Ruža je prekrasan cvijet, cvijet koji Athumanunh najčešće koristi u grboslovlju. Grboslovna ruža isto tako je jedan od najstarijih grboslovnih cvjetova likoblika za štitove. Ružin standardni grboslovni oblik donekle je stiliziran: ruža je prikazana s pet latica odvojenih trnovima i središnjim prašnicima.

Trnje i prašnici mogu biti različitih boja (tinktura) od ostatka ruže; kada Athumanunh rabi "trnovitu ružu prašnicima", trnje je žardin (zelene) boje, a prašnici u boji kovine (zlato). Divanina ruža je grimizna (crvena), ''ruža bez trna'', ali neće Athumanunh zanemariti ''vrtnu ružu s trnjem'', pa će neki Divanini grbovi biti obogaćeni i tom grboslovnom ružom.

U simbolici koju je Athumanunh pripisao ruži leži sve u njezinom nazivu ''cvijet ljubavi, životne radosti i sreće''. Međutim, postoji i Athumanunhova 'divlja ruža' koja ima reputacija cvijeta simbola bogova užitka i ljubavi! Ta 'divlja ruža rezervirana je za opaki 'cvijet erotike' (Hladnooke, Kupalke, Pohotnice ...).

Dakako, postoji i Athumanunhova 'damska ruža' koju on povezuje općenito sa ženskim osobama, ali vi za sada zapamtite 'ružu bez trna' (Divanina ruža), a ostale ćemo neki drugi put.

Dakle, inačice 'ruže bez trna' koje se povezuju s Divanom su: 'grimizna ruža', 'vatrena ruža', mjesečeva ruža', 'zimska ruža' (vrlo rijetka) ... jednostavno ruže (cvjetovi) s četiri latice.

Idemo sada pročitati Divanin grboslik (blazonirati Divanin grboštit):

Glavni grboslovni likoblik je cvijet ruže u kojoj je stilizirana zvijezda Eda. Zvijezda Eda simbol je svećenica Vatrohrama, dakle, Divana u svom grbu ima simbol moćnih svećenica Noćošume (Divana je najmlađa od četiri kćeri Vrišteće sove, a sova je simbol Noćobića iz Noćošume ... zapamtite četiri sestre su četiri kraka Ede)

Ispuna Divaninog štita je – zemlja na kojoj je stilizirana žardin bojom Noćošuma u prikazu zvijezde Ede koja okružuje grimiznu ružu. Sam štit je kasnijeg nastanka (baš kao i krijesta štitogrba djevojačka vrpca u boji neba).

U doba nastanka štita Divana je već upoznala Alantaela i prihvatila (odnosno ponudila ljubav – običaj grboslovlja Noćurica). Naime, štit ima osam krakova (podsjeća na Omdu, a Omda je simbol Svjetlonoša, odnosno grboslovni likoblik Alantaela ...), nije klasičan romboidan ili ovalan, a djevojačka vrpca iz grimizne boje prešla je u boju neba.

Ruža bez trna smještena je u sredinu polja štita kojeg nadvisuje uredno zavezana mašna – djevojačka vrpca . Štit nema nakit, nema krunu, iako mi znamo da je Divana Jantardama – kontesa Noćurica. Dakle, još jedan dokaz da je divana odlučna prihvatiti grb izabranika, a kad se ta dva grba spoje bit će to grboštit nasljednika – buduće Djece Sreće (zaigranih i nasmijanih malih, ali izuzetno opasnih, 'klinaca' potomaka najboljih ratobora i najljepših štitoborki koje je Vrijeme zapamtilo ...)

Djeca Sreće zadat će odlučujući udarac Zloprimu i njegovim Zloćama ... Zlo će se vrtjeti i vrištati u agoniji bola kad upozna Djecu Sreće, a Nebovrt će odzvanjati od njihovog smijeha, Nebesnici će u čudu gledati njihovu bezbrižnu igru ...

Čuvari štita, štitonosci, su Noćurica svećenica Vatrohrama i Noćobiće iz Noćošume. Nazočnost Noćurice i Noćobića u paru simbolizira mističnost i mirnoću sklada života među bićima (rasama) Noćošume.

Nositeljica ovog štitogrba je Kćer Noći, miljenica Noćobića, koja vidljivo prelazi na stranu Svijetla.