... i kad se životna svjetljka

počinje polako gasiti,

kad joj se plamen počinje stanjivati,

neće izgubiti svoju čaroliju,

jer će i dalje

to biti životna svjetiljka

koja još traje

i koja još puno toga daje

 

praznina starog dana,

to je neka čudna kombinacija

ravnodušnosti bez lica,

osjećajnosti bez srca

i života bez života

 

utihnula su zvona,

zaspao je dan,

noć se povijala

prema meni

i prekrio me san

 

vrijeme tako linearno teče,

ali se ponekad

u vječnosti zapetlja

u neke svoje nabore

i podsjeti na nezaboravne momente

 

taj tren tišine

obavije se oko srca

i priča svoju priču

o životu koji je bio

i godinama koje su prošle,

dok se duša osjeća

tako mlada,

ali kad se pogleda u zrcalo

ništa nije kako je bilo tada

 

regenerirane misli

bez regeneriranog tkiva,

obnavljanje nečeg u sebi

i doživljaj onog u drugome

samo je lijepa pjesma,

jer život teče

kao nemirna rijeka

i nema povratka