ODAKLE DOLAZI NAŠA VOLJA ?

Hans Wittendorff

Jedan čitatelj je poslao sljedeće pitanje : „U psihologiji se govori o tome da se duša sastoji od misli/intelekta, osjećaja i volje. U Martinusovoj kozmologiji prvo dvoje je jasno i točno opisano, ali što je, prema Martinusu, volja, gdje je smještena i odakle potječe ?“

Odgovor : Možemo se prvo koncentrirati na posljednje pitanje. Odakle potječe naša volja i koje je njeno porijeklo ? Trebamo se vratiti na Martinusove genijalne analize od čega se doista sastoji živo biće. Naša najdublja suština, naše „Jastvo“ ima svoju prvu manifestaciju u obliku onoga što Martinus naziva „praželja“ Jastva.

Ovdje ovaj princip predstavlja samo težnju prema doživljavanju života, težnju prema doživljavanju užitka i izbjegavanju bola. Ali ona još nije došla do točke da predstavlja vlastitu volju bića. Na ovu vječnu želju utječu „spiralni centri“ bića, koje Martinus također naziva našim „mjestom za pohranjivanje talenata“.

Njegovim vlastitim riječima : „Impulsi se prenose putem praželje i matične energije na sile u spiralnim centrima koji upravljaju našom voljom, drugim riječima, praželja i volja za životom se pretvaraju u što god biće na svojem sadašnjem stupnju evolucije može željeti ili izvršiti.“

Prema tome, naša volja ovisi o tome koje signale mi možemo odašiljati našoj dnevnoj svijesti po pitanju onoga što želimo ili bi voljeli.

Martinus ovdje dodaje : „Tek ovdje smo došli do onog dijela procesa koji fizička znanost počinje kontrolirati, naime dijela na kojem nastaju električni impulsi u mozgu.“

Drugim riječima : Mi smo počeli misliti, mi smo počeli utjecati na našu volju. (Citati iz članka „Duh i elektricitet“, englesko izdanje Kozmosa 91/6).

Sada smo došli do stupnja koji je za nas najvažniji u našem svakodnevnom životu : Kako mi „upravljamo“ našom voljom ? Ovo Martinus prekrasno opisuje u Livets bog (Knjiga života) 7, odlomak 2527 : „Ovo otkriva kao činjenicu da apsolutna osnova ponašanja bića nije sama volja, već ono što utječe i upravlja voljom. Ono što dakle upravlja voljom bića i zbog čega ono usmjerava svoju volju prema ovom ili onom jest njegova unutarnja organska struktura. Ona se apsolutno ne može mijenjati upotrebom volje.

Ako je biće životinja, ništa se neće promijeniti ako ono odjednom zaželi biti ljudsko biće. Ono će nastaviti biti životinja sve dok se njegova organska struktura ne transformira putem evolucije kako bi se ono moglo manifestirati kao ljudsko biće.“ Doista, ovo je citat koji nas može potaknuti na razmišljanje ! Našom voljom upravlja naša unutarnja organska struktura i mi ju ne možemo mijenjati pomoću naše volje.

Dakle, što nam je činiti ? U svojoj malenoj knjižici „Kozmička svijest“, 10 poglavlje, Martinus nam daje naslutiti. On piše da je jedinka „usmjerena prema kontrastu bola ili prema kontrastu dobrobiti. Kormilo je njena volja, dok je opažanje života ili postojanja njen kompas.“

Želja za mijenjanjem samoga sebe

Dakle, što mi možemo promijeniti u našem opažanju života ako nas naš kompas dovodi do bola i patnje ? Kada je Martinus govorio o našoj „organskoj strukturi“ koja će se promijeniti putem evolucije, on je zapravo govorio o „duši“, koju je spomenuo čitatelj, koja se prema Martinusu sastoji od naših šest duhovnih tijela.

Od tih „osnovnih energija“, mi možemo utjecati na energije teže, osjećaja i inteligencije, i njih možemo uskladiti sa ispravnim „smjerom kompasa“. Upravo tu dolazimo u kontakt sa toliko-spominjanom „slobodnom voljom“. Upravo ovdje mi možemo utjecati na ono što nas može odvesti u ispravnom smjeru.

Mi možemo mijenjati sami sebe, našu dušu i naše ponašanje prema drugima.

A dobro-poznati zakon karme, koji Martinus također naziva „zakon sudbine“, u velikoj je mjeri naš prijatelj i saveznik jednom kada smo usmjerili „kormilo“ ili našu volju u pravom smjeru.

Mi doživljavamo kako nam se naše ponašanje i postupci prema drugim živim bićima vraćaju natrag kao naša sudbina. Jednom kada to duboko osjetimo u vlastitoj nutrini, mi tada koristimo svoju volju kako bi usmjerili naše kormilo u ispravnom smjeru.

Možemo završiti sa prekrasnim citatom iz Livets bog (Knjiga života) 6, odlomak 2285 : „Svaki rat i nesklad ili sve što se može označiti kao patnja ili tjelesna ili mentalna tama u sudbini bića, zapravo su samo posljedice zloupotrebe ili pogrešnog korištenja volje, i kao takvo predstavlja osnovu te tame.

Sve što doživljavamo kao normalnu tjelesnu i mentalnu dobrobit, sve što se osjeća kao istinska simpatija ili ljubav prema svemu živom, sve što je iscjeljujuće i oživljujuće , predstavlja posljedicu normalne upotrebe slobodne volje. Prema tome, cilj evolucije je da biće stekne sposobnost izražavanja svoje volje na savršeni način, što će za rezultat imati sretnu sudbinu.“

Prijevod : Anne Pullar

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (14.01.2013.)