S.S.Doliwa

 

11.10.

 

Bila jednom neka žena koja je, kao što je to kod vas već uobičajeno, imala prijatelja. S njime je živjela neko vrijeme i zatim se rastala od njega.

Uskoro je našla novog prijatelja. I s njim je neko vrijeme živjela i zatim se rastala.

To se ponovilo nekoliko puta, sve dok nije upoznala nekog čovjeka koji je zapravo  nije uopće toliko zanimao. No, ona je od silnih poznanstava i rastava bila u nutrini toliko povrijeđena, da je mislila kako treba nekog tko će je tješiti. Taj je čovjek to, čini se, i činio. No, osim toga, kako je rečeno, nije joj se posebno sviđao.

On ju je tješio, i vrijeme je prolazilo.

Ona je uvijek nanovo mislila na rastavu. Ali vrijeme je prošlo: više joj nije bilo tako lako odlučiti se na rastavu, kao prije nekoliko godina.

Tada je zatrudnila. U početku je bila očajna. Zatim rezignirana. Konačno se pomirila sa svojom sudbinom. „Taj čovjek može tako lijepo tješiti“, mislila je, a i imala je dovoljno toga što je trebalo utješiti. Posebno sada, kad je nastala obitelj, a ona se još nije odlučila te je bila tako nesretna.

Ta se priča događa svakodnevno. Jednom je to jedna žena. Drugi put je to neki muškarac. Često su to oboje.

I što nam kaže ova priča?

Odnosi ne postoje da bi se iskušavali. K jednom odnosu nedjeljivo pripada odluka i Božji blagoslov.

Odaberi dobro svog (svoju) prvog (prvu)partnera (partnericu). Promisli dugo i zrelo. Zamoli Boga za pomoć.

Ako si dobro promislio i zamolio za blagoslov svojoj odluci, tada se odlući, znajući da teškoće pripadaju u neki odnos kao i poznata sol u juhu.

Zamoli Boga za pomoć, kada više ne znaš dalje. Ne odreci se lakomisleno svoje jednom donijete odluke.

Vidjet ćeš da će ti donijeti blagoslov – suprotno onoj gore opisanoj ženi.