Piše: Iz Ženeve Tanja Rudež
Kada sam u utorak sletjela u ženevsku zračnu luku, odmah sam zamijetila mračnu naslovnicu tvrdog švicarskog tabloida Blick posvećenu CERN-u (Europski centar za nuklearna istraživanja). Poput niza švicarskih, ali i svjetskih tabloida, Blick se posljednjih tjedana intenzivno bavio CERN-om šaljući neupućenoj javnosti poruke tipa “Prijete crne rupe!”.
Da je ta kampanja bila uspješna, uvjerila sam se proteklih dana kada su mi počeli stizati zabrinuti e-mailovi čitatelja, a čak mi je i mlada pomoćnica moga frizera u ponedjeljak spomenula smak svijeta u srijedu 10. rujna.
Ništa drukčije nije bilo ni u Ženevi; o Crnoj rupi govorile su sobarica i recepcionarka hotela u kojem sam odsjela, dok mi je vozač gradskog autobusa koji vozi na liniji za CERN rekao da će 10. rujna nestati i Ženeva, Švicarska, Francuska, a zatim i cijeli svijet. Slatko sam se nasmijala i došla u iskušenje da mu kažem da je “vjerojatnost da će CERN stvoriti crne rupe ista kao i da će stvoriti zmajeve koji rigaju vatru”, što je duhovito izjavio slavni japanski fizičar Michio Kaku, autor bestselera “Einstein’s Cosmos”. No, suzdržala sam se.
- Nije mi jasno zašto se lansiraju takve besmislice koje plaše ljude - rekao je dr. Daniel Denegri kad sam mu, stigavši u ženevsko predgrađe Meyrin gdje se nalazi sjedište CERN-a, ispričala te zabavne dogodovštine. Taj 67-godišnji fizičar, sin Parižanke i Splićanina, već godinama radi u CERN-u. Poput većine tamošnjih fizičara, nestrpljivo je očekivao početak rada LHC-a, najvećeg znanstvenog instrumenta na svijetu pomoću kojega će fizičari rekonstruirati uvjete kakvi su vladali u trenucima nastanka svemira za koji se smatra da je nastao Velikim praskom (Big Bang) prije 13,7 milijardi godina.
Hipotetska čestica
U LHC-u, smještenom na dubini od 100 metara u tunelu opsega 27 kilometara, koji je jednim dijelom smješten u Švicarskoj a drugim u Francuskoj, sudarat će se protoni. Znanstvenici se nadaju da će kao rezultat tih sudara nastati “Božja čestica”, odnosno Higgsov bozon, hipotetska čestica koja je ključ za razumijevanje mase. Riječ je o čestici koju su 1964. godine teorijski predvidjeli Britanac Peter Higgs te Belgijanci Francois Englert i Robert Brout.
- Moram priznati da sam u neku ruku uzbuđen. Naime, projekt smo počeli još u rujnu 1989. godine kada je na čelu CERN-a bio Carlo Rubbia. Ovaj dan čekamo već 20 godina, a to nije malo - rekao je Denegri žureći na sastanak i ostavljajući me na terasi CERN-ova kafića u društvu dr. Danila Vranića (60). I on je “veteran” CERN-a jer na različitim projektima surađuje već 31 godinu.
Danilo Vranić dugogodišnji je znanstvenik Instituta “Ruđer Bošković”, a posljednjih godina zaposlen je u Nukelarnom centru Darmstadt. Poznam ga “cijelu vječnost”, upoznali smo se u proljeće 1989. godine na jednoj konferenciji u Zagrebu na kojoj je sudjelovao nobelovac Leon Lederman. Upravo je Leon Lederman tvorac imena “Božja čestica” koje je skovao kada je pisao svoju knjigu “If the Universe Is the Answer, What Is the Question?”.
No, navodno je Lederman prvobitno za Higgsov bozon smislio ime “Vražja čestica”, što se, pak, nije svidjelo njegovu izdavaču koji je strahovao da se knjiga s takvim nazivom neće moći prodavati. Onda je nobelovac ime “Vražja čestica” promijenio u “Božja čestica”.
