Većina onoga što znamo o drevnim keltskim običajima i društvu potječe od onovremenih pisaca s klasičnog Sredozemlja, koji su ljude zvane Galatae, Keltoi ili Celtae držali zastrašujućim, ali očaravajućim barbarima. Strani promatrači bili su puni strahopoštovanja prema bezbrižnoj hrabrosti keltskih ratnika i onome što su smatrali uobičajenom sklonošću ratovanju. Čak i izvan bojnog polja Kelti su očito posjedovali uzavrelost koja je ostavila traga na posjetiteljima iz suzdržanog klasičnog svijeta. Grci i Rimljani su ih opisivali kao svadljive, ponosne, otvorene, drske, hvalisave i vatrene. Mnogo toga što klasični pisci pišu o životnom stilu Kelta slaže se s onime što znamo iz kasnijih keltskih izvora, poput irskih. Umjetnost pripovijedanja bila je vrlo cijenjena, kao i ratne vještine, no klasični pisci rijetko spominju čudesnu vještinu usmene predaje podataka kroz pripovijedanje, kao i logičnost i ljepotu keltskog pisma. Dakako, oni nisu poznavali keltski jezik pa nisu razumjeli pjesničke vještine, a pisani izvori su im bili nečitljivi. Svi Kelti bili su Grcima i Rimljanima zanimljivi, ali u biti neciviliziran i barbarski narod, koji je međusobno povezivalo samo jedno - rat. Međutim, poput većine stranaca punih predrasuda, i Grci i Rimljani bili su skloni uopćavanju te su stvarali pojednostavljenu sliku keltskoga svijeta. Suvremena arheologija to je konačno ispravila. Danas znamo da su Kelti tvorili složenu i raznoliku skupinu društava, koja nipošto nije bila homogena. Društveni i religijski običaji znatno su se razlikovali među keltskim zemljama, čije se područje otprilike 350.g.pr.Kr. prostiralo od Atlantika pa sve do Turske. Neki keltski narodi pripadali su velikim i ne pretjerano čvrstim konfederacijama, a drugi malenim i čvrsto povezanim plemenskim skupinama.

No klasične teorije ne staju na tome - Kelti nisu bili priprosti, baš kao što nisu bili ni samo narod lud za ratovanjem. Oni su bili vrlo vješti rudari, kovači, graditelji, poljoprivrednici i trgovci sa širokim rasponom međunarodnih veza. Keltska religija izražavala je svoja uvjerenja o znamenjima, magiji i transformacijama kroz simbole iz prirodnog svijeta. Klasični umjetnici preferirali su simetriju i red, dok su Kelti crpili inspiraciju iz beskrajno suptilne promjenjivosti prirode. U keltskom latentnom stilu u umjetnosti - koji je započeo otprilike 500.g.pr. Kr. i pronašao svoj posljednji odraz u veličanstvenim metalnim predmetima i rukopisima iz rane srednjovjekovne Irske - najjednostavnija naznaka ljudskog, životinjskog i biljnog oblika mogla se postići kroz poteze krivudavih i vijugavih linija čudesne domišljatosti i istančanosti. Iako postoji mnogo toga o Keltima što ne znamo, remek djela keltske umjetnosti koja su preživjela nedvojbeno su svjedoci slave uistinu velike civilizacije.