Daj mi istinsku vjeru, čvrstu nadu i savršeno milosrđe.Podari mi, o Gospodine da Te spoznam kako bih u svemu što činim mogao djelovati uz pomoć Tvojega Svjetla i prema Tvojoj svetoj Volji."

 

Iznenada se potpuno promijenio. Doživio je preobrazbu koja ga je posve prožela.Čuo je glas koji je dolazio iz drvenog Bbizantinskog križa na oltaru.

" Sada idi Franjo, obnovi Moju kuću jer ona propada.Mladi je Franjo u svojoj naivnosti i skromnosti doslovno shvatio tu poruku – da Krist želi materijalnu rekonstrukciju male crkve Svetog Damjana koja je već dugo bila zapuštena.

Otrčao je do grada i kucao na svaka vrata moleći cigle i malu pomoć u radu, ali nitko mu nije pomogao. Nikomu ne govoreći, Franjo je otišao u Foligno da proda skupu odjeću koju je našao u očevoj trgovini dok je otac bio poslovno odsutan.Kada se vratio i čuo što je Franjo učinio, otac ga je zaključao u kuću.Ali ništa se nije promijenilo.Kada je odradio kaznu, Franjo je odmah otišao raditi u crkvu Svetog Damjana."

Franjin otac je i dalje bio neprijateljski raspoložen prema Franjinom duhovnom životu.Kada je mladi Franjo odlučio " žrtvovati " svoj život ponudivši ga Bogu i kada je postao članom religiozne zajednice, njegov ga je otac optužio pred civilnim sudom da je uzeo odjeću bez dopuštenja.No, svećenicima ne može suditi civilni sud pa kada je Franjo izjavio da je prihvatio religiozni zavjet, njegov je otac cijeli slučaj doveo pred crkveni duhovni sud.Pred biskupom je Franjo izjavio da se posve odrekao Svijeta.Pred svima je izjavio:

" Čujte me svi vi: " Hitherta, Petra di Bernardone kojeg sam dosada zvao ocem, sada mu vraćam njegov novac i svu odjeću koju sam od njega dobio.Od sada Pietra di Bernardonea, neću više zvati svojim ocem već ću "ocem zvati jedino Gospoda koji je na Nebesima." Tada se skinuo na trgu u Asissi-ju i ondje ostao stajati gol sve dok ga nisu pokrili starim pokrivačem koji je koristio biskupov vrtlar. a leđima je Franjo sa kredom napravio znak križa i to je bila njegova halja odricanja.

Franjina je sreća bila beskrajna, ali bila je tako osobna da je prvo nije mogao podijeliti s drugima.Počeo je lutati krajolikom i brežuljcima, a utočište je našao u spilji Mont Subasio.Tamo je živio u meditaciji i pokori više od godine dana, dok ga unutarnji glas nije pozvao da se vrati u dolinu.Jednom je nakon što je proveo dan radeći u poljima i pjevajući Božje ime sa siromašnim farmerima, Franjo odlazio prositi za milostinju sa jednim slijepim čovjekom iz sela.Dva su čovjeka srela njegova oca Bernardone-a koji se sramio svoga sina i počeo ga vrijeđati. Franjo je gledao u stranu i pretvarao se da ne čuje.Njegov ga je otac i dalje vrijeđao tako da se mladi Franjo okrenuo slijepome čovjeku i počeo sa njim razgovarati:

" Od sada ćemo zajedno tražiti milostinju i svaki put kada sretnemo Pietra Bernardone-a, ti ćeš me blagosloviti u njegovo ime."

Jednoga jutra, dok je slušao Misu, Franju su potresle riječi iz Evanđelja po Mateju:

" Kraljevstvo Božje je u rukama.Liječi bolesne, oživljavaj mrtve, liječi gubavce, istjeruj demone.Ti primaš bez da plaćaš, daješ bez da primaš.Ne uzimaj za pojas zlato ni srebro, ni bakar ni torbe za put, niti dvije halje, sandale ili neke druge stvari jer nadničar zaslužuje svoju hranu.U koji god grad ili selo dođeš, saznaj tko je vrijedan i ostani sa njime do svog polaska.Kada uđeš u kuću pozdravi je i ako je kuća vrijedna, neka se tvoj mir spusti na nju, ali ako nije vrijedna, neka se tvoj mir vrati k tebi."

