Pripadnici te moćne duhovne pretpovijesne kulture govorili su sanskrtom – visokorazvijenim (pra)drevnim indoeuropskim jezikom. To je vrlo bogat, izražajan, ali i gramatički izuzetno složen klasični jezik kojim se u narodu prestalo govoriti u VI st. pr. Kr. Samo za osnovno ovladavanje sanskrtskom gramatikom potrebno je najmanje nekoliko godina intenzivnog učenja. Istraživanja pokazuju da se sanskrt u posljednja tri tisućljeća vrlo malo mijenjao, jer ga se od pamtivijeka držalo jezikom bogova i svete predaje.

Očito je da se takav visoko izgrađen jezik i na njemu zapisana velebna djela izuzetno bogate klasične vedske književnosti mogao razviti jedino u okrilju vrlo moćne, duhovno visokorazvijene civilizacije izuzetno dugog povijesnog kontinuiteta, a nikako među primitivnim, gotovo poludivljim nomadskim i polunomadskim plemenima koja su nekoć živjela u tmini kamenog doba na ogromnim prostranstvima pored te visoke pretpovijesne civilizacije.

Na sanskrtu su zapisana brojna te nerijetko vrlo opsežna djela izuzetno bogate i danas najstarije poznate svjetske književnosti, ali i mnoga stručna i znanstvena djela davno prohujalih eona. Mnoga od njih, zbog nedostatnosti našeg jezičnog fonda i vrlo malog broja kompetentnih prevoditelja, još nisu prevedena sa sanskrta na engleski ili neki drugi svjetski jezik.

Ta drevna djela napisana na sanskrtu poznata su u znanosti pod nazivom VEDE ili vedski spisi i od temeljne su važnosti za upoznavanje i proučavanje visokih dometa zadivljujuće arijanske (vedske) kulture. Ona čine jedan od kamena temeljaca svjetske kulturne baštine. Vedski spisi sadrže veliku zbirku himni, obrednih formula, napjeva, mudrih izreka te drugih djela.

VEDE, što izvorno znači znanje ili sveto znanje, je, kako drže vedantisti, prvi zapisao na tlu Indije veliki mudrac i svetac Shrila Vyasadeva prije otprilike nešto više od pet tisuća godina da bi ih sačuvao od zaborava tijekom nadolazeće Kali-yuge. Njega se stoga drži sastavljačem vedskih spisa. On je podijelio i sistematizirao starodrevno vedsko znanje, koje se dotad tisućljećima prenosilo usmenom predajom preko vjerodostojnog učeničkog nasljeđa, u četiri temeljne grane: RIG-VEDA, SAMA-VEDA, YAJNA-VEDA i ATHARVA-VEDA.

Premda su VEDE najstariji poznati spisi čovječanstva to nipošto ne znači da su im sastavljači bili neki primitivni ljudi koji su, živeći surovim nomadskim životom u posvemašnjem mraku neznanja, lutali nepreglednim azijskim prostranstvima. Upravo su drevni vedski spisi, pretežno pisani u stihovima, jasan odraz visoke pradrevne kulture te najbolje opovrgavaju paušalni pozitivistički stav o povijesnom linearizmu i 'neupitnoj' primitivnosti drevnih kultura.

VEDE svojim opsegom od nekoliko stotina milijuna stihova i neopisivim bogatstvom sadržaja još od starog vijeka sve do danas izazivaju istinsko divljenje mnogih filozofa, pisaca i znanstvenika. U novije doba njima su se nadahnjivali i brojni veliki umovi čovječanstva – Goethe, Schopenhauer, Kant, Hegel, Hesse, Tesla, Einstein i mnogi drugi. Može se reći da klasični vedski spisi u tematskom bogatstvu nadmašuju BIBLIJU i KUR'AN – tradicionalne svete knjige judeo kršćana i muslimana. Poznato je da su VEDE, nakon vojnog pohoda Aleksandra Velikog do Indije krajem IV.st.pr. Kr., upoznali i visoko cijenili još starovjeki Grci.

Prema navodima u samim VEDAMA, one su božanskog, a ne ljudekog podrijetla. Kao što svaki savjestan proizvođač uz proizvedenu napravu ili uređaj daje korisniku i odgovarajuće upute (priručnik) za ispravno korištenje, tako je i Bog, stvarajući materijalni svijet i živa bića, dao prvim ljudima sva potrebna znanja o njegovom ustroju, svrsi i pravilnom korištenju. VEDE su božje upute ljudima. Pridržavajući se dosljedno tih uputa ljudi mogu u miru udobno živjeti u ovom prolaznom materijalnom svijetu, koji sam po sebi nije ni dobar ni loš, te duhovno napredovati.

