21.5.

Biti tašt na vlastitu obitelj znak je velike nezrelosti i ništa manjeg neznanja.

Otkud ti znaš kakve su se duše utjelovile u tvojoj obitelji?

Tko ti kaže da tvoj preminuli djed, kojega tako obožavaš, nije danas tvoj suučenik kojega prezireš, jer potječe iz jedne „niže“ obitelji? Ili da tvoja tako hvaljena teta nije danas prestupnik? I tko ti kaže da nisi upravo ti ona duša, koju toliko prezireš kao pretka neke druge obitelji?

Tko ti kaže da naprimjer u prijašnjem životu nisi bio krvnik iz Bostona ili prostitutka s ulice, za čije potomke smatraš da ih možeš gledati s visine?

Čuvaj se sudova, oni su gotovo uvijek predrasude. Radije priznaj sebi da ništa ne znaš.

To te čini slobodnim. Naime, što više shvaćaš i ne sudiš, to više sebi otvaraš put prema tvome Sebstvu.

Jedan znak da si dosegnuo svoje Sebstvo je naime taj, da uopće više ne sudiš, već samo zapažaš.

I tako tada stvarno vidiš, ne vidiš više nikakve porodice.

Zapanjujuće, zar ne?