Zeus nije bio tek bog čistoga neba i svjetlosti, već i nebeskih pojava: oluja, gromova, munja, kiše. Šaljući gromove Zeus nije iskazivao tek osvetoljubivi i nasilnički nego i pravedni gnjev, a pravdu je dijelio i u kraljevstvu bogova i u svijetu smrtnika. No sudeći prema legendarnim pustolovinama koje mu se pripisuju, Zeus je bio daleko od nepogrešive pravednosti i čestitosti. Imao je velikih slabosti, mana i ozbiljnih nedostataka, no njegovoj se snazi i nadmoći nitko nije usudio suprotstaviti. O njegovoj neumjerenosti, pretjeranoj sklonosti uživanju, raskalašenosti, darežljivosti i neiscrpnoj radosti življenja, što su u astrologiji odreda tipično jupiterovske odlike, svjedoči i dugi niz Zeusovih potomaka iz nebrojenih veza: njegove su kćeri Afrodita, Atena, Artemida, Helena, Perzefona, tri sestre Hore (godišnja doba), Mojre (suđenice) i Muze. U njegove sinove ubrajaju se Apolon, Ares, Argus, Dioniz, Heraklo, Hermes, Perzej, Tantal i Dioskuri.

(D. Colin)