S.S.Doliwa

29.9.

Sveti čovjek Sokrat je na čudesno jednostavan i ujedno sve obuhvaćajući način definirao i objasnio etiku.

On je kratko rekao: „Tko poznaje Dobro, čini ga!“

Ta izreka u prvom trenutku zvuči razumljivo. Pri pažljivijem promatranju, ona djeluje krivo ( napr. Zašto se netko ne bavi sportom, kada zna da je koristan?), da bi se na kraju pokazala velikom mudrošću.

Drugim riječima: I ovdje se pokazuje što je tipično za dublje spoznaje: moraš ih pustiti da se kao dobra hrana dugo vremena rastapaju u ustima kako bi okus došao do punog izražaja.

Sokrat je svojom velikom izrekom spoznao zemaljsku, kao i nebesku istinu.

Cijela je evolucija nastala kako bi duše iz nesvjesnog mogle stići do svjesnog djelovanja.

Arhanđeli npr. djeluju uvijek u skladu s Božanskim zakonima. Oni i ne mogu drukčije.

Tako je i s dušama koje dođu na Zemlju. Dojenčad su puna ljubavi, radosti i svjetla. S vremenom i u skladu s njihovom karmom kao i zbog lošeg društva, nauče se griješiti.  Djeca dakle, upravo kao i arhanđeli, nisu poznavala dobro, već su ga činila automatski. Ona nisu bila svjesna njegova značenja – jedna okolnost, koja dolazi do izražaja i u Svetom pismu u prikazu Adama i Eve i jabuke. Tek u svijetu i kroz svijet, duše uče svjesno razlikovati dobro i zlo i živjeti u skladu s time.

Vidiš, to je smisao života, a neki ga i traže: poznavati dobro na takav način, da mu se uvijek teži i da ga se čini.

Sve drugo samo je put do toga.

Sokrat je to znao, inače ne bi mogao tako mirno ispiti pehar s otrovom. On je znao da nije važno samo živjeti u istini, već je odlučujuće da se u istini i umre. Upravo to je on i učinio. Zato njegove misli i njegova djela blistaju još i danas.