Morpheus je takođe naglasio Neu da bilo koje ljudsko biće koje je uključeno u taj sistem, može biti korišteno kao jedan  “agent” uz pomoć nečeg sličnog kompjuterskom programu koji se može daunlodirati i koji je dizajniran tako da se može aktivirati na određeni način. Čini se da se slične stvari događaju i u ovoj našoj realnosti, gdje Kontrolori djeluju iz jednog hiperdimenzionalnog prostora, kojeg smo mi veoma malo svjesni i kojem imamo još manje pristupa.

Ona opcija koja je nama, kako se čini, stvarno realno dostupna, to je da se uskladimo i da se pripremimo za one emanacije koje se kreću “odozgo” prema “dole,” kako bi ih bolje prihvatili. To je ujedno bila i suštinska poenta Kastanedinog Don Huna kad je rekao: 

Jedan od najvećih uspjeha vidovnjaka iz vremena osvajanja bilo je jedno ostvarenje koje je nazvano trofaznim napredovanjem. Razumjevajući prirodu čovjeka oni su mogli da dođu do neospornog zaključka da ukoliko vidovnjaci pri susretu sa sitnim mučiteljima mogu da vladaju sobom, oni sigurno mogu da se bez loših posljedica suoče sa nepoznatim, i tada čak mogu da podnesu postojanje nesaznajnog.

“Reakcija običnog čovjeka je da misli da taj iskaz treba obrnuti”, nastavio je. “Vidovnjak koji može da ostane priseban pred licem nepoznatog, može zasigurno da se suoči sa sitnim mučiteljima. Ali, nije tako. Ta pretpostavka je bila ono što je uništilo vidovnjake starih vremena. Danas mi znamo više. Znamo da ništa ne može tako da prekali duh ratnika kao izazov susreta sa nemogućim ljudima koji su na takvom položaju da imaju moć. Samo u takvim uslovima ratnici mogu da steknu trezvenost i spokojstvo da mogu da podnesu pritisak nesaznajnog.” [21]

Svuda oko nas mi možemo vidjeti rezultate te greške tj. mišljenja da mi možemo nametati našu volju ili da uz pomoć našeg glasa možemo promijeniti nešto što se nalazi “iznad” nas, kako bi promijenili stanje u našoj realnosti. Ta ideja se nalazi u korijenu svih rituala, molitvi, vizualizacija, itd.  Ljudi koji misle da se “meditiranjem na temu sažaljenja,” ili “osjećanjem osjećanja svih bića,” može postići rezultat u smislu “sonične harmonizacije srčanog ritma [bića] upletenog u jedan složeniji i koherentniji uzorak,” što nadalje može pomoći čovjeku da  “stvori jedno neuništivo dijamantno tijelo koje će koristiti kao vozilo za podučavanje ovdje dole na zemlji (aluzija autora na besmislice koje se promovišu kroz “nju-ejdž” učenje, prim. prev.), potpuno su promašili stvar. Poređenje ovakvih ideja sa istinskim radom jednog Tragaoca za Uskrsnućem, jednostavno je ignorantno.

Ono što se čini istinitim to je da prije nego što tragalac za Prosvjetljenjem (ili Uskrsnućem) ikako dođe do one tačke kad će bar za jedan momenat moći da pomisli o “jedinstvu svih bića”, ” ili “osjećanjima svih bića,” ili da ostvari jednu “super-svjesnost,” on ili ona će prvo morati provesti mnogo, mnogo godina u bitci sa  “suočavanjem sitnih mučitelja,” odnosno, moraće potpuno shvatiti objektivnu realnost u jednom “korak-po-korak” procesu koji takođe podrazumijeva i određeno dejstvovanje u skladu s tim razumijevanjem.

Oni će se stalno morati izlagati mnogim “neugodnim iskustvima” boreći se da ovladaju svojim emocijama, željama i fizikalnošću. Tu se radi o jednom radu na osposobljavanju fizičkog vozila “ovdje dole” da ono postane prijemčivo za ono s čim neko odluči da se uskladi “tamo gore”, što je suprotno od pokušavanja da se na silu promijeni nešto “tamo gore” kako bi mogli to imati “ovdje dole”. Taj proces ima mnogo veze s nečim što je poznato kao “pronicljivost” ili “razboritost”.