Treba naglasiti da VEDE po svome sadržaju ne ostaju samo na razini materijalnih aranžmana za udoban život na ovom svijetu. Ono što je najbitnije jest da one upoznaju ljude sa pravom svrhom postojanja te njihovom ulogom na Zemlji. One daju cjelovite i vjerodostojne odgovore na najtemeljitija čovjekova pitanja:
* Tko smo mi?
* Zašto živimo?
* Odakle dolazimo, što trebamo činiti za našeg kratkog života i kamo idemo nakon smrti?
* Zašto patimo? Te
* Kako se možemo osloboditi patnje?

Nedvojbeno je da su VEDE krcata riznica najuzvišenije duhovne mudrosti i mnogih stručnih znanja, bogatija od svih koja je svijet ikada poznavao. Budući da je znanje koje sadrže VEDE, kako drže vedantisti, savršeno, ono je uvijek aktualno i nikada neće zastarjeti. Neprolazno vedsko znanje je, prema njihovu vjerovanju, vrijedno poput zlata te podjednako aktualno za sva vremena, svuda i za svakoga, jer sadrži univerzalne Božje istine koje nadilaze vrijeme i prostor. Može se reći da poznavanje Veda nije samo stvar općeg obrazovanja i kulture, već je presudno za opstanak i duhovni napredak čovjeka.

U posljednjim desetljećima neki znanstvenici, duboko fascinirani obiljem religijskih, znanstvenih, tehničkih, medicinskih i drugih podataka u VEDAMA, pretpostavljaju da bi njihovi autori mogli biti neki inteligentni i dobronamjerni došljaci iz svemira koji su ih još prije mnogo tisućljeća, prilikom svog pohoda Zemlji, podarili ljudima kamenog doba da bi ih postupno priveli prema civilizaciji i religiji.

Sanskrtska riječ aryan podrazumijeva produhovljenu plemenitu osobu koja znade pravu vrijednost i smisao života, osobu koja potječe iz društvene sredine utemeljene na istinskim duhovnim vrednotama. U duhovnom smislu Arijan je pripadnik zajednice koja dosljedno slijedi vedska načela. Arijci drže da je ljudski život namijenjen spoznaji apsolutne Istine personificirane u Vishnuu – uzroku svih uzroka – iz kojega sve nastaje, koji sve održava i u kojega se konačno sve vraća. Stoga je arijanstvo prvenstveno religijsko-kulturološka, a ne zemljopisna, rasna ili nacionalna odrednica.

Arijan je sinonim za produhovljenog pripadnika duhovne civilizacije najvišeg reda koja je izgrađena i uređena po vedskim načelima tako da omogućuje svakom pojedincu, ovisno o njegovim urođenim sklonostima i duhovnim sposobnostima, uspješno ostvarenje temeljnog cilja ljudskog života – samospoznaju. Pod samospoznajom, kao vrlo složenim duhovnim procesom , podrazumijeva se određenje jastva kao vječnog i neuništivog duhovnog bića koje nastanjuje, održava i pokreće sva živa bića te njegov odnos sa Apsolutom (Bogom).

Arijani i njihovi današnji duhovni sljedbenici vedantisti-vaisnave drže da je krajnji cilj čovjekova života bhaktivedanta – ponovno uspostavljanje našeg vječnog i nepomućenog odnosa s Bogom. Taj se uzvišeni cilj, prema arijanskom poimanju, može dostići jedino procesom samospoznaje pod vodstvom vjerodostojnog duhovnog učitelja i predanim služenjem Bogu kao vrhovnom autoritetu.

Valja istaći da arijanstvo nema nikakve veze sa arijanizmom – kršćanskom doktrinom i sektom čiji je osnivač aleksandrijski svećenik Arije (250-336.), učenik Lukijana iz Antiohije. Prema toj doktrini, žestoko osuđenoj kao herezi na prvom sveopćem saboru kršćanske crkve održanom 325. u Niceji, sin Božji – Isus Krist, je ljudsko stvorenje kao i mi i stoga nije konsupstancijalan (istobitan) s Ocem. Arijanstvo pogotovo nema nikakve veze s po velikom zlu poznatom rasističkom tezom o nadmoćnoj nordijskoj rasi ili rasi gospodara u Hitlerovoj nacističkoj Njemačkoj.

