7.12.

 

Vrijeme je Adventa. Vrijeme pred dolaskom Gospodina.

Bog je obećao ljudima da ih nikada neće ostaviti. Da je on za njih uvijek tu. Da će ih spasiti.

Iz tog razloga, Bog je poslao mnoge svece i proroke te je i sam došao više puta da bi spasio ljude odnosno cijeli svijet.

Vrijeme Adventa trebalo bi podsjetiti na to da Bog svoja obećanja ne krši i ne zaboravlja. Bog uvijek drži svoju riječ.

Kako stoje stvari s tvojim obećanjem?

Daješ li ga s čvrstom namjerom da ćeš ga održati?

Jesu li tebi tvoja obećanja toliko sveta, da uvijek na njih misliš i ne zaboravljaš ni jedno?

Obećanja vežu. Ona su ugovori na finomaterijalnoj razini. Uvijek dolazi dan kada se traži njihovo ispunjenje. Ili od strane onoga kome je  obećanje dano, ili od Boga, koji je kao svjedok slušao. Zato dobro pazi na ono što obećavaš. Prije nego što daš obećanje, razmisli da li ga možeš i hoćeš održati.

Osjetiš li sumnje, idi njihovim tragom i istraži ih – možda one sadrže važna upozorenja, koja ni u kom slučaju ne bi trebao zanemariti.

Prisege imaju još mnogo dalekosežniju dimenziju od obećanja. Prisegama ti prizivaš Boga kao svjedoka. Obećanje možeš iskupiti, dogovorivši se s onim kome si ga dao.

Suprotno tome, prisegu ne možeš iskupiti sam, jer Bog ne mijenja tako lako svoje mišljenje.

Zato s prisegama postupaj veoma, veoma oprezno, one ti se mogu vratiti kao bumerang i možda te mogu i uništiti.

Pravilo koje uvijek ponavljam uvijek je isto: govori malo. Dobro razmisli što kažeš. A kada nešto kažeš, tada to kaži tako da misao, riječ i djelo tvore cjelinu.

Tada ćeš biti uvijek zaštićen.