Kada je Misa završila, on je skinuo cipele, svoje stvari i ogrtač.Svezao je pojas oko struka i uvijek se držao tih riječi iz Evanđelja kao prvo pravilo svoga duhovnog života.

Uskoro, nakon što se Franjo preobrazio, Bernardo di Quintavelle, bogati vitez koji je bio njegov suborac u ratovima, upitao ga je: " Ako netko primi veliko bogatstvo od svoga gospodara a koje mu ne služi, što mora učiniti?"

" Vratiti ga onome od koga je primio" bio je Franjin odgovor.

" Tako ću ja sve što imam podijeliti siromašnima i slijediti tebe. " rekao je Bernardo.

" To je važna odluka." reče Franjo.

" Trebaš pitati Boga za savjet."

Sa tim riječima odveo je Bernarda do najbliže crkve.Ondje su otvorili Bibliju i pročitali sljedeće:

" Isus mu odgovori:

" Ako želiš biti savršen, prodaj sve što imaš i podaj novac siromasima pa ćeš imati blago na Nebu!Onda dođi i slijedi Me.'" – Matej 19:21

„ Tada Isus reče učenicima svojim:

" Ako dakle, tko hoće ići zamnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka Me slijedi." – Matej 16:24

„ Zapovjedi im da na put, osim štapa, ne nose ništa: ni kruha, ni torbe ni bakrenog novca za pojasom nego samo sandale na nogama i da ne oblače dvije halje.“ – Marko 6:8-9

Franjo je zatvorio oči i nakon nekoliko minuta kontemplacije rekao: " To su naša pravila.Poći ćemo u Svijet i tako činiti."

Zajedno sa Bernardom i Petar Cettani je postao siromah u ime Božje ljubavi i pridružio se pjevanju u Božju slavu sa velikim zadovoljstvom.Ubrzo su ih i drugi slijedili.Najprije ih je bilo osmero, a potom dvanaestero.Svi su otišli živjeti u jednu staru bolnicu za gubavce koja se zvala Rivo Torto.Ondje se sve orilo od njihove pjesme i smijeha.

Jednog jutra, otvarajući Evanđelje, Franjo je pročitao rečenicu: " Bit ćeš najmanji među svima." Zahvalio je Bogu, pozvao svoju braću i rekao im:

" Od sada ćemo se zvati " Mala braća " jer ćemo uvijek biti na najneuglednijim mjestima, nećemo imati novca i prosit ćemo hranu.Bit ćemo kao i Gospod Isus koji je rekao svojim apostolima:

" Kada čovjek ima za hranu i odjeću, on ne smije tražiti ništa drugo."

Franjo je tada zapisao njihove zavjete izrečene jednostavnim riječima.Bili su to zavjeti jednostavnosti, siromaštva i poslušnosti i počeo je propovijedati Evanđelje.

Svi oni koji su posjetili mjesto Rivo Torto i pitali se gdje su sobe, gdje će braća spavati, Franjo je odgovorio:

" Svi smo mi ovdje, ti odvojci su naše " sobe " i da bi se izbjegla zbrka, iznad svakog odjeljka ispisana su naša imena."

"A gdje su kreveti i stolovi?"

" Kreveti su nam suhi kolci, a za stolove nema potrebe.Jest ćemo samo ono što isprosimo, i to na podu."

" A kapelica?"

" Nemamo kapelicu.Idemo na Misu u crkvu Svetog Damjana ili gdje god se zateknemo.Naš križ je naša crkva."

