Što je sreća, upita se ona, jednog kišnog popodneva?! Što je to što pokreće njen svijet i osvjetljava put kojim treba ići? Što je to samoostvarenje kojem teži od davnih dana? I tako lutajući mislima sretne ljubav i priupita ju "reci mi ljubavi ... što je to sreća?" Ljubav joj, samo jednim dahom, izbriše sve misli, sav razum i sve što je do tada znala postane tako nevažno, tako sporedno spram ljubavi koja je prožimala njeno tijelo. Ta slasna mješavina dodira, daha i mirisa, voljenog tijela, protapkala joj je licem i kosom i kliznula niz njene grudi, kao topla ljetna kiša ... Osvježena tako, nastavila je šetati prostranstvima mašte i sretene novac i priupita ga " reci mi ... što je to sreća?"

Novac ju zgrabi oko struka i otpleše s njom vrtlog života. Slike su se redale jedna za drugom, i lijepe i tužne, dolazile i nestajale, plesali su dvorcima i vrhovima planina, bili su na dnu mora i letjeli visoko kao nijedna ptica, jeli su najslasnije kolače i pili najbolja vina, bila je prekrivena svjetlucavim kamenjem i spavala na najmekšem perju ... Vratila se s prekrasnog putovanja u kojem su joj otkrivena sva blaga ovog svijeta, svi okusi, svi mirisi što ih ljubav i novac mogu dati.

Ali ona je i dalje bila tužna ...suze su joj navrle na oći i u trenutku se izgubila u praznini još jednog propalog dana. Opet je osjetila tugu ... i vriskom ju kroz suze upita"zašto ne mogu biti sretna?" Tuga samo mahne rukom i šapatom tišim od najtiše glazbe prokaže joj sestru blizanku. Ja sam sreća i ja sam tuga, bolja i gora strana života, bez jedne nebi poznavala drugu, ja sam ono zbog čega se ljudi ujutro ustaju, ja sam nada i razočarenje, ja sam ono što pokreće svijet.

Ako ti dam bezuvijetnu sreću, nećeš se imati razloga ujutro ustati, tvoja mašta te neće voditi na čarobna putovanja svemirom duhovnog i materijalnog, imati ćeš sve i nikad nećeš biti sretna ... jer nećeš imati priliku svaki dan se iznova samoostvarivati ... jer nećeš znati što je tuga ... Inspired with rainy Sunday afternoon :) by Annetta