Ne bih se čudila, jer sam vas se često sjetila...Toliko različitosti, a opet toliko sličnosti...čak mi se čini da je razlika samo u mediju i vremenu između našeg portala i seminara... Na jednom mjestu našlo se 55 različitih ljudi, pomalo sretnika jer do karte koja stoji 890 kn, jedva ste došli, a onda mnogo nezadovoljnih...

Nemam namjeru prepričavati tijek i sadržaj seminara, već napisati svoj doživljaj s obzirom na psihološko etičku karakterizaciju prisutnih. Prisutne se moglo podijeliti na one koji su pročitali bar neku od tri knjige, na one koji nisu pročitali ni jednu, te na one koji su došli po recept bez obzira čitali ili ne, naravno i na one koji su došli vidjeti što je to pa eventulno nabaviti knjigu...E, da, u tu zadnju skupinu spadam i ja..Uostalom, jedno od osnovnih načela transurfinga je "ništa ne odbacuj, ali sve provjeravaj".

Sve je počelo sa puno pozitivne energije, a što je vrijeme više odmicalo ljudi su postojai sve nervozniji, jer su vidjeli da neće pretvoriti svoje mane u vrline...Prozvan je i organizator Makronova, jer ni sami nisu znali objasniti da li su 2 dana seminara povezana ili ne, a onda se nametnulo logično pitanje kako će sutra novi ljudi pratiti seminar u odnosu na stare. Zatim su čitači prozivali nečitače na što sam i ja njih prozvala štreberima koji se ne mogu opustiti, već ponavljaju naučeno, a na žalost neki su samo i pročitali Transurfing. Ja sam svoj cilj ostvarila, jer sam došla provjeriti samu sebe da li uopće imam predispozije ili ne...Organizatori su napravili propust jer je bilo previše ljudi za radionicu, pa su neki bili aktivniji, a neki pasivniji...Pazila sam da se savladam, ali sam opet bila aktivnija od drugih i sad mi je žao što sam bila takva, jer nisam ja kriva što njima više treba.To sam kompenzirala individulnim razgovorom sa predavačem tijekom pauze, a osjećala sam da sam ionako "nepošteno" kupila kartu. Naime, na promociji je rečeno da karata više nema, a ja sam im napisala u duhu transurfinga da imam unutarnju namjeru i da molim da mi ostvare vanjsku...I nazvali su me,a ja sam praktično shvatila što znači biti transurfer...

I kad su već narasle tenzije do nezadovoljstva i razočaranja, seminarska susjeda i ja dale smo ponudu za otkup sutrašnje karte...Ona je kupila, a ja nisam jer ne želim platiti punu cijenu, već sam ponudila samo 100 eura.

Sve ovo pišem da vidite kako nas očekivanja, znanje i iskustvo ponekad mogu dovesti do nesuglasica iako smo fokusirani na istu stvar. Također, u Makronovi rade profesinalci za organizaciju, pa je opet došlo do propusta što je priznao i sam predavač, pa treba shvatiti i neke gafove sa naše konvencije....

Mislim da je suvišno napomenuti da sam i večeras poslala mail!!!