On im je pokazao veliki križ sačinjen od dva drvena kolca koja su stajala iznad vrata.Ondje su fratri zajedno molili i pjevali hvaleći Boga.Usprkos njihovu veliku siromaštvu, fratri su bili potpuno sretni i Franjo je volio sve te mladiće kao svoje sinove.On ih je ujedinio svojim primjerom i svojim stalnim savjetom, a zauzvrat oni su svojim poštenjem i nevinošću postali živi primjeri iskrenog traganja svakoga čovjeka.

Franjo je s radošću promatrao kako njegova mala obitelj raste.Ljudi su ga voljeli i slijedili.Čim bi ga ugledali, opkolilo bi ga mnoštvo ljudi, a on bi se popeo na stijenu i propovijedao.Njegove jednostavne riječi temeljene na vlastitoj spoznaji Boga, snažno su ganule srca ljudi.Onima koji su ga pitali kako da se mole Bogu, Franjo je davao jednostavne molitve koje su svi mogli razumjeti i koje su otvarale njihova srca za doživljaj Božanskosti:

O Bože, učini me oruđem Svoga mira,

gdje je mržnja da donosim ljubav,

gdje je uvreda da donosim oprost,

gdje je nesloga da nosim slogu,

gdje je zabluda da nosim istinu,

gdje je sumnja da nosim vjeru,

gdje je očaj da nosim nadu,

gdje je tama da nosim svjetlost,

gdje je žalost da nosim radost.

O Bože, pomozi mi

da ne očekujem da mene tješe, već da ja druge tješim,

da ne očekujem da me razumiju već da ja druge razumijem,

da ne očekujem da me ljube već da ja druge ljubim,

jer bolje je davati nego primati,

dok opraštamo, nama biva oprošteno

umirući uskrsavamo za život vječni.

Jednog dana u Rieti, nakon propovijedi Franjo je prozvao jednog viteza koji ga je prestao slušati.Govoreći o najdubljim mladićevim mislima, Franjo je rekao:

" Angiolo!Ti već dugo nosiš mač i mamuze.Sada je vrijeme da prodaš svoj remen i zamijeniš ga sa uzicom, svoj mač s križem, a mamuze s prašinom s ceste."

Iznenađen što je prozvan i duboko dirnut Franjinom zapovijedi, vitez je skinuo oklop, odbacio bogatstvo i slijedio Franju bosonog hodajući po Božjoj cesti.On je postao poznat kao brat Angiolo.

Jednog jutra kao obično, Franjo i njegova braća probudili su se vrlo rano i otišli propovijedati u susjedno selo.Oni su uvijek sa sobom nosili alat kako bi očistili obližnje crkve pa su toga dana pomeli seosku crkvu.Ratar koji je radio na obližnjem polju čuo ih je i došao im pomoći.Kada je posao bio završen i kad su sjeli zajedno, mladi je ratar rekao:

" Imam veliku želju da dođem k vama i postanem fratar.Hoćete li me primiti?"

Franjo se zagledao u njegove oči i rekao:

" Da sine moj, pripremi se na život pokore i poslušnosti. "

Tako su ga prihvatili i nazvali brat Ivan koji je postao sjena svog učitelja – što god bi Franjo učinio, Ivan bi ga oponašao.Kada bi učitelj podigao pogled ili ruku stavio na prsa, Ivan bi učinio isto.Ako bi Franjo brao cvijeće ili se naslonio na štap, Ivan ga je sa puno ljubavi i u tome oponašao.Tako je trajalo neko vrijeme.Jednog dana Franjo ga upita: " Zašto me oponašaš u svemu što činim?"

Ivan odgovori: " Oče oprosti mi, ali kada sam ušao u vaš red u svom srcu sam upitao Gospodina za milost da te mogu oponašati u svemu, da postanem kao ti, da te slijedim i u raj.Siguran sam da mi je Bog to dopustio."

Franjo se nasmiješi iskrenosti svoga učenika i reče: " Nema potrebe da me oponašaš.Voli Gospodina kao što Ga i ja volim, moli Mu se kao što Mu se i ja molim, voli svoje drugove i sva stvorenja kao što ih ja volim.Tada ćemo u svemu što činiš biti ujedinjeni."