Arijanski društveni staleži i njihova funkcija

Temelj arijanske civilizacije su drevni vedski spisi. Njihovim dosljednim slijeđenjem uspostavlja se duhovno visokorazvijeno arijansko društvo kojeg čine četiri temeljna staleža. Ono oduvijek postoji u latentnom obliku u klasičnoj vedskoj literaturi slično kao što biljka postoji u svome sjemenu, ali se ne pokazuje sve dok se sjeme ne nađe u plodnom tlu. Stoga arijanska civilizacija nije povijesno i vremenski ograničena. Ona se uvijek uspostavlja kada neka ljudska zajednica odluči dosljedno slijediti vedska načela. Isto tako, arijanska civilizacija se gasi i prestaje postojati kad se ta visoka duhovna načela ne slijede dosljedno ili kad se ignoriraju.

Prema RIG-VEDI, drevno arijansko društvo sastojalo se od četiri osnovna ljudska razreda (varne) koji su nastali razvojem čovjeka. Stoga su ti ljudski razredi ili staleži posve prirodni i nužni za opstanak, skladno funkcioniranje i napredak društva. Bez njih, kako drže vedantisti, ljudsko društvo ubrzo zapada u duboku krizu i nezadrživo propada. Takav savršeni društveni ustroj kojeg je uspostavio sam Svevišnji Gospodin naziva se na sanskrtu Varnashrama-dharma.

Arijansko društvo temeljilo se na djelovanju staleža duhovno vrlo moćnih mudraca-brahmana koji su bili zaduženi da savjetuju i nadziru vladare te odgajaju i usmjeravaju pripadnike ostalih društvenih staleža (kšatrye, vaišye i šudre) k istinskim duhovnim vrijednostima i krajnjem cilju – bhaktivedanti. Brahmane su, prema današnjem zapadnjačkom gledanju, bili savjetnici pobožnih vladara koji su ih, sukladno vedskim načelima, trebali bespogovorno slušati i dosljedno provoditi u život njihove mudre odluke.

Sve tradicionalne institucije arijanske kulture bile su utemeljene na visokorazvijenom duhovnom pogledu na svijet koji nije vremenski ograničen niti ideološki uvjetovan. Arijanska civilizacija bila je u svome početku potpuno duhovna i savršeno bogocentrična civilizacija.

Isprva se na čelu arijanskog društva nalazio stalež mudrih i autoritativnih brahmana (mudraca i svećenika), kao neke vrsta kolektivnog društvenog uma, pa se stoga oni mogu slikovito prispodobiti kao glava zamišljenog 'društvenog tijela' . Zadatak tog staleža bio je da mudro savjetuje i usmjerava vladare i nadzire njihove postupke. Prema podacima koje navode brojni vedski spisi, vrhovni duhovni učitelji – brahmani – imali su kao svete osobe mnoge paranormalne sposobnosti (telepatija, vidovitost, treće oko, levitacija, teleportacija itd.).

...

Slijedeći društveni stalež bili su ratnici i administratori (upravljači) – kšatrye. Njihova je dužnost bila da omoguće i osiguraju nesmetan rad i djelovanje brahmana, savjesno i dosljedno provode sve odluke vladara te održavaju red u društvu. Oni se, kao izvršna vlast bogocentričnog arijanskog društva, mogu usporediti sa rukama metaforičnog 'društvenog tijela'.

Treći stalež činili su proizvođači (poljodjelci i jači obrtnici) – vaišye. Dužnost im je bila da proizvedu dovoljno hrane i raznovrsnih roba za cijelu zajednicu. Stoga se taj stalež slikovito uspoređuje s trbuhom 'društvenog tijela'.

Posljednji i kudikamo najbrojniji društveni stalež činili su fizički radnici i sitni obrtnici – šudre, koji su bili osnovna manualna radna snaga. Oni su bili neka vrst proleterijata (radnička klasa) i živjeli su od prodaje svoje radne snage. Stalež šudra može se metaforički predočiti nogana 'društvenog tijela'.

Po tradicionalnom arijanskom poimanju, definitivno potvrđenom višetisućljetnim povijesnim iskustvom, 'društveno tijelo' moglo je biti zdravo i skladno funkcionirati samo ako je bilo cjelovito (neinvalidno) i uravnoteženo te ako su svi njegovi ravnopravni i jednako vrijedni specijalizirani dijelovi – komplementarni društveni staleži – nesebično i predano služili cjelini – Bogu i društvu.