Veliki Sufi učitelj, Shaykh Ibn al-’Arabi objašnjava da ‘ne-perfekcija’ ili nedostatnost postoji u Kreaciji zato što “ako ne bi bilo ‘ne-perfekcije’, sama perfekcija egzistencije ne bi mogla biti perfektna”. S tačke gledišta Čistog Bića, ne postoji ništa, do – dobro. Međutim, Beskrajni Potencijal da se BIVSTVUJE (ili da se BUDE) uključuje – po samoj definiciji riječi “beskrajno” – i potencijal da se ne bude. I tako se taj Beskrajni Potencijal “cijepa” na Misaone Centre Kreacije i Misaone Centre ne-bivstvovanja. Može se reći da je Beskrajni Potencijal u svojoj osnovi Binarne prirode – ‘ukjučeno’ ili ‘isključeno’ – biti ili ne biti. To je tzv. prva “podjela”.

S obzirom da je apsolutno nebivstvovanje (ili ne-bitak) jedan nemogući paradoks u smislu Beskrajnog Potencijala Bitka, (bivstvovanja), polovina svijesti Beskrajnog Potencijala koja sačinjava MISLI/IDEJE o ne-bitku – za svaku misao o manifestaciji, postoji odgovarajuća misao da se taj dio ili stvar kreacije ne manifestuje – “pada u san,” da tako kažemo u nedostatku boljeg izraza. Njegova “samo-opservacija” je zasnovana na jednoj svijesti koja može samo “oponašati” smrt. Svijest koja oponaša smrt onda “pada dolje” i postaje Primarna Materija. Ono što to znači je - da se “Ja koje posmatra sebe” na nivou Gospodara Univerzuma sastoji od inicijalnog odjeljka između Bitka i ne-bitka koji su, opet, samo jedna inicijalna podjela na  - ‘uključeno’/’isključeno’, da/ne – ove kreacije. Ovdje možete zamisliti kako jedno otvoreno oko posmatra zatvoreno oko. To je bilo predstavljano kroz milenijume uz pomoć jin/jang simbola, koji čak i na onoj svojoj crnoj strani koja predstavlja “uspavanu svijest tj. materiju”, ima jednu bijelu tačku “bitka/bivstvovanja” koja nam predočava da apsolutna ne-egzistencija nije moguća. Postoji samo “relativna” ne-egzistencija.

Ove “misli o bitku i ne-bitku” ulaze u jednu međusobnu interakciju jedna s drugom, - posmatrač i posmatrani – kao kad se neko posmatra u ogledalu. Kreacija se manifestuje izmedu posmatrača i ogledala. Ona je istovremeno istinita – jer se sastoji od materije koja je informisana od strane svijesti – i neistinita, zato što se ona u svojoj suštini sastoji samo od svijesti koja djeluje na svijest.

Na našem nivou postojanja, tumačenje da ništa nije realno (da je sve iluzija), kako se to promoviše od strane mnogih gurua i duhovnih učitelja kroz cijelu našu istoriju, beskorisno je isto kao i kad bi rekli da “gravitacija ne postoji”. Takve interpretacije su korisne samo u smislu proširenja percepcije. One nisu korisne za neku praktičnu aplikaciju s obzirom da se energije stvaranja očigledno transduciraju kroz nekoliko “nivoa” prije nego što se sretnu na sredini, da tako kažemo, u realnosti trećeg denziteta. Organski život se odvija na jednoj “raskrsnici” od živopisnih ideja ili misaonih centara bitka i ne-bitka. Kao takve, one imaju sposobnost da transduciraju energije “gore” ili “dole,” zavisno od “energetskih upravljača svijesti” određene jedinke. Dakle, opet, postoje dva jasna šira odjela: usmjerenost prema bitku/posmatranju, ili usmjerenost prema ne-bitku/odrazu u ogledalu. Ta podjela se manifestuje kroz sve nivoe organskog života, uključujući i ljudska bića. Ljudska bića egzistiraju da bi transducirali stvaralačke kosmičke energije preko organskog života. Naši “viši Ja” su upravljači tih kosmičkih energija a pravac u kome ta energija “tece” određen je aktivnostima tih viših Ja. Opozicione sile teže da “zarobe” energiju svijesti i uvedu je u stanje “sna ne-bitka”, što u određenom smislu ima gravitacionu prirodu, dok sile svijesti teže tome da “informišu” materiju uz pomoć buđenja samo-svjesnosti kod onih organskih jedinki na zemlji koje su u stanju da pruže otpor gravitaciji ne-bitka. 