Kao duhovni učitelj Franjo je poučavao braću da služe i da se mole s radošću.Kada bi vidio da je jedan brat tužan rekao bi: " Ne dolikuje Božjem sluzi pokazivati svoju tugu ili uznemirenost pred drugima.Preispitaj se u svojoj sobi i plači pred svojim Bogom, ali kada se vratiš među svoju braću, nemoj biti tužan."

 

Jednom je drugom prilikom rekao: " Neka braća ne pokazuju zlovoljnost, neka se pokažu radosnima u Gospodinu, veselima i dobrodušnima."

On je ustrajao na poslušnosti, ističući da jedino uz pomoć poslušnosti i slijeđenju pravila svećenik može naučiti kako otkriti Božju volju.Istodobno je stalno poticao svoju braću da unište vlastitu ograničenost.

Jedan redovnik, brat Ruffino postao je tako upijen u svojoj kontemplaciji da je gotovo zanijemio, jedva da je i sa kim razgovarao.Jednoga dana Franjo mu je naredio da pođe u Asissi i da propovijeda ljudima na način na koji ga sâm Bog nadahne.Ruffino je bio zaprepašten: " Oče molim te, ne traži od mene da propovijedam.Ti znaš da ja nisam nikakav govornik, da ne znam ništa o govorništvu, niti imam te sposobnosti."

Franjo je odgovorio: " Kako nisi odmah poslušao, zapovijedam ti u ime tvojeg svetog zavjeta na poslušnost da odeš u Asissi odjeven jedino u hlače i da propovijedaš ljudima."

 

Čuvši tu zapovijed, brat Ruffino skine svoju halju i krene u grad, uđe u crkvu i počne propovijedati. Muškarci i dječaci iz grada hodali su za njim i ismijavali tog prosjaka koji je došao propovijedati odjeven samo u hlače.Ali Ruffino je bio neustrašiv, i kako je govorio, dopustio je sebi da bude sve više i više nadahnut Gospodinom.

U međuvremenu je Franjo, dirnut Ruffino-vom spremnošću, počeo razmišljati: " On je dobar, potječe iz jedne od najplemenitijih obitelji u Asissi-ju.Kako sam mu mogu zapovjediti da ide među ljude kao da je luđak?"

 

Tada Franjo skine svoju halju i uputi se u Asissi sa bratom Leom koji je hodao iza njega, noseći i njegovu halju i halju brata Ruffina.Kada su ih građani Asisi-ja vidjeli, ismijavali su ih i rugali im se govoreći da su sva braća poludjela od prekomjerne pokore.Tada je Franjo ušao u crkvu gdje je propovijedao Ruffino, popeo se na propovjedaonicu i počeo govoriti sa takvom elokventnošću o ispraznosti Svijeta, o svetosti dobrovoljnog siromaštva i žudnje za nebeskim kraljevstvom, da su svi koji su ga čuli počeli plakati.Toga su dana kroz cijeli Asissi tekle suze ljubavi za Boga.Napokon su se Franjo i Ruffino odjenuli i vratili u samostan pjevajući Bogu u slavu.Od toga dana, poštovanje prema braći sve je više raslo tako da su se ljudi smatrali blagoslovljenima kada su mogli dodirnuti njihovu odjeću.

 

Guido, nadbiskup Asiški, gledao je blagonaklono na Franju i njegovu braću, ali je bio zabrinut jer bi ljudi mogli misliti da se od Crkve odvojio novi red.Predložio je Franji da zatraži odobrenje i preporučio nekim kardinalima da podrže taj zahtjev.Franjo se složio, ali kada su on i Mala braća došli do Rima, nadajući se da će se pravila njihova reda odobriti, zatekli su većinu kardinala koji su bili protiv toga.Na svom zasjedanju kardinali su zaključili da nije moguće slijediti pravila tako strogo i da ih Franjo mora modificirati.

