S.S.Doliwa

10.8.

Govor živi od sadržaja koji se prenose preko pojmova. Bit pojmova je u značenju, koje izražavaju.

Međutim, svuda gdje značenje ima neku ulogu, potreban je oprez. Tako na primjer u nekoj zemlji može biti samo po sebi razumljivo nešto što je u drugoj velika uvreda. I obratno. Jednostavno ima drugačije značenje.

Za jednog četveronošca, koji čuva kuću i dijelom vam pravi društvo, vi ćete reći da je to “pas”. Djeca možda kažu “vau-vau”. No, kada se uporabi pojam “pas”, svatko zna o čemu je riječ.

I upravo ovdje počinju teškoće. Svatko naime ima drugačiju predodžbu o psu, usprkos tome što je upotrijebljen isti pojam. Jedan misli na nekog malog, drugi na velikog pudla. Treći na njemačkog ovčara. Sljedeći na bernardinca ili nekog uličnog mješanca.

Iako svi rabe isti pojam “pas”, gotovo svatko ima drugačiju predodžbu o njemu.

Ta je činjenica od velike važnosti, ako s nekim razgovaraš. Nemoj nikada biti uvjeren da tvoj sugovornik pojmove povezuje s istim predodžbama kakve imaš ti.

Zato moraš ustanoviti kakve predodžbe tvoj sugovornik povezuje s pojmovima kojima se ti sluziš.

Svejedno koliko se njegove predodžbe možda razlikovale od tvojih, nemoj suditi, nego poštuj slike svog sugovornika, jer one potječu iz njegovih životnih iskustava.

Svakom čovjeku trebaš prilaziti s pažnjom i  opreznošću – (zapažaš li, kako se te dvije riječi mogu gotovo jednako shvatiti, iako naravno mislim na dva različita značenja. Vidiš li?)

Ne pokušavaj nikoga uvjeriti, već se pitaj  što možeš od njega – naučiti.

Takvo stajalište tada automatski dolazi do izražaja u ljubaznom načinu tvog izražavanja i strpljivosti tvog biča.