Kao samo-svjesna “transduktivna jedinka,” ljudsko biće ima potencijal da se kreće u oba pravca – prema intenzifikaciji bitka, ili prema intenzifikaciji ne-bitka. U tom smislu, čovjek takođe djeluje slično jednoj leći ili objektivu u teleskopu koji se može “podešavati”. On se može podesiti tako da odredi širinu polja osmatranja, koje može biti udaljeno i tako uključivati više “prostora/vremena,” ili može biti skraćeno kako bi se vidjelo samo ono što je blizu i što je evidentno u ovom materijalnom svijetu. Drugim riječima, naša prva i fundamentalna odluka leži u izboru onoga šta hoćemo da VIDIMO.   

Kad se odlučimo šta hoćemo da VIDIMO – ovdje ne mislimo na gledanje fizičkim očima, niti na neko vidovnjaštvo, nego na jedan mnogo uključiviji pojam koji sugeriše da li smo ili nismo sposobni da budemo objektivni ili subjektivni – mi onda počinjemo da primamo impresije ili utiske. Te impresije se, ukoliko se one asimiliraju, mogu pretvoriti u znanje.  Znanje vodi do svjesnosti. Znanje i svjesnost nadalje upravljaju emocijama, koje onda napajaju energijom naše djelovanje u organskom svijetu. To podrazumijeva jedan proces transduciranja energija Kosmičkih Misaonih Centara.  

Ibn al-’Arabi nam kaže – Dobrota je Biće/bitak/bivstvovanje; kojem pripada sve što je pozitivno i najljepše osobine,  ili - “imena Božja”. Zlo je nedostatak dobra, tako ono predstavlja “ne-egzistenciju”. Drugim riječima, u svom korijenu Bivstvovanje boravi u “ne-egzistenciji” koja je zlo. Tu se radi o jednoj začkoljici, odnosno, stvari koja se često izostavlja iz većine učenja o “metodama ascenzije”. Na našem nivou postojanja, ljudska bića se nalaze na jednoj raskrsnici Misli o Bitku i Misli o Ne-Bitku, - Dobra i Zla. Čovječanstvo je stvoreno u obliku Božjih imena – onih od Bitka i onih od Ne-Bitka. Preuzimanje karakternih crta tih Imena podrazumjeva i manifestaciju tih njihovih osobina. Nauka o Ascenziji podrazumijeva skupljanje znanja o svim tim Imenima i njihovim istinskim osobinama, visokom i niskom, prijatnom i užasnom, svijetlošću i tami, u svim njihovim raznovrsnim nijansama, tako da se onda bude u stanju IZABRATI koje osobne crte će se poprimiti na sebe. Jedino uz pomoć jednog cjelokupnog vidnog polja, čovjek može da otkrije da li ono što on subjektivno misli da je dobro, stvarno jeste dobro i vodi ga ka Bitku, ili se radi o jednoj prevari koja pretendira da inducira Ne-Bitak.

Bog je korijen SVIH Imena, plemenitih i prostih. Zadatak za tragaoca podrazumjeva to da on treba oživjeti Plemenite osobne crte iz jednog latentnog stanja a onda otkriti sve mogućnosti njihove pozitivne aplikacije – čak i ako ta aplikacija podrazumijeva ‘nadvladavanje’ ili transmutaciju. Shaykh nam kaže - “plemenite osobne crte su samo one koje su u vezi sa interakcijom s drugima.” Drugim riječima: Dejstvovanje. Ukoliko vi VIDITE iluziju separacije, to je sigurno prva stvar. Međutim, tu je prokrijumčarena i jedna laž koja sugeriše da je to sve što je potrebno, ukoliko vi to “samo vidite” za vas će se sve promijeniti.

Bog stvara dobro i zlo, ružno i lijepo, pravedno i nepravedno, moralno i nemoralno. Između ovih osobina leže višestruke opasnosti na putu tragaoca za Istinom. Mnogi savremeni “duhovni učitelji” i “gurui” nam kažu: “S obzirom da postoji samo Jedno Biće koje prožima sve stvari, sve što mi treba da radimo to je da vidimo sve kao samo jednu svjetlost”, i to će onda transmutirati tamu a mi ćemo tako “stvoriti našu vlastitu realnost od svjetlosti”.  Takve tvrdnje ignorišu činjenicu da tvrdnja “Bog je Jedan” opisuje realitet koji je na jednom višem nivou od ovog, s kojeg se manifestuje naše vlastito “mješovito biće”.  Čovjek koji pretpostavlja da on može postati sličan Bogu na ovom nivou, tako što će samo razmišljati o tome, ignoriše onu činjenicu – Bitak vs Ne-bitak, koja zrači sa “Bog je Jedan” nivoa egzistencije, koji se jasno nalazi nekoliko nivoa iznad ovog našeg.   

