Jučer sam se uputila na zanimljivo predavanje znanstvenika s harvardskom diplomom Paula Von Warda, koje sam nestrpljivo iščekivala, budući mi je omiljena tema reinkarnacija. Moram napomenuti da znanstvenici imaju naravno svoje shvaćanje pojava, dok alternativci gledaju stvari drugačije. Znanstvena istraživanja ovdje potpuno odbacuju religijski koncept, koji je npr. meni kao proučavatelju karmičke astrologije naravno puno bliži. Ali zanimljivo je razmotriti njihovo gledište, te potrebno zaviriti malo u statistiku, kao i kako znanost napreduje i do kojih saznanja dolazi. Iako dosta nas vjeruje u (religijska) čudesa, koja to nisu ako u njih vjerujete, pa nam je potpuno nevažno kako na to gleda znanost.

 

Znanstvenici se bave proučavanjem npr. jednog para „blizanaca“ osoba mjesecima, jer se njihov rad bazira isključivo na dokazima, činjenicama te logici. Sa svojim percipiranjem se vjerojatno međusobno nikad nećemo razumjeti, jer se radi o dva oprečna svijeta (o čemu sam već pisala u intervjuu s Domagojem Matijevićem). A i nije potrebno, svatko sagledava stvari na svoj način.

 

Na početku je predavač ukratko izložio vjerovanja starih naroda vezanih uz reinkarnaciju (Egipat, Grčka, Rim, Indija …) Prikazano je 10-ak primjera osoba živih i umrlih na kojima su se vršila ispitivanja, koja su pokazala da su psihofizičke razlike vrlo neznatne. Često se događa da se „blizanac“ umrle osobe rodi odmah slijedeće godine, što znanstvenik objašnjava da duša jednostavno čeka na jednoj drugoj, višoj razini kako bi se ponovno reinkarnirala. Zanimljivo je da se fizičke i psihičke karakteristike uspoređivanih osoba strahovito preklapaju. Vršena su bezbrojna istraživanja - mjerenja dužine jagodičnih kostiju, čela, izgleda kose … Neke osobe frapantno sliče, bez obzira što su živjele u razmaku par stotina godina i rodile se na potpuno drugim krajevima svijeta. Vidjeli smo znanstvenike, političare, glumce i druge poznate osobe koje su već u djetinjstvu i mladosti postigli nevjerojatne uspjehe i imali znanja koja jednostavno nisu stigli usvojiti u tako relativno malo godina. Npr. Mozart, neki znanstvenici koji su uspjeli već u 20-im i 30-im godinama.

 

Također je predavač rekao da djeca imaju najsvježija sjećanja na prošle živote, jer su im svijesti još neopterećene, te mogu detaljno opisati prije proživljeno. Poznate su pojave kao glosolalija (iznenadno progovaranje jezikom koji se nikada nije učio), pa proživljene već poznate slike i situacije koje osobe nisu do tada proživjele, pa deja vu osjećaj … Bio je prikazan primjer kuće Ane Frank, kada je jedan posjetilac sadašnjeg muzeja - kuće točno znao gdje se nalazi kuća, i da su na zidovima bile umjetničke slike i na kojim mjestima (koje su davno skinute).

 

Drago Plečko je izvrsno i s lakoćom prevodio izlaganje. Jučer sam čula da se bavi jogom 20 godina, pa sad znam odakle mu koncentracija i mir.

 

Iako je dobar dio izlaganja zbog prekoračenja vremena izostao (stali smo na temi genom duše), postavili smo i nekoliko pitanja. Žalim zbog kratkoće cijelog izlaganja (par sati mi je bilo ništa), jer bih mogla slušati o temi danima, pa se nadam da ćemo uskoro slušati predavanje na istu ili sličnu temu.