TOLERANCIJA  PREMA  DRUGIMA  I  PREMA  SEBI

Hans Wittendorff

  

Brojni ljudi koji su tražili razumijevanje života i koji su na kraju pronašli Martinusovu duhovnu znanost suočeni su sa istim problemom koji je jedan čitatelj opisao na ovaj način: „U ovim knjigama pronašao sam odgovore na sva pitanja koja sam postavljao sebi i drugima tijekom godina. Naravno, postao sam vrlo uzbuđen u vezi sa svojim novim uvidima i, sasvim prirodno, nisam mogao odoljeti ne govoriti dugim ljudima u svojoj okolini o tome.

No u tim situacijama skoro uvijek sam bio razočaran, jer rijetki su ljudi pokazali bilo kakvo zanimanje za ono što sam im govorio o pitanjima kao što su reinkarnacija i karma. Većina ljudi sretna je sa time da mogu zarađivati za život i brinuti se za svoju obitelj. To je rezultiralo time da se ponekad upitam da li je možda bolje ne govoriti ljudima o Martinusovim analizama.

Drugi problem je taj što sada imam novi način života. Svi moji prijatelji jedu meso. Kada me pozovu van, moram izabrati između dva zla. Ako uvijek kažem ne i ostanem kod kuće, to postaje društvena smrtna presuda. Ako kažem da i jedem meso i konzumiram alkohol poput drugih, štetim svojoj duši sa brojnim posljedicama za svoju karmu. Ponekad osjećam da mi moje novo znanje stvara probleme i stvara kod mene lošu savjest.“

ODGOVOR:  Prije svega mogu te utješiti da nisi jedini koji ima ovakve probleme. Većina nas je prošla kroz ove faze i mislim da je dobra ideja unijeti više jasnoće po pitanju naše vlastite mentalne klime o ovim problemima.

      Na prvo pitanje – to da mi želimo sa drugima podijeliti našu radost povezanu sa analizama – odgovorio je sam Martinus u knjizi Livets bog, 1 dio, odlomak 161 i 162. U ovom odlomku on nam govori da kada netko želi utjecati na druge svojim pogledom na život ili znanjem koje ima, „on mora paziti da se taj utjecaj usmjerava samo prema onima koje to zanima i prema onima kojima to pričinjava radost, jer će kod svih drugih ljudi to uzrokovati nesklad, jer oni to ne žele i ne mogu razumjeti.“

    No tada Martinus ukazuje na potpuno drugačiji način na koji netko može utjecati na druge, a to je kroz naš praktični, svakodnevni način života. Ako taj utjecaj izražava toleranciju, humanost i nježnost prema svim živim bićima, tada je to  takoreći „zarazno“.

Jer „kao što bolest može biti zarazna i tako se prenositi sa čovjeka na čovjeka, tako i nečiji praktični način života i ponašanje također se može širiti na pojedince koji su prijemljivi za takav način života. Prema tome, čovjekovo praktično ponašanje predstavlja glavni faktor koji odlučuje o tome koliki ćemo utjecaj imati na svoje bližnje, bez obzira koliko bilo naše znanje ili mudrost.“

Mi smo prijelazna bića između životinje i „čovjeka na Božju sliku“

Sada smo odgovorili na prvo pitanje. Čovjek nikada u svojem entuzijazmu ne bi trebao nametati drugim ljudima odgovore na pitanja koja oni nisu postavili. To nas dovodi do drugog pitanja. Kako se možemo nositi sa brojnim problemima po pitanju našeg novog načina života?

     Moje osobno mišljenje je da u brojnim, brojim prilikama mi zaboravljamo biti tolerantni također prema samima sebi. Mi želimo vrlo brzo napredovati u našem razvoju. No u takvim situacijama nastaju takvi problemi koji nas primoraju da se zaustavimo i da realnije sagledamo našu situaciju. Mi nismo dovršeni ljudi, mi smo prijelazna bića i trebamo si dati vremena kako bi nadrasli svoj „stari“ način života.

