Štakudi (ŠTAKor ljUDI) su zlonamjerna i demonska rasa, inteligentni humanoidni štakori koji nastanjuju golemo, međukontinentalno, podzemno carstvo poznato na njihovom jeziku jednostavno kao Štakudom. U samom srcu Štakudoma nalazi se užasni podzemni grad na jugu Noćošume, prijestolnica štakora i vjerojatno rodno mjesto rase Štakonar.

Štakudi kao rasa su okrutna, podmukla i vrlo brojna vrsta koja je od tada proširila svoju gnusnu pokvarenost u najudaljenije kutke Svjetodola. Duboko pod zemljom, ovi su strvinari izgradili golemo carstvo, čija vojna moć i neshvatljiv broj imaju potencijal ugušiti sva poznata kraljevstva Svijetodola u kipućoj plimi nasilja i anarhije.

Za Štakude ne postoji nešto poput sažaljenja, kajanja, suosjećanja ili suradnje. Postoji jednostavno preživljavanje, preživljavanje u turbulentnom društvu koje štedi samo one koji posjeduju grubu snagu, ekstremnu lukavost i opaki instinkt namjere prevare te ubijanja protivnika, bez obzira na cijenu ili broj tijela prijatelja ili neprijatelja.

Međutim, koliko god je njihova rasa podijeljena, oni su ipak ujedinjeni u jednom jedinom cilju, a taj cilj je osvojiti površinska kraljevstva Svijetodola. Najvjerojatnije bi u tom demonskom naumu i uspjeli, ali u svojoj okrutnosti i podmuklosti naletjeli su na Alantaela i njegove Svjetlonoše ...

(...) Jednom davno, mnogo prije Osvita Vremena, Noćobića i Malirasti živjeli su zajedno pod krovom jednog velikog grada, grada kojeg su nazivali Graprozid. Bio je Graprozid (Grad Prozirnih Zidova) još jedan od Slavnih gradova ... neki su tvrdili da je to najstariji i najveći grad na Svijetu tadašnjem i da je taj grad postojao i prije vremena Malirasta i Noćobića, a izgradile su ga 'starije i mudrije ruke' u Zoru Svijeta ... (Athumanunhov zapis o Gradu Prozirnih Zidova) (...)

Većina Štakuda ima smeđe, (često prljavo ili matirano krzno – po Athumanunhu), s velikim očnjacima u strukturi gornje čeljusti, crvenim krvavim očima, izraslim pandžama i golim repom koji raste do veličine tijela. Velika većina Štakuda obično je neuhranjena, imaju mršave ruke i noge i znatno im nedostaje snage ili težine.

Međutim, iako tjelesni slabiji od većine Athumanunhovih rasa, Štakudi su prirodno brži, okretniji i prirodni kopači. Kao takav, Štakud se nikada ne može istinski sukobiti s drugim bićem, a zbog svoje kukavičke prirode vjerojatnije će pobjeći nego ući u izravan sukob. Samo kad je stjeran u kut, Štakud će se boriti s bezobzirnim osjećajem bijesa.

(...) Izgledaju puno veći od mene kad su blizu i izvuku kandže, posebno oni veliki debeli, ali isto tako meni izgledaju i Uhošiljci i ljudi ... Kažem ti, Štakud se mnogo lakše spušta. Svo to njegovo krzno je samo lukavstvo jer ispod su mršavi i lako ih je razbiti dobrim udarcem sjekire. (...) (Malirast Ratoček vodiboj Udarček objašnjava Alantaelu susret sa Štakudom)

Štakudi rođeni s bijelom i sivom dlakom cijenjeni su među leglima Štakuda i vrlo vjerojatno će postati 'Sivi Vidovnjaci'; (Štakudski ekvivalent svećenika i čarobnjaka u njihovom društvu – po Athumanunhu).

Štakudi s crnim krznom su pravi ubojice, (elitni korpus 'Crno Leglo' svoje pripadnike mobilizira samo od onih crnodlakih Štakuda – po Athumanunhu). Albino Štakudi su rijetki, ali ne da ih nema, 'Bijelorozi' smatraju se posebnima i jedinstvenima, pa se više cijene od većine drugih pasmina. Kao takvi 'Bijelorozi' (albino) od rođenja se obučavaju kako bi postali elita elite - osobna počasna straža Vijeća Trinaestorice Štakudoma.

Mogao bih ja tako još o Štakudima, ali za sad će to biti dostatno ... možda još nešto o 'Vijeću Trinaestorice', ali o tom sutra ...