Duhovnost u svijetu ovisnosti

Ovisnost je sve što se pretjerano konzumira i što