S.S.Doliwa

15.12.

Nijedna nesreća, ma koliko velika bila,  na kraju ne ostaje nesrećom, ako si se time oslobodio svog strašnog neprijatelja, neznanja. Svako te iskustvo može obogatiti i na kraju pridonijeti tvojoj sreći, ako ga iskoristiš kako bi pobijedio neznanje u sebi. Neznanje je kao strašan smrad. Možeš na njega sipati parfema koliko hoćeš, ono i dalje smrdi – ponekad zbog mješavine još gore nego prije.

Neznanje ne možeš „prešminkati“. Ono uvijek probija, kao kašalj ili kao debeli trbuh. Ma što napravio, to dvoje ne da se prikriti. Zato kao prvo moraš spoznati da je neznanje glavni neprijatelj tvog života. Svi dalji koraci tada dolaze sami po sebi.

Na žalost, mnogi toliko vole svoje neznanje, da rade sve kako bi ga zadržali. Time su gubitak, patnja i katastrofe preprogramirani, jer neznanje i uspjeh ne idu zajedno.

Zato nikada ne prihvaćaj neznanje. Ono ti donosi samo patnju, a prije ili kasnije sa sigurnošću ćeš morati reći: „Da sam to barem prije znao!“

Kada izgovaraš te riječi, upitaj se da li stvarno želio znati. Zar stvarno nije bilo znakova po kojima si mogao vidjeti da će tako završiti?

Ne gledaj na sebe kao na krticu u praznoj sobi. Nemoj se smatrati potpuno bespomoćnim. Štoviše, smatraj se razumnim bićem kojem su pružene sve mogućnosti.

Gledaj na sebe kao na Stvoritelja, i ti ćeš to biti.