Za normalno funkcioniranje arijanskog društva bila su sva četiri temeljna staleža jednako važna pa stoga među njima nije postojao nikakav rivalitet, diskriminacija ili netrpeljivost. Arijani su čvrsto vjerovali da je to savršeno bogocentrično društveno uređenje uspostavio preko vedskih spisa sam Bog.

Pripadnost pojedinom staležu bila je prirodna, na temelju duhovne predispozicije, osobnih sklonosti i prema djelovanju svakog pojedinca. Samo rođenje u pojedinom staležu nije bilo presudno da se automatski ostane u njemu. Bilo je bezbroj primjera da su djeca brahmana postajali šudre i obrnuto – djeca šudra postajali bi najučeniji i najugledniji brahmani. Može se reći da je u tradicionalnom arijanskom društvu besprijekorno funkcionirao visokoetičan socijalni dinamizam. Pripadnici svih staleža bili su jednaki pred zakonom i jednako su ga poštovali, pa stoga nitko nije bio privilegiran.

Taj tradicionalni arijanski organski i funkcionalno povezan prirodan staleški sustav, u kojem su svi staleži ravnopravni te jednako važni i nužni za normalno funkcioniranje društva, ne treba nikako brkati sa znatno kasnije uspostavljenim i omraženim indijskim sustavom kasti koji je nastao tek u srednjem vijeku potpunom degeneracijom i degradacijom izvornog arijanskog staleškog sustava. Vrlo nehumani indijski kastinski sustav temelji se isključivo na podrijetlu porodice (rodoslovlju) i njezinu bogatstvu i stoga nema nikakve veze s tradicionalnim arijanskim staleškim sustavom.

Zanimljivo je da čovječanstvo u proteklih pet tisućljeća svoje burne i krvave povijesti, unatoč svim dosadašnjim pokušajima i lutanjima, nije uspjelo pronaći niti uspostaviti bolje i pravednije društveno uređenje od pradrevne arijanske Varnashrama-dharme koju je putem vedskih spisa uspostavio sam Svevišnji Gospodin za dobrobit i napredak čovjeka.

U burnoj povijesti čovjčanstva ostat će zasigurno po velikom zlu upamćeni pokušaji nasilnog stvaranja totalitatnih komunističkih i socijalističkih besklasnih ili, bolje rečeno, jednoklasnih društvenih sustava tijekom XX. stoljeća u kojima su, izraženo u duhu vedskog nazivlja, već početkom Kali-yuge dobrano degradirane šudre (proleterijat) društvenim prevratom (revolucijom) razvlastile vaišye, preuzele ulogu brahmana i kšatrya te uvele bezobzirnu i okrutnu vladavinu diktature proleterijata.

Dakle, prizemne i pohlepne šudre, u svojoj bezobzirnoj nakani da postanu lažni brahmani i kšatrye, tim su prevratom posve osakatili 'društveno tijelo' , koje svedeno samo na gole noge bez trupa, glave i ruku, više nije moglo skladno funkcionirati. Stoga su se ti veliki revolucionarni prevrati, koji su, nažalost, odnijeli mnoge nedužne ljudske žrtve, u konačnici izrodili u svoju vlastitu negaciju.

Ti suludi pokušaji nasilnog stvaranja totalitarnog besklasnog društva doživjeli su krajem XX. stoljeća u gotovo cijelom svijetu potpuni krah. Na razvalinama tih propalih društvenih ustroja danas se pokušava uspostaviti nehumana pseudodemokracija u kojoj mahom neproduhovljeni predstavnici krupnog kapitala, gramzljivi bogatuni te visoki pripadnici vojnih i obavještajnih krugova svim silama nastoje ugrabiti vlast i posve kontrolirati društvo.

Da bi ostvarili svoje egoistične ciljeve i uspostavili totalitarizam po svojoj mjeri i potrebama oni ne prezaju ni pred čime. Zahvaljujući njihovoj bezobzirnoj borbi za vlast i pozicije danas je politika u mnogim zemljama svijeta već toliko degradirana, kompromitirana i pala je na tako niske grane da se može mirne duše poistovjetiti s umijećem održavanja ritma kontinuirane obmane u sebičnom interesu megakompanija te svemoćne političke i financijske oligarhije. Kraće i jasnije rečeno, neki segmenti moderne politike svedeni su na umijeće prevare.

