PROČITANO

967

PUTA

OD 14.01.2018.

OPUS 2009

Vijuganja na umjetničkom putu...

Kako sam uopće počeo sa slikanjem? Ne, nisam otkrio svoj talent još kao dijete ili tijekom školovanja. Tek sam u veljači 2005. krenuo na likovne radionice kod Andree Weiss Sadeh, prije svega kako bih si kroz slikanje terapijski pomogao glede čudnovatih epizoda strahova, za koje sam tek lani saznao da se nazivaju napadima panike. U jednoj knjizi sam pročitao da je slikanje izvrstan medij za rad s takvim potisnutim emocionalnim sadržajima. Otišao sam na internet i potražio ima li kakvih tečajeva. Naišao sam na blog od jedne djevojke koja je pisala da je bila na jednoj neobičnoj likovnoj radionici. Zainteresirala me, pa sam joj poslao mail kako bih saznao gdje je to točno bila. Odgovorila mi je odmah idući dan s brojem telefona od voditeljice Andree Weiss Sadeh. Smjesta sam je nazvao i Andrea mi je rekla da zovem u pravo vrijeme jer da nova grupa upravo kreće, već idući dan. To mi je bilo nevjerojatno kako se sve munjevito i tempirano izdogađalo. Još sam imao strahove od zatvorenih prostora s puno ljudi, no, odvažio sam se otići na prvi sat. Na moje veliko iznenađenje, tamo je sjedila i jedna moja znanica i danas draga prijateljica, koja mi je kasnije jedno vrijeme bila i terapeutkinja. Obradovao sam se jer mi je to olakšalo ostanak i umanjilo strahove.

Tek kad sam uzeo kist u ruke po prvi put nakon osnovne škole uvidio sam da imam nešto "u ruci", a to su primijetili i ostali, kao i sama Andrea koja je uskoro rekla da ja više od nje nemam što za naučiti.

I tako je krenulo... Te 2005. naslikao sam 49 slika. Sljedeća godina je također bila relativno plodna s 27 slika. Slikanje mi je doista pomoglo. Kreativnost je izvukla van raznog smeća, ali potakla je stvaranje i na drugim područjima života - osnovao sam aromaterapijski centar i krenuo ozbiljno u biznis koji je bio vrlo uspješan...

No, s 2007. godinom sam zbog turbulentnih zbivanja u životu počeo sve manje slikati. Lani sam napravio samo dvije slike.

S početkom ove godine nekako sam osjećao da se želim vratiti slikanju i ponovno intenzivnije raditi, a ako je moguće, čak i živjeti od slikanja. Tada mi je, od 28. veljače pa sljedećih mjesec dana, Magicus omogućio izložbu povodom svoje prve godišnjice. No, slikanje novih radova se još nije zahuktalo. Radio sam nešto malo u veljači, te na ljeto, no ova zadnja dva mjeseca vratila mi se inspiracija i slikarski žar u svom punom obimu.

I eto, godinu završavam s 18 novih slika, prodao sam ili udomio za naknadu za utrošeni materijal (s ili bez dodatne donacije) 15 radova (što ranijih, što ovogodišnjih), te poklonio 4 slike (od toga tri kao nagrade na Magicusovoj konvenciji).

I kako da ne budem zadovoljan!??

A sad otpuštam 2009. godinu da počiva u miru u ropotarnici prošlosti, u nepostojanju. Pozdravljam novu 2010. godinu koja dolazi iz budućnosti, također iz nepostojanja. I veselim se ovom vječnom sada u kojem tek učim živjeti, jer jedino u njemu nalazim novu inspiraciju za stvaranje slika, za pisanje poezije, tekstova i za bilo koje druge kreativne projekte... sada...