- Bilo bi zapravo puno uzbudljivije da umjesto Higgsova bozona otkrijemo nešto novo što nismo predvidjeli pa da to zatim pokušamo objasniti - rekao je Danilo Vranić kada smo se iz CERN-ova kafića autom uputili u Francusku gdje se nalazi kontrolni centar detektora ALICE. Eksperiment ALICE, na kojem radi dr. Vranić, istraživat će novo stanje materije, tzv. kvark-gluonsku plazmu, za koju se smatra da je postojala netom iza Velikog praska. Na projektu ALICE radi i dr. Guy Paić (71), također bivši “ruđerovac”, koji sada predaje na Meksičkom nacionalnom sveučilištu (UNAM).
Pobjeda znanosti
- Sigurno je da početak rada LHC-a ima i za mene veliko emocionalno značenje. Mislim da je svakako važno naglasiti da je ovo velika pobjeda europske znanosti i tehnologije - rekao je dr. Paić, koji nam se u utorak kasno poslijepodne pridružio na terasi CERN-ova restorana. Dr. Paić doputovao je dan prije iz Meksika gdje zbog političkih i inih problema javnost nije mnogo razglabala o crnim rupama i Armagedonu.
Ubrzo su nam se pridružili i dr. Denegri te dr. Vuko Brigljević (40), znanstveni suradnik Instituta “Ruđer Bošković”. Iako Hrvatska nije članica CERN-a (bivša Jugoslavija bila je jedna od 12 europskih zemalja koje su 1954. godine osnovale tu organizaciju), dvadesetak naših fizičara surađuje na tamošnjim projektima.
Tih dana, pak, u CERN-u, uz spomenute fizičare, bilo je još samo dvoje mladih znanstvenih novaka, Senka Đurić i Srećko Morović, koji surađuju na projektu CMS, a namjeravaju doktorirati na osnovi rezultata dobivenih u CERN-u. Senka i Srećko dio vremena provode u Zagrebu na Institutu “Ruđer Bošković”, a dio u Ženevi gdje stanuju u CERN-ovu hotelu. Kada sam ih posjetila poslije 18 sati, oboje su još radili. No, svuda u CERN-u vladala je radna atmosfera, mnoštvo fizičara iz cijelog svijeta predano je radilo do kasno u noć. Vladala je pozitivna, optimistična i vedra atmosfera iščekivanja velikoga događaja.
Konačno, došao je i taj famozni 10. rujna. Press-centar Globe, rezerviran za nas novinare koji smo se prije tri tjedna akreditirali, otvarao se u 7.30, a ja sam kao poznata paničarka stigla među prvima. No, Globe se brzo punio i već u osam sati atmosfera je bila “puna adrenalina” koji prati velike događaje. Savršena švicarska organizacija nije ni ovaj put zakazala: dok smo svi povezivali svoje laptope na internet, organizatori su nas nudili kroasanima i kavom.
U devet sati pozvali su nas na prvi kat Globea gdje su se uživo prenosila zbivanja iz Glavnog kontrolnog centra CERN-a.
Kako se očekivalo da će oko 9.30 biti pušten prvi snop protona, u 9.15 iz Centra se obratio dr. Robert Aymar, generalni direktor CERN-a.
- Ovo je vrlo značajan datum za CERN, ali i za sve nas. Ovo je početak nove ere i danas slavimo zbog onoga što smo dosad postigli, ali i zbog nade u nova otkrića - izjavio je Aymar uz kojega je stajao dr. Lyn Evans, voditelj projekta LHC-a. Odjeven u bijelu košulju, traperice i tenisice, Evans je djelovao jako “cool”.
Kada je nekoliko minuta nakon 9.30 rečeno da je pušten prvi snop, odjurila sam u prizemlje kako bih poslala tekst za on-line izdanje Jutarnjeg lista. Tek što sam se vratila na prvi kat, snop protona već je prošao tri kontrolne točke. Naime, puštanje prvog snopa na 27 kilometara dugom putu protona bilo je zamišljeno u osam etapa. - Ne bih bio u koži inženjerima koji su sada tamo.
Moraju biti maksimalno koncentrirani, a svi ih gledamo preko ekrana - rekao mi je dr. Vuko Brigljević, koji je zajedno s dr. Danijelom Denegrijem bio među fizičarima zaduženima za pomoć novinarima u Globeu.
Prvi đir
Kako su minute odmicale, bilo je sve napetije. Nisam nogometni fan, no mislim da se euforično raspoloženje koje je vladalo kod novinara svaki put kad je snop protona stigao do sljedeće kontrolne točke može usporediti s onim kada se da gol protivničkoj ekipi.
Napokon, u 10.25 “utakmica” je završila, jer je snop protona završio svoj 27 kilometara dugi put. Zapljeskali smo, dok su fizičari oko Lyna Evansa, čije se lice napokon razvuklo u osmijeh, uzviknuli “bravo”. Bio je to veliki trenutak za CERN i zajedno sa sadašnjim direktorom Aymarom proslavila su ga i trojica bivših direktora, nobelovac Rubbia te Chris Llewellyn Smith i Luciano Maiani.
- Eto, napravili smo prvi ‘đir’. Bio sam uvjeren da će uspjeti - rekao mi je dr. Denegri dok su od njega izjavu tražili francuski novinari. Dr. Brigljević mi je, pak, priznao da je ugodno iznenađen što je od “prve” sve tako glatko išlo. Uspješno puštanje prvog snopa protona, po čemu je cijeli događaj dobio ime “First Beam Day”, istodobno je označilo početak eksperimenata u sklopu projekta LHC, intelektualno najambicioznijeg znanstvenog pothvata u povijesti.
Oko 11.30 putem video linka fizičarima u CERN-u obratili su se njihovi kolege iz Fermilaba u blizini Chicaga. Iako je u Chicagu bila noć, američki fizičari iz Fermilaba, koji surađuju u CERN-u, bili su budni kako bi se mogli pridružiti slavlju. To samo pokazuje kako je CERN jedinstven primjer globalne suradnje u znanosti jer na različitim projektima radi više od 6000 fizičara iz 85 zemalja. Među njima je i više od 1000 Amerikanaca, a SAD je u projekte u CERN-u uložio više od 500 milijuna dolara. - Mi se s Amerikancima istodobno natječemo i surađujemo - rekao je Daniel Denegri.
Idućih dana fizičari će “uhodavati” sudarač, a zatim bi trebali početi i prvi sudari. Intenzitet rada LHC-a postupno će se pojačavati, a punim pogonom trebao bi početi raditi za tri godine kada će svake sekunde biti milijardu proton-proton sudara.
Ako postoji, Higgsov bozon trebao bi nastati jednom u tisuću milijardi sudara. No, neće biti opažen direktno nego će se odmah raspasti na takav način da će ga moći detektirati, svaki na svoj način, dva golema detektora CMS i ATLAS. No neki fizičari poput nobelovca Martina Veltmana i slavnog Stephena Hawkinga smatraju da LHC neće uloviti Higgsov bozon.
- Ne bi me iznenadilo da ne otkriju Higgsa. Ja naprosto ne vjerujem u teoriju koja stoji iz toga - rekao je Veltman dok se Hawking kladio na 50 funti da Božja čestica neće biti otkrivena.
Uzbuđenja slijede
- Pristajem odmah na tu okladu - rekao je Vuko Brigljević. - Hawking se kladi na 50 funti, a cijeli projekt vrijedi pet milijardi eura. Mogao je povećati ulog - rekao je Danilo Vranić dok smo u kasnim popodnevnim satima “Dana D” sjedili na terasi CERN-ova kafića.
S nama je bio i mladi Juraj Klarić, koji na jesen počinje studirati fiziku i koji je u srijedu došao kako bi mogao prisustvovati velikom događaju. No, prava će uzbuđenja tek doći kada se dođe do prvih otkrića koja priželjkujemo idućih mjeseci i godina.
Da je ta kampanja bila uspješna, uvjerila sam se proteklih dana kada su mi počeli stizati zabrinuti e-mailovi čitatelja, a čak mi je i mlada pomoćnica moga frizera u ponedjeljak spomenula smak svijeta u srijedu 10. rujna.
Ništa drukčije nije bilo ni u Ženevi; o Crnoj rupi govorile su sobarica i recepcionarka hotela u kojem sam odsjela, dok mi je vozač gradskog autobusa koji vozi na liniji za CERN rekao da će 10. rujna nestati i Ženeva, Švicarska, Francuska, a zatim i cijeli svijet. Slatko sam se nasmijala i došla u iskušenje da mu kažem da je “vjerojatnost da će CERN stvoriti crne rupe ista kao i da će stvoriti zmajeve koji rigaju vatru”, što je duhovito izjavio slavni japanski fizičar Michio Kaku, autor bestselera “Einstein’s Cosmos”. No, suzdržala sam se.
- Nije mi jasno zašto se lansiraju takve besmislice koje plaše ljude - rekao je dr. Daniel Denegri kad sam mu, stigavši u ženevsko predgrađe Meyrin gdje se nalazi sjedište CERN-a, ispričala te zabavne dogodovštine. Taj 67-godišnji fizičar, sin Parižanke i Splićanina, već godinama radi u CERN-u. Poput većine tamošnjih fizičara, nestrpljivo je očekivao početak rada LHC-a, najvećeg znanstvenog instrumenta na svijetu pomoću kojega će fizičari rekonstruirati uvjete kakvi su vladali u trenucima nastanka svemira za koji se smatra da je nastao Velikim praskom (Big Bang) prije 13,7 milijardi godina.
Hipotetska čestica
U LHC-u, smještenom na dubini od 100 metara u tunelu opsega 27 kilometara, koji je jednim dijelom smješten u Švicarskoj a drugim u Francuskoj, sudarat će se protoni. Znanstvenici se nadaju da će kao rezultat tih sudara nastati “Božja čestica”, odnosno Higgsov bozon, hipotetska čestica koja je ključ za razumijevanje mase. Riječ je o čestici koju su 1964. godine teorijski predvidjeli Britanac Peter Higgs te Belgijanci Francois Englert i Robert Brout.
- Moram priznati da sam u neku ruku uzbuđen. Naime, projekt smo počeli još u rujnu 1989. godine kada je na čelu CERN-a bio Carlo Rubbia. Ovaj dan čekamo već 20 godina, a to nije malo - rekao je Denegri žureći na sastanak i ostavljajući me na terasi CERN-ova kafića u društvu dr. Danila Vranića (60). I on je “veteran” CERN-a jer na različitim projektima surađuje već 31 godinu. Danilo Vranić dugogodišnji je znanstvenik Instituta “Ruđer Bošković”, a posljednjih godina zaposlen je u Nukelarnom centru Darmstadt. Poznam ga “cijelu vječnost”, upoznali smo se u proljeće 1989. godine na jednoj konferenciji u Zagrebu na kojoj je sudjelovao nobelovac Leon Lederman. Upravo je Leon Lederman tvorac imena “Božja čestica” koje je skovao kada je pisao svoju knjigu “If the Universe Is the Answer, What Is the Question?”.
No, navodno je Lederman prvobitno za Higgsov bozon smislio ime “Vražja čestica”, što se, pak, nije svidjelo njegovu izdavaču koji je strahovao da se knjiga s takvim nazivom neće moći prodavati. Onda je nobelovac ime “Vražja čestica” promijenio u “Božja čestica”.
- Bilo bi zapravo puno uzbudljivije da umjesto Higgsova bozona otkrijemo nešto novo što nismo predvidjeli pa da to zatim pokušamo objasniti - rekao je Danilo Vranić kada smo se iz CERN-ova kafića autom uputili u Francusku gdje se nalazi kontrolni centar detektora ALICE. Eksperiment ALICE, na kojem radi dr. Vranić, istraživat će novo stanje materije, tzv. kvark-gluonsku plazmu, za koju se smatra da je postojala netom iza Velikog praska. Na projektu ALICE radi i dr. Guy Paić (71), također bivši “ruđerovac”, koji sada predaje na Meksičkom nacionalnom sveučilištu (UNAM).
Pobjeda znanosti
- Sigurno je da početak rada LHC-a ima i za mene veliko emocionalno značenje. Mislim da je svakako važno naglasiti da je ovo velika pobjeda europske znanosti i tehnologije - rekao je dr. Paić, koji nam se u utorak kasno poslijepodne pridružio na terasi CERN-ova restorana. Dr. Paić doputovao je dan prije iz Meksika gdje zbog političkih i inih problema javnost nije mnogo razglabala o crnim rupama i Armagedonu.
| Kad je snop protona završio svoj 27 kilometara dug put, zapljeskali smo, a fizičari okupljeni oko nasmijanog Lyna Evansa uzviknuli su ‘bravo’! |
Tih dana, pak, u CERN-u, uz spomenute fizičare, bilo je još samo dvoje mladih znanstvenih novaka, Senka Đurić i Srećko Morović, koji surađuju na projektu CMS, a namjeravaju doktorirati na osnovi rezultata dobivenih u CERN-u. Senka i Srećko dio vremena provode u Zagrebu na Institutu “Ruđer Bošković”, a dio u Ženevi gdje stanuju u CERN-ovu hotelu. Kada sam ih posjetila poslije 18 sati, oboje su još radili. No, svuda u CERN-u vladala je radna atmosfera, mnoštvo fizičara iz cijelog svijeta predano je radilo do kasno u noć. Vladala je pozitivna, optimistična i vedra atmosfera iščekivanja velikoga događaja.
Konačno, došao je i taj famozni 10. rujna. Press-centar Globe, rezerviran za nas novinare koji smo se prije tri tjedna akreditirali, otvarao se u 7.30, a ja sam kao poznata paničarka stigla među prvima. No, Globe se brzo punio i već u osam sati atmosfera je bila “puna adrenalina” koji prati velike događaje. Savršena švicarska organizacija nije ni ovaj put zakazala: dok smo svi povezivali svoje laptope na internet, organizatori su nas nudili kroasanima i kavom.
U devet sati pozvali su nas na prvi kat Globea gdje su se uživo prenosila zbivanja iz Glavnog kontrolnog centra CERN-a.
Kako se očekivalo da će oko 9.30 biti pušten prvi snop protona, u 9.15 iz Centra se obratio dr. Robert Aymar, generalni direktor CERN-a.
- Ovo je vrlo značajan datum za CERN, ali i za sve nas. Ovo je početak nove ere i danas slavimo zbog onoga što smo dosad postigli, ali i zbog nade u nova otkrića - izjavio je Aymar uz kojega je stajao dr. Lyn Evans, voditelj projekta LHC-a. Odjeven u bijelu košulju, traperice i tenisice, Evans je djelovao jako “cool”.
Kada je nekoliko minuta nakon 9.30 rečeno da je pušten prvi snop, odjurila sam u prizemlje kako bih poslala tekst za on-line izdanje Jutarnjeg lista. Tek što sam se vratila na prvi kat, snop protona već je prošao tri kontrolne točke. Naime, puštanje prvog snopa na 27 kilometara dugom putu protona bilo je zamišljeno u osam etapa. - Ne bih bio u koži inženjerima koji su sada tamo. Moraju biti maksimalno koncentrirani, a svi ih gledamo preko ekrana - rekao mi je dr. Vuko Brigljević, koji je zajedno s dr. Danijelom Denegrijem bio među fizičarima zaduženima za pomoć novinarima u Globeu.
Prvi đir
Kako su minute odmicale, bilo je sve napetije. Nisam nogometni fan, no mislim da se euforično raspoloženje koje je vladalo kod novinara svaki put kad je snop protona stigao do sljedeće kontrolne točke može usporediti s onim kada se da gol protivničkoj ekipi.
Napokon, u 10.25 “utakmica” je završila, jer je snop protona završio svoj 27 kilometara dugi put. Zapljeskali smo, dok su fizičari oko Lyna Evansa, čije se lice napokon razvuklo u osmijeh, uzviknuli “bravo”. Bio je to veliki trenutak za CERN i zajedno sa sadašnjim direktorom Aymarom proslavila su ga i trojica bivših direktora, nobelovac Rubbia te Chris Llewellyn Smith i Luciano Maiani.
- Eto, napravili smo prvi ‘đir’. Bio sam uvjeren da će uspjeti - rekao mi je dr. Denegri dok su od njega izjavu tražili francuski novinari. Dr. Brigljević mi je, pak, priznao da je ugodno iznenađen što je od “prve” sve tako glatko išlo. Uspješno puštanje prvog snopa protona, po čemu je cijeli događaj dobio ime “First Beam Day”, istodobno je označilo početak eksperimenata u sklopu projekta LHC, intelektualno najambicioznijeg znanstvenog pothvata u povijesti.
Oko 11.30 putem video linka fizičarima u CERN-u obratili su se njihovi kolege iz Fermilaba u blizini Chicaga. Iako je u Chicagu bila noć, američki fizičari iz Fermilaba, koji surađuju u CERN-u, bili su budni kako bi se mogli pridružiti slavlju. To samo pokazuje kako je CERN jedinstven primjer globalne suradnje u znanosti jer na različitim projektima radi više od 6000 fizičara iz 85 zemalja. Među njima je i više od 1000 Amerikanaca, a SAD je u projekte u CERN-u uložio više od 500 milijuna dolara. - Mi se s Amerikancima istodobno natječemo i surađujemo - rekao je Daniel Denegri.
Idućih dana fizičari će “uhodavati” sudarač, a zatim bi trebali početi i prvi sudari. Intenzitet rada LHC-a postupno će se pojačavati, a punim pogonom trebao bi početi raditi za tri godine kada će svake sekunde biti milijardu proton-proton sudara.
Ako postoji, Higgsov bozon trebao bi nastati jednom u tisuću milijardi sudara. No, neće biti opažen direktno nego će se odmah raspasti na takav način da će ga moći detektirati, svaki na svoj način, dva golema detektora CMS i ATLAS. No neki fizičari poput nobelovca Martina Veltmana i slavnog Stephena Hawkinga smatraju da LHC neće uloviti Higgsov bozon.
- Ne bi me iznenadilo da ne otkriju Higgsa. Ja naprosto ne vjerujem u teoriju koja stoji iz toga - rekao je Veltman dok se Hawking kladio na 50 funti da Božja čestica neće biti otkrivena.
Uzbuđenja slijede
- Pristajem odmah na tu okladu - rekao je Vuko Brigljević. - Hawking se kladi na 50 funti, a cijeli projekt vrijedi pet milijardi eura. Mogao je povećati ulog - rekao je Danilo Vranić dok smo u kasnim popodnevnim satima “Dana D” sjedili na terasi CERN-ova kafića.
S nama je bio i mladi Juraj Klarić, koji na jesen počinje studirati fiziku i koji je u srijedu došao kako bi mogao prisustvovati velikom događaju. No, prava će uzbuđenja tek doći kada se dođe do prvih otkrića koja priželjkujemo idućih mjeseci i godina.
Euforična atmosfera - Ovo je jedinstven dan u mome životu - rekla mi je mlada turska fizičarka Bilge Demirkoz koju su u press-centru Globe zadužili da mi pokaže kontrolni centar ATLAS. - Bila sam u Hrvatskoj, a poznajem i neke hrvatske fizičare. Krajem mjeseca opet dolazim u vašu zemlju na jednu konferenciju u Splitu - rekla mi je Bilge dok smo ulazile u kontrolni centar gdje je vladala euforična atmosfera zbog prolaska drugog snopa protona. Iako je fizika elementarnih čestica još tradicionalno muška disciplina, u Meki svjetske fizike sve su češće i fizičarke poput mlade Turkinje Bilge Demirkoz. |
bglavac
edin.kecanovic