Neobično dugi Arijanski vremenski ciklusi

Sa znanstvenog stajališta vrlo su zanimljivi neobično dugotrajni arijanski vremenski ciklusi – yuge – koji se smjenjuju poput godišnjih doba i na Zemlji donose različita duhovna ozračja u razvoju čovječanstva. Yuga predstavlja najmanju vremensku jedinicu temeljnog arijanskog vremenskog ciklusa. Nazivi i osnovne značajke četiriju yuga ili 'doba svijeta' jesu:

Satya-yuga ili krta-yuga (zlatno doba) – ukupno traje milijun i 728 tisuća godina. U njoj vlada potpuna religioznost, spiritualnost mudrost i vrlina. Nema neznanja, poroka, svađa i sukoba. Vodeći utjecaj u društvu ima stalež brahmana. U tom dobu perfekcije ne gube se vrlina i religioznost. Ljudski vijek dostiže stotinjak tisuća godina.

Treta-yuga (srebrno doba) – ukupno traje milijun i 296 tisuća godina, četvrtinu kraće nego satya-yuga. Počinju bezbožnost, neznanje, poroci, svađe i sukobi. U njemu započinje postupna degradacija religioznosti i spiritualnosti . Vrlina se tijekom te yuge smanji za četvrtinu. Vodeći utjecaj u društvu imaju kšartye, jer je stalež brahmana već degradiran. Ljudski vijek dostiže desetak tisuća godina.

Dvapara-yuga (brončano doba) - ukupno traje 864 tisuće godina, upola kraće nego satya-yuga. Bezbožnost, neznanje, poroci, svađe i sukobi se produbljuju. U njemu se nastavlja degradacija religioznosti i spiritualnosti. Vrline se smanje za još jednu četvrtinu. Vodeći utjecaj u društvu imaju vaišye, jer su staleži brahmana i kšatrya degradirani. Ljudski vijek dostiže tisuću godina.

Kali-yuga (željezno doba) – ukupno traje 432 tisuće godina ili svega jednu četvrtinu trajanja satya-yuge. Bezbožnost, neznanje, poroci, svađe, licemjerje i sukobi se produbljuju te postaju sve češći i žešći. U njemu se nastavlja degradacija religioznosti i spiritualnosti te naglo porastaju razni poroci i bezbožnosti. Vrlina se smanji za još četvrtinu. Vodeći utjecaj u društvu imju šudre, jer su tri viša staleža već posve degradirana. Ljudski vijek dostiže u idealnim uvjetima samo stotinjak godina.

Na kraju tamastične kali-yuge nastupa potpun slom društvenih staleža, prestaje svako štovanje Boga, a gubitkom vrline potpuno su obezvrijeđene sve etičke norme. Time su širom otvorena vrata sveopćem društvenom kaosu i žestokim sukobima koji nemilice odnose mnoge živote.

Svaka yuga u svome početku ima 'zoru' , a na svome svršetku 'sumrak'. Trajanje 'zore' i trajanje 'sumraka' iznosi desetinu yuge. Temeljni vremenski ciklus od četiri yuge tvori veliku yugu (maha-yugu) koja traje četiri milijuna i 320 tisuća godina, a dvije tisuće maha-yuga čini temeljni kozmički ciklus ili jedan Brahmin dan.

Tijekom kali-yuge bezbožnost i poroci se drastičnim gubitkom vrline toliko povećaju da se na njezinu kraju, kojeg će obilježiti prirodne kataklizme globalnih razmjera (vulkanske erupcije, potresi, poplave, veliki požari, glad) i žestoki ratovi pojavljuje u inkarnaciji Kalki-avatara sam Svevišnji Gospodin koji, nakon uništenja demona te ponovnog uspostavljanja pune religioznosti i vrline, stvara preduvjete za početak novog kozmičkog ciklusa. Cijeli ciklus četiriju yuga potom se ponavlja navedenim redoslijedom više desetaka milijuna **** sve do konačnog uništenja svemira.

Zanimljivo je da je i kršćanski gnostik Bazilije iz Cezareje (330-379.) prorekao da će u budućnosti neizbježno doći vrijeme u kojem više neće biti produhovljenih ljudi. Tada će živjeti samo psihički visoko razvijena i posve bezdušna čovjekolika bića koja ništa neće znati o Bogu i koja će surovo odbijati sve duhovne vrednote. U to će opako vrijeme, kako slikovito kaže Bazilije, „čovjek koji bude govorio o duhovnom životu i njegovim vrednotama biti isto tako smiješan kao i riba koja bi pasla s ovcama u vrletnim planinama.“