To ne znači da se ne trebamo mijenjati i da samo trebamo nastaviti sa našim starim navikama. Ne, mi si trebamo postaviti ciljeve i usmjeriti našu volju prema ostvarivanju tih ciljeva – no mi si također trebamo dati dovoljno vremena kako bi ih ostvarili.

      Dobar primjer toga je pitanje vegetarijanstva. Mi ne bi trebali postati vegetarijanci zbog „brojnih posljedica za svoju karmu“ ako jedemo meso. Razlog bi trebao doći iznutra. „Ja ne mogu jesti meso jer sam svjestan strašnih patnji koje nanosimo životinjama i ja ne želim sudjelovati u tome.“

Ako još nismo došli do te točke u našem razvoju, tada možemo raditi na tome tako da na primjer istražimo način života tih životinja koji se može usporediti sa okrutnošću u koncentracionim logorima. Jedan moj mladi prijatelj dobio je posao u dostavnom poduzeću koje je sakupljalo piliće kako bi oni bili prevezeni do klaonice.

Nakon jednoga dana taj mladi čovjek je napustio taj posao plačući i od tada je postao vegetarijanac. Toliko su strašne okolnosti u kojima se nalaze životinje koje moraju biti zaklane. Možemo li mi sudjelovati u strašnoj okrutnosti prema životinjama koje su dio „proizvodnje mesa“ – ili ne možemo?

    Nakon toga dolazimo do pitanja konzumiranja vina i alkoholnih pića i drugih nezdravih tvari. Mi zlostavljamo naša mikro-bića kada, na primjer, pušimo ili konzumiramo alkohol. No i ovdje je korisno biti tolerantan i primijeniti određenu „hladnu procjenu“ situacije.

Mi smo prijelazna bića i svi imamo mnogo toga što bi željeli poboljšati u svojem načinu života. Dajmo si – bez da postanemo fanatični – dovoljno vremena za to. U Martinusovom centru u Klintu jednom sam slušao predavanje naslova „Živjeti u skladu sa svojim stupnjem razvoja.“

Biti tolerantan – također prema samome sebi

Zapravo sve je pitanje misaonih klima, i još jednom želim uputiti na izvrsni članak koji je Martinus napisao o „Čovjekovim mentalnim kratkim spojevima“, koji je bio objavljen u engleskom izdanju Kozmosa 2008/3.

U tom članku i sam Martinus – u odlomku naslova „Mentalna higijena“ – postavlja pitanje kako nešto tako prirodno kao što je činjenica da smo prijelazna bića može dovesti do tako neprirodnih stanja kao što su stres, živčani slom i strašne bolesti. On odgovara: „Zato jer ljudi stvaraju pretjeranu napetost u svojem živčanom sustavu, bilo time što fanatično zahtijevaju previše od sebe odjednom ili pretjeranim popuštanjem“ (moje naglašavanje).

     Kada osoba koja postavlja pitanje piše o tome da ima lošu savjest time što je došla u kontakt sa Martinusovim analizama, to je nešto sasvim prirodno. Mi se sastojimo od dva vrlo različita mentaliteta, a to su, manje ili više dominantni životinjski mentalitet i početni ljudski mentalitet.

Oni su dijametralno suprotni i zbog toga se sukobljavaju u mentalitetu ljudi. No Martinus nam kaže da je „sve vrlo dobro“, jer svaki i najmanji korak koji napravimo na evolucijskoj ljestvici dovodi nas bliže našem cilju: dovršenom ljudskom biću.

     Dozvolite da završim ovaj članak sa malim uzdahom iz svojeg srca. Čovjek koji je postavio pitanje koristi frazu „brojne posljedice za moju karmu“. To je misao koja se javlja u brojnim pitanjima. No zakon karme nije nešto prijeteće, nešto čega bi se trebali bojati. Mi primamo upravo onu količinu karme koja je neophodna za naš daljnji razvoj prema cilju da postanemo čovjek na Božju sliku. Zakon karme želi samo najbolje za nas…

Prijevod: Anne Pullar

Preveo sa engleskog na hrvatski:  Davorin Gruden (13.04.2014.)