Imam potrebu da vam napišem par riječi o situaciji u kojoj se možete naći:

Otkako sam u siječnju teško stradala i morala mjesecima mirovati, morala sam se usprkos svemu brzo organizirati u životu, jer živim sama sa starcem od 80g. i većim psom. Dakle, trebalo je odmah pronaći nekog za duže šetnje sa psom, jer starac je srećom vrlo žilav i može psa često šetati ali kratko, 15-ak min, što je za osnovne potrebe dovoljno, ali budući pas ima 40-ak kg treba istrčavanje i dužu šetnju bar jednom dnevno. Inače je dobar, nije agresivan i ne laje, pa ga nije uopće problem šetati.

Ne znam da li ćete mi vjerovati, ali jako sam teško našla studenticu za svakodnevne šetnje. Znam da je mladima naporno i studirati, neki i rade, bave se sportom, ali mislim da nije problem naći sat, sat i pol za šetnju psa u kvartu za koju dobijete 30 kn, i to na ruke još prije šetnje, ili za mj. dana unaprijed. Nikad nisam kasnila s plaćanjem ni tjedan dana, a često sam i zaokružila iznos.

Ne mogu vjerovati da ni jedna od dvije studentice (drugu sam morala naći za rezervu) a već bi trebale s oko 25 g biti dosta odgovorne, jednostavno mi često jave ujutro u 8 da ne može doći - sad po ljeti su kasnije veće vrućine. Ja se dižem u 6h već 25 godina, koliko radim. Ako se dogovorim da imam plaćenu obavezu, sigurno neću dugo spavati.

Mladima je teško prošetavši se mjesečno zaraditi tisuću kn, a ja bih za te pare dolazila i ranije i šetala dva sata, i to puno radije nego slušala žene koje su još ljute na mene što ništa ne žele promijeniti u svom životu, i opterećivala se njihovom frustriranosti.

Ima marljivih mladih ljudi srećom, kao što mi se javio student koji doduše daleko stanuje od mene (podstanar na Peščenici), i ponudio se da će autom dolaziti i šetati psa za 25 kn, međutim smatram da mu je to neisplativo.

Svojedobno sam radila u novinskoj agenciji, gdje su, iako je plaća bila dvostruka od prosječne zbog 4 smjene, radnih vikenda i blagdana, mladi čim bi čuli na pola interviewa za to radno vrijeme, okretali se i odlazili bez pozdrava.  

Za razliku od iskustva s mladim studenticama, našla sam umirovljenicu operiranu od raka, koja mi za 120 kn uredi stan da se blista, a javljalo mi se njih puno i za manje novca. Ponudila sam i studenticama, ali neće ni čuti da bi pospremale.

Zato kažem, smiješno mi je da meni u ovoj državi toliko podmeću zavidne žene, jer radim dva posla 15 godina (poslove sam si svojom upornosti i traženjem sve sama našla), ne znam što je vikend, blagdan i godišnji odmor. A raditi na sebi meni je nešto sasvim razumljivo, a dijete sam žene koja nije imala ni osnovnu školu i oca koji ništa za mene nije napravio i ništa mi dao, ali smatram da sam prava sretnica s takvim roditeljima, jer ovi koji ovako uzdržavaju odraslu dječicu im očito rade medvjeđu uslugu. Mnoge mamice su mi se javljale vezano za oglas i rekle da će me njihovi sinovi studenti zvati, međutim dotle su ih oni slušali iz fotelje i bili su lijeni dići se i na telefon, kamoli šetati psa. (Uopće kako je netko lijen dići se u 8 ujutro nije mi jasno, kako oni misle raditi?)

Sad sam odlučila iz principa šetati psa sama. Toliko o tome kako nema posla i ne može se zaraditi i to u velegradu Zagrebu, a oglašavala sam se puno puta.

A HDZ-ovki iz mog Ministarstva koja se uspela zahvaljujući vezama i regionalnoj pripadnosti bih poručila na njenu primjedbu "kad sam tako pametna zašto nemam fakultet" da nisam imala novca ni za olovku u osnovnoj školi.

Glavno da danas bolje živim i puno sam zadovoljnija i od ministrica, hvala Bogu radim na sebi, a crpim mudrost jednako iz knjiga i života. Pametan uči i od glupih, a propasti neću nikad, zahvaljujući marljivosti, upornosti, znanju i talentima, dok će mnoga djeca bogatih i uspješnih roditelja, kad potroše jednog dana sve što imaju, završiti na cesti i tko zna kako.