Kad te vlastita generacija iznenadi, zadivi i zaprepasti istovremeno, onda bi to trebalo ispuniti okvir zadane teme mjeseca...

Maturalno putovanje većina tinejdžera koji samo što nisu dobili ulaznicu u svijet odraslih, doživljava poput bijega od kuće. U mladenačkim iščekivanjima to dobiva auru slobode, dopušta iskorak van kontrole i svakako treba biti pustolovina koja će se pamtiti cijeli život.

Pošto sam ja znala da mi je maturalac nedostižan, odmah sam rekla da ne idem jer mi starci nemaju love, bez dodatnih objašnjenja. Samo sam u sebi zamišljala šta propuštam.

Razrednica je na satu razredne nastave zadnji put provjeravala spisak učenika koji putuju, prije nego što ga proslijedi turističkoj agenciji koja je već angažirana. Svi u razredu su uzbuđeno i veselo žamorili i dobacivali dosjetke jedne drugima.

Kad je raska pročitala moje ime rezignirano sam izjavila da ja ne putujem i da sam nekom greškom na popisu, no ona je samo rekla da sam na spisku i da je put plaćen.

Gledala sam je zbunjeno i šokirano i samo protisnula pitanje:

"Ali tko je platio?"

Moji roditelji nisu. Znala sam da nije ni škola, nisam ja te sreće. Ona se tajanstveno smješkala i samo rekla:

"To će ti tvoji prijatelji reći nakon sata".

Nisam nešto posebno bila bliska s nikim u razredu, ali sam sa svima bila korektna i mnogi su se koristili mojim zadaaćama i ostalim načinima pomaganja da se nekako provuku kroz srednju školu. Nekako se nisam uklapala, a često sam vjerojano i štrčala. Zato sam bila još zbunjenija.

Nakon sata sam saznala da je najpopularnija cura u razredu platila moj maturalac. Nikada nisam saznala je li organizirala nekakvo skupljanje love u razredu, ili je namolila novac od svoje majke i očuha ili je to darovano mi putovanje platila nekom svojom ušteđevinom. Oko mene je vladao zavjet šutnje, bilo je važno jedino da idem s njima i da oni to žele.

U meni su osjećaji bili pomiješani:

Posramljenost što sam uopće u takvoj situaciji neimaštine.

Uzbuđenje što ću ipak putovati sa svojim razredom.

Začuđenost što do sada nisam shvaćala da me ipak žele u svom društvu.

Nelagoda što prihvaćam tu velikodušnost.

Osjećaj da je to jedan od dugova koji nikada neću moći vratiti.

Maturalac je bio prava pustollovina koju neću opisivati, jer to i nije tema. Svi ovi osjećaji su se povukli pred navalom novih impresija i trajnog čuđenja da sam ipak na tom putu. Bilo je i suza i smijeha i meni nestvarno lijepo.

Što se mene tiče, moj razred je položio ispit zrelosti prije mature, a M. koja mi je omogućila to uzbudljivo putovanje me zauvijek zadužila.

Zašto je to učinila?

Imala je sve, bila je lijepa, popularna i iz dobrostojeće obitelji.

Jedini odgovor je da je to napravila iz neke svoje unutarnje dobrote.

Bez te dobrote ja bih zauvijek ostala na margini svoje generacije.

Ne znam zadovoljava li ovo zadanu temu mjeseca, ali imala sam potrebu to napisati iz čiste zahvalnosti.

Hvala ti M.