U osnovi, postoje dva tipa ljudi.

Jedan je pustinjak, a drugi domaćin.

Naravno, danas više nitko ne može dobiti "pedigre", svi smo više ili manje "mješanci".

No, ako promatramo naše sklonosti, vrlo lako možemo spoznati gdje više pripadamo.

PUSTINJAK je osoba koja lako ostaje sama i duže vremena, bez da joj fali društvo i druženje. Za takvu osobu nije veliki problem povući se i bez štete upražnjavati odricanje. Njoj takav način života može donjeti spoznaje i blagodati.

DOMAČIN je osoba koja voli blizinu drugih, koja treba obitelj, i napreduje kroz samoodricanje, davanje i brigu o drugima. 

Ako PUSTINJAK pokuša živjeti život domačina, to nije dobar izbor. Njemu taj naćin oduzima previše energije, i kad tad, on ima potrebu da se makne.

Isto tako, ako DOMAČIN odlući da "ode u spilju", čini grešku. Jer on če sve svoje potrebe odnjeti sa sobom. Jedanput je OSHO rekao: "ako si odabrao spilju, a u glavi imaš kupleraj, nisi u spilji ceć u kupleraju".

Što nam to govori?

Živi ono što jesi, i ne pokušavaj biti što nisi.

Inače osobno ne mislim da je život odricanja život patnje. Je, ako ga radimo nasilno. A nije ako ga radimo iz svačanja svijeta i svega ostalog na pravilan način. Onaj koji dođe do spoznaje da je svijet tvorevina uma i privid, za kim da pati??

A onaj koji je vezan za taj privid, ni ne mora pokušavati maknuti se iz njega. Bog je u svojoj milosti dao bezbroj načina da mu se vratimo, pa neka svako pronađe način koji je za njega najbolji.