Papa, Inocent III bio je sklon podržavati spontano nastajanje duhovnog bratstva, ali bio je isto tako zabrinut zbog brojnih heretičkih pokreta koji su se razvijali u kršćanstvu.Bez čvrstog vodstva Pape, na sjednici nisu donijeli odluku pa su Franjo i njegova braća morali i dalje čekati na trgu Laterano, pjevajući i slaveći Boga danju i noću.Jedne je noći Papa usnuo san u kojem je vidio Lateransku baziliku kako se ruši, zidovi su počeli pucati i zgrada se urušila.Šokiran od straha htio je plakati, ali nije mogao, želio je podići ruke u molitvi, ali nije mogao.Tada se mali, običan čovjek, obučen u seosko odijelo, bosonog i sa pojasom oko struka, pojavio i približavao crkvi. Čovjek je počeo rasti sve više i više, postajući tako visok kao i sâmi zidovi.Tada je leđima podupro zidove bazilike koji su se rušili.Papa je odahnuo, čovjek se okrenuo prema njemu – bio je to Franjo.

Sljedećeg jutra, on je sazvao sastanak i rekao kardinalima:

 

"Ovi fratri žele živjeti u skladu sa Evanđeljem.Ako kažemo da to nije moguće, isto je kao da kažemo da se Evanđelje ne može slijediti".

 

Tada su zamolili Franju i njegovu braću da uđu u hol. Franjo je tada rekao: " Vaša Svetosti, ispričat ću vam priču: Bila je jednom jedna žena, ali vrlo siromašna.Živjela je u zapuštenom dijelu grada, ali je jednoga dana susrela kralja i u njega se zaljubila.Sa kraljem je imala mnogo djece.Kada su joj djeca odrasla, pozvala ih je sve zajedno i rekla im: " Ja sam siromašna, nemam vam ništa za dati, ali ne smijete se bojati.Vi ste kraljevi sinovi.Idite zato na dvor, i kralj, vaš otac, dat će vam sve što želite."Kada ih je ugledao, kralj se začudio njihovoj ljepoti i upitao ih: " Čiji ste vi sinovi?"

Oni mu odgovore da su sinovi siromašne žene koja živi u siromašnoj četvrti na kraju grada.Tada ih kralj zagrli i reče:

 

" Ne bojte se jer vi ste moji sinovi.Velika mi je radost što ćete sjediti za mojim stolom.Recite majci da pošalje i ostalu vašu braću jer ja ću se brinuti za sve vas."

 

Franjo je tada objasnio poruku priče:

 

" Vaša Visosti, ja sam ta siromašna žena.Ova su djeca rođena iz moje ljubavi za Boga, kralja, i lijepa su kao i on.Tko će onda skrbiti za tu djecu, ako ne onaj koji ih je stvorio?"

 

Papa Inocent III. ustao je i zagrlio Franjina stopala.

 

" Idi sa Bogom, brate i pokazuj ljudima put spasenja kao što je Gospod pokazao tebi."

 

Papa je prepoznao pravila Franjina reda, iako samo usmeno, dao je braći dozvolu da si briju glave kao monasi.To je bio službeni početak i nastanak Reda male braće.Kasnije su se formirala dva Franjina reda: zatvoreni Red Klarisa i Treći Red, za one koji ostaju u Svijetu.

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U OŽUJKU...

OŽUJAK...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    Sretan vam dan žena , drage moje žene. Lp

    08.03.2024. 06:52h
  • Član iridairida

    a najavili su nam olujno vrijeme..., ali hvala ti, i tebi ugodan dan...:-)))

    04.03.2024. 14:15h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi,, želim vam lijep , sretan i uspješan tjedan. Lp

    04.03.2024. 07:58h
  • Član aliusalius

    bglavac ❤️

    01.03.2024. 11:58h
  • Član bglavacbglavac

    Lijep pozdrav alijus! Drago mi je da si tu.

    28.02.2024. 17:45h
  • Član aliusalius

    irida ❤️

    28.02.2024. 10:47h
  • Član aliusalius

    istankovic ❤️

    28.02.2024. 10:47h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebSvijet jogeInfo izlogMagnezij tajne

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Sveti Franjo Asiski II - nastavak