Zlo stvarno POSTOJI na svom vlastitom nivou, a čovjekov zadatak je da navigira u Kosmičkom Lavirintu tako da ne bude poražen od strane Zla, koje se takođe nalazi unutra. To je korijen Slobodne Volje. Čovjek se tu suočava sa jednom nezgodom koja je STVARNA kao i on sam: on se tu tjera da izabere –  koristeći svoje znanje njegovom primjenom – između ispravnog puta koji vodi ka Bitku i varljivih puteva koji vode ka Ne-Bitku. Od ljudskih bića se zahtijeva sposobnost razlikovanja između dobra i zla – upravljača energije svijesti – u svakoj fazi svoje egzistencije u ovom realitetu. Zboga toga, u stvari, oni moraju razumjeti da je Bog - svijest i da je Bog - materija. Bog je dobro, a Bog je i zlo. Ova Kreacija preuzima na sebe sve ove različite osobine svih onih “Imena Božjih”. Ovaj Kosmos je pun Davanja-života i Ubijanja, Oproštavanja i Osvećivanja, Veličanja i Ponižavanja, Upućivanja i Varanja. Pokušavanje zauzimanja božje tačke gledišta i “miješanje svega”, rezultira u OSTAJANJU na ovom nivou. Odatle, ljudska bića moraju uvijek odvajati božju tačku gledišta od svoje vlastite tačke gledišta, kao i činjenicu da je cjelokupna kreacija primila na sebe sva božanska Imena i Osobne Karakteristike.

~***~

Tako, prva Božja Zapovijest je Postanite/Budite! A to istovremeno uključuje Bitak i Nebitak. Odatle, drugi zakon podrazumijeva “prati Bitak ili Nebitak prema svojoj urođenoj prirodi.” Sva kreacija je jedan rezultat te izvorne, praiskonske zapovijesti. Tako, s te tačke gledišta, Zlo ne postoji. Međutim drugi, propisani zakon određuje kojem će se “Božjem Licu” neko vratiti: Životu ili Smrti.

Ukoliko bi uzeli u obzir samo tu praiskonsku zapovijest, onda u kosmosu ne postoji ‘ne-perfekcija’, jer sva stvorenja slijede ono što Bog od njih zahtijeva. U tom smislu, ono što se normalno naziva “ne-perfekcijom” ili nedostacima, to je u stvari jedna perfekcija, jer to dozvoljava ostvarivanje raznoraznih nivoa egzistencije i znanja. Drugim riječima rečeno, ukoliko ne bi bilo “ne-perfekcije” u smislu smanjivanja, oskudice ili nedostataka – ne bi bilo ni kreacije. Ukoliko ne bi bilo kreacije, onda bi ona Skrivena Riznica zauvijek ostala skrivena. Odatle bi sam Bitak u svakom smislu bio nevidljiv. Ne bi postajalo ni samo-otkrovenje Božanske Realnosti, Svjetlost ne bi sijala, Bog bi bio Nemanifestovan a ne - Manifestovan. Međutim, sve to je apsurdno zato što zahtijeva neperfekciju Samog Bitka, koji je po svojoj definiciji jedna neograničena perfekcija. Perfekcija Bitka zahtijeva manifestaciju Svojih osobina. Posljedice djelovanja tih Imena i Osobina moraju s Božje strane biti ispoljene kako bi on bio Bog.[…] Drugim riječima, ta nedostatnost se traži od same egzistencije. Biti “drugačiji od Boga” znači biti “ne-prefektan”. …Ali upravo to “razlikovanje” je ono što dozvoljava kosmosu i svim stvorenjima unutar njega da egzistiraju.  Kad bi stvari bile perfektne u svakom pogledu, onda bi one bile identične samom Bogu, i onda ne bi bilo ničega “drugog do Boga”.  Međutim, tada mi ne bismo čak mogli ni pričati o ovom kosmosu, jer ne bi ni bilo nikakvog kosmosa, niti onih koji o njemu pričaju….Tako je i ta ne-perfekcija jedna vrsta perfekcije. [Chittick]

U ovoj posebnoj fazi egzistencije, u kojoj se čovjek sada zatekao, on je istovijetno “prijemčiv” prema Dvjema primarnim stranama Božjeg Lica: Bitku i Ne-bitku.  Shaykh nam kaže da je bilo koja osobina ili karakterna crta koju neko ljudsko biće “izabere” - ono što je on orginalno posjedovao u svom izvornom, odnosno, iskonskom stanju. Zadatak Tragaoca je da otkrije ono što je unutar njega iskonsko, da to pročisti i pojača. To podrazumijeva razvoj Volje. Volja je jedna veza, koja prati znanje, dok samo znanje slijedi predmet znanja. U procesu “ascenzije” ili “uskrsnuća”, predmet znanja ste Vi. Znanje samo po sebi nema nikakvu svrhu. Međutim, Vi kao Tragaoc,  možete dati tom znanju ono što Vi stvarno jeste u samom sebi, te tako i odslikati SAME SEBE u tom znanju uz pomoć vaših postupaka koji su u harmoniji s tim vašim znanjem.

