KAKO MOŽEMO PREUZETI ODGOVORNOST ZA NAŠU KOLEKTIVNU PATNJU

Ryo Suganami

Netko je okrutno ubijen i članovi njegove obitelji u svojem bijesu traže smrt ubojice – to je scena koju sam mnogo puta vidio na televiziji. Židovi ubijaju Palestince, zatim Palestinci za osvetu ubijaju Židove, zatim Židovi za osvetu ubijaju Palestince, i tako dalje – to je druga scena koju sam često viđao u medijima. Ista se stvar sada događa između Amerikanaca i muslimanskih terorista. Očigledno je da veliki dio ljudske obitelji još uvijek obožava boga osvete.

Ukoliko iskreno želimo okončati nasilje na svijetu, svaki od nas treba pronaći uzrok nasilja u samome sebi. Nasilje je toliko uobičajeno svugdje na svijetu da brojni ljudi misle da je to nepromjenjiva karakteristika ljudi koja se može tek donekle kontrolirati. No, da li je to uistinu tako ? Možemo li promatrati kako nasilje nastaje u nama samima, u potpunosti razumjeti taj proces i osloboditi se toga ? Zašto postajemo nasilni ? Odakle dolazi naša mržnja ? Zašto patimo ? Kako djeluje harmonija Nasilje, mržnja, osveta i patnja univerzalni su problemi zajednički čitavom čovječanstvu; oni nisu ograničeni samo na određene nacije ili rase. Oni se mogu izražavati na različitim lokacijama, između različitih grupa ljudi, na različitim područjima, ali to su sve simptomi jedne bolesti. I mi smo svi jednako upućeni jedni na druge u odnosu na tu bolest. Patnja je ljudski problem, kao i nasilje.

S obzirom da je problem po prirodi univerzalan, takvo onda mora biti i rješenje. Ne može postojati Američko rješenje, Japansko rješenje ili Arapsko rješenje, već samo humano rješenje. Fizički gledano, izgleda da su svi ljudi odvojena bića. Međutim, duhovno gledano mi smo svi povezani, jer svi mi zajedno predstavljamo jedan organizam. Svaki puta kada se volimo, kada motivirani ljubavlju blagoslivljamo neku osobu kroz blagotvorne riječi ili djela, ovaj izraz ljubavi šalje valove umirujuće energije čitavom čovječanstvu. To je kao da jedan organ u našem tijelu poboljšava uslove drugog organa i na taj način doprinosi boljem funkcioniranju čitavog organizma. Tako djeluje harmonija.

Ako prema nekome izražavamo osvetu ili mržnju, mi to činimo iz neznanja. Mi nismo svjesni da što činimo našem bližnjem, činimo čitavom životu i stoga nama samima. Ako jedan organ primi otrov od drugog organa i umjesto da sam preradi taj otrov, postane ljut i pošalje duplo više otrova tom drugom organu, čitavi organizam će postajati sve bolesniji. Bolesniji organizam će rezultirati povećavanjem patnje svih organa. Upravo tako sadašnje čovječanstvo održava svoje patnje.

«Sebstvo» i «ne-sebstvo»

Kako bi s uspjehom završili ovaj neuki način života na Zemlji, trebamo razumjeti kako funkcionira naš ego. Ovaj ego po svojoj prirodi odvaja i dijeli. On stvara u umu misli o «ja» i «ne-ja» ili «mi» i «oni». Sve su to tvorevine ljudskog uma. S obzirom da odvojenost nije trajna (istina je vječna), ego je po prirodi vrlo nestabilan. Kako bi pronašao sigurnost, on se veže za brojne stvari i poistovjećuje se sa njima. Upravo zato se poistovjećujemo sa «našom» zemljom, «našim» imenom, «našom» religijom, «našim» talentom, i tako dalje, i uvijek se uspoređujemo sa drugima.

Kada promatramo svijet kroz leću ega, vidimo stvari koje pripadaju «meni» i koje mi ne pripadaju. Kada dijelimo jedinstvo na «sebstvo» i «ne-sebstvo», mi favoriziramo «sebstvo» i napadamo «ne-sebstvo» koje projiciramo na druge. Ovaj sukob nanosi nam patnju jer svaki napad na «ne-sebstvo» uzrokuje unutarnju podijeljenost i samoporicanje. Čim je snažniji napad na «ne-sebstvo», tim je snažnije naše poistovjećivanje i vezanje za «sebstvo». Kada mislimo «oni», to je zapravo naša «projekcija» onoga dijela nas samih kojeg smo se odrekli u našoj psihi.

Mi možemo stvoriti svijet prave ljubavi prema bližnjem

S obzirom da se nalazimo u jedinstvu sa životom u cjelini, život neprestano radi na tome da vrati ravnotežu čitavog organizma čovječanstva. Sva naša iskustva patnje i nesreće dizajnirana su upravo zato da iscijele podijeljenost unutar nas. Smisao patnje nije u tome da bi samo patili. Patnja ima svrhu i njen smisao može postati jasan samo ako se suočimo sa njom i pokušamo ju istinski razumjeti bez pomisli da želimo pobjeći od nje ili okrivljavanja drugih ili okolnosti. Mi možemo slušati svoju patnju i dopustiti joj da nas vodi ka buđenju naše prave prirode. Samo takvim pristupom možemo se probuditi iz noćne more i shvatiti istinu i ljepotu našeg postojanja. Čim više živimo u skladu sa duhovnim zakonima svemira, tim više ćemo vidjeti da smo stvoreni kako bi stvorili svijet prave ljubavi prema bližnjem. Da bi mogao nastati probuđeni svijet, sve više i više nas treba prestati ulagati u nezrelu i opasnu igru uma razdvajajućeg mišljenja koje nikuda ne vodi.

Prije 2 000 godina Isus Krist je rekao «Ljubite svoje neprijatelje». On je demonstrirao činjenicu da je «neprijatelj» iluzija, da samo postoje oni koji su probuđeni za istinu našeg jedinstva i oni koji spavaju. To je sve. On se nije borio protiv onih koji su ga mrzili i proganjali. On nije igrao njihovi igru iluzije. Opraštanje kojem je on podučavao ne znači da trebamo odobravati nečija loša djela.

Opraštanje jednostavno znači vidjeti «protivnika» u istini, to jest kao nekoga tko je u neznanju i zbog toga i sam jako pati. Ako uzvratimo «protivniku», to je svjedočanstvo našem vlastitom neznanju. Takvom reakcijom podržavamo nesreću na svijetu i postajemo uzrok neprestanog rata na Zemlji. Agresija je projekcija mržnje prema samome sebi Žalosna je činjenica da čak 2 000 godina nakon Isusa većina svijeta još uvijek djeluje u skladu sa principom «oko za oko». Brojni takozvani kršćani, uključujući brojne današnje političke vođe nanose veliku štetu čovječanstvu u ime pravednosti. Ironična je činjenica da su njihovi protivnici jednako zastranili u svojem razmišljanju da postoji sveti rat. Svaka dualistička reakcija na stanje nasilja i mržnje rezultira povećanjem čvrstog stiska iluzije u našoj kolektivnoj svijesti. Najbolji odgovor na to proizlazi iz našeg razumijevanja procesa mentaliteta podjele. Biti protiv bilo koga, nije pravi odgovor. Želja za agresijom nastaje samo kada postoji strah u nama koji želimo odbaciti. Agresija je uvijek projekcija mržnje prema samome sebi i simptom naše nevoljkosti da preuzmemo odgovornost za našu vlastitu patnju. Samo putem razumijevanja i prihvaćanja samoga sebe mi prestajemo biti motivirani strahom. Problem nastaje samo kada nismo svjesni tog procesa. Mi pokušavamo popraviti «drugoga» dok u nama samima ostaje podjela. Tako se nastavljamo zavaravati i podržavamo neznanje i nesreću. Prema tome, prvo je potrebno imati iskrenu želju upoznati istinu tako da naš um postane potpuno slobodan za istraživanje.

Moramo poraditi na našim unutarnjim konfliktima

S obzirom da je život istina i ljubav, on svakome od nas donosi upravo takve okolnosti koje su nam potrebne u svakodnevnom životu. Mnogima od nas se može činiti da mi direktno ne odlučujemo o tome da li će doći do ovog ili onog rata. Možemo se osjećati nemoćni prilikom suočavanja sa užasnim katastrofama koje se događaju u brojnim dijelovima svijeta. Međutim, možemo biti uvjereni da smo svi mi u nutrini međusobno povezani. Trebamo znati da nas svaki dan čeka vrlo važan posao, a to je nastaviti raditi na našim vlastitim unutarnjim konfliktima koji se odražavaju u našem odnosu sa ljudima koje susrećemo u svakodnevnom životu. Rat je odraz našeg unutarnjeg stanja. Ako nas netko uvrijedi i mi se naljutimo na njega, mi povećavamo agresiju čovječanstva i time podržavamo rat. Ako kriminalcima želimo patnju umjesto iscjeljenja, mi podržavamo postojanje agresije. Svaki puta kada odlučimo prihvatiti iskustvo patnje, zaustavlja se određeni ciklus negativnosti. Prihvatiti patnju ne znači opraštati zla djela. To jednostavno znači hodati zajedno sa čovječanstvom koje pati i odlučiti da ćemo biti čimbenik iscjeljenja, a ne štetni čimbenik. Tek kada kriminalce volimo i prihvaćamo kao dio nas, oni se preobražavaju u našu braću i sestre. Protiv neznanja se ne možemo boriti neznanjem. Protiv mržnje se ne možemo boriti mržnjom. Samo svjetlost može obasjati i otjerati tamu. Samo ljubav može rastvoriti mržnju. Samo istina može izbrisati neznanje. Mi samo trebamo imati povjerenja u ovu uzvišenu istinu i trebamo biti uporni u našem izvršavanju dužnosti da budemo agent u njenoj službi.

Molitva

Na kraju nudim molitvu : Neka svatko od nas doprinese svojim udjelom u iscjeljivanju čitavog čovječanstva. Neka nas sadašnje patnje na svijetu iskreno potaknu da tražimo istinski način postojanja. Neka oni od nas koji su u zabludi prime ljubav i svjetlost koju trebaju.

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden