Volim prirodu! Obožavam je! Ona me hrani, iscjeljuje i liječi. :)

   Zato sam bila iznimno sretna kad sam (opet) počela sudjelovati u održavanju naših voćnjaka i vrtova, berbi dozrelih plodova, sadnji i uzgoju cvijeća...

   Ono što mi se nekad, sa strane gledajući, činilo kao dosada i gubitak vremena, počelo me usrećivati. Primjerice, prevrtanje smokava tijekom sušenja. :) Ispostavilo se da me te jednolične, opetovane radnje vrlo smiruju. :)

   Berba zelenih oraha i višanja nagoviještaju kako se zabavljam radeći orahovaču i višnjevaču te uživam kad ih pohvale oni koji ih degustiraju. :) 

   Volim zelene smokve. Nije mi ih mrsko ni brati, provlačiti se među granjem vukući skale za sobom te ih pažljivo odlažući u drvene preplete svojih predaka... :)

   Berba grožđa, pravljenje vina, rakije... rado sudjelujem u stoljetnim običajima. :)

   Vrijeme je jagoda. Njih osobito volim i njegujem. :) 

   Uskoro stižu trešnje i jako im se radujem. :) Lani sam svako par dana bila trešnji u njedrima. :) Znala bih po čitav dan jesti samo trešnje, svježe ubrane, sjajne od vode, ohlađene na ugodno hladno, osvježavajuće... :)

   Priroda me časti iz dana u dan, mjeseca u mjesec, iz jednog u drugo godišnje doba... i ja sam zahvalna na svakom, pa i najmanjem njenom daru. :) Slađi mi je plod koji uberem u vlastitom vrtu ili voćnjaku nego išta! :) 

   Ponekad se sjetim izreke kako je uvijek kod nekog drugog (susjeda) trava zelenija. E, pa meni nije baš tako. Rijetko i zavirujem u tuđe voćnjake i vrtove. Zabavim se svojima i uživam u njima.

   Sjećam se kad sam se jednom pohvalila da imam sve svoje... krumpir, blitvu, kupusnjače, zelene mahune, bob, masline, smokve, grožđe, trešnje, višnje i ne znam ni sama tko bi to sve nabrojao... te da mi je doslovno potrebno otići u prodavaonicu samo po kruh... na što je ta osoba otpuhnula: "A da posiješ pšenicu?" :)))))))))))))))))))))))))

   I na kraju... ilustracija moje sudbine... :)))))))))))))))))))) i, usput, malo smijeha, za vedriji dan. :)