Kao što je već prethodno primjećeno, postoje mnoga Imena Božja koja nas pozivaju u ovom sadašnjem momentu naše egzistencije. Međutim, od vas se ne zahtijeva da odgovorite svakome od njih koje vas poziva. Činjenica je da su ljudska bića, uopšteno rečeno, ignorantna kad se o njihovoj istinskoj “suštini” radi a odatle potiče i njihova iluzija o slobodi. A činjenica jeste i to da svi putevi Vode nazad ka Bogu, ali opet, to može biti preko njegovih različitih lica. Kao što Shaykh kaže: “Kroz Alaha se sve stvari vraćaju kući, i on je na kraju svakog puta”. Međutim, veoma važna stvar je ta, koja ćete božanska imena vi da postignete i uz pomoć kojih od njih ćete krenuti kući?”

A upravo to nas vodi do onoga što Shaykh naziva “pronicljivost”. To podrazumijeva jedan poseban razvoj “oka od uvida” ili “viđenja nevidljivog,” što je od presudnog značaja za svakog Tragaoca. Isto kao što fizičko oko uz pomoć refrakcije sunčeve svjetlosti može razlikovati veliko od malog, lijepo od ružnog, boje, kretanje od mirovanja, visoko i nisko; sposobnost viđenja nevidljivog je osobina jedne “unutrašnje svjetlosti.” Ta svjetlost otkriva tragaocu stvari o vanjskim objektima koje NISU uočljive za onih njegovih pet čula. Ona može da otkrije onome koji je posjeduje, kada neki njegov izbor ili odluka, koja se može činiti dobronamjernom, u suštini predstavlja jedan korak na putu Zla. Ona otkriva kada je jedna izbor ili odluka, koja se može činiti, prema ljudskim kriterijumima, negativnom, u stvarnosti predstavlja jedan težak korak ka blaženstvu za sve one na koje se ona odnosi. Sufiji nam kažu da su neke individue ostvarile toliki nivo “vidovitosti” da – samim tim kad vide otiske nečijih stopala na tlu, čak iako ta osoba nije tu prisutna, - oni mogu znati da li ona ide životnim putem napretka ili propasti.

Ta svjetlost pronicljivosti čini se da je jedan dar kojeg nema svako, a oni koji ga imaju, moguće da ga nisu razvili u dovoljnoj mjeri. Ono što je sigurno, to je da oni koji to imaju, posjeduju jednu iskonsku prirodu Bića koje je u stanju da “vidi” dobro i zlo – oni ne vide SAMO ono što je dobro. Tako su oni u stanju da razlikuju “pozive” koji stižu od Nebitka od onih koji stižu od Bitka, pa su tako i u stanju da ojačaju svoju Volju krećući se putem suštinskog Bitka. Odatle slijedi da su individue koje nisu u stanju (ili ne žele) da vide – oboje, Dobro i Zlo, formirane u kalupu subjektivnosti, što predstavlja jedan ljudski izraz onog Poziva Ne-bitka.  

Jedno ljudsko biće čija iskonska priroda je ona od Bitka, može pojačati svoju svjetlost pronicljivosti uz pomoć “prihvatanja karakteristika” onih Imena Bitka. To ne znači da će taj čovjek prihvatiti neke karakteristike koje mu već ne pripadaju. To znači da su te njegove karakteristike samo pojačane i “kultivisane”. Glavna svojstva jedne individue utvrđuje se uz pomoć toga koja strana Božjeg Lica mu je otkrivena, a to se određuje njegovom spremnošću. Blaženstvo se otkriva samo onda kada je Zlo odvraćeno, odbačeno; što se može ostvariti uz pomoć jednog dugotrajnog perioda “iskušavanja,” odnosno, kada je čovjek izložen neprestanim izazovima da VIDI (ili PROGLEDA) a onda da izabere Bitak od Nebitka, kako bi razvio Volju ili usklađenost sa Bitkom u jednoj petlji ili kruznom toku povratne sprege. Kako Tragaoc slijedi taj svoj put, on ne treba gledati na te osobine kao na njegove lične, nego u smislu da je on samo mjesto Božje manifestacije jednog ontološkog svojstva.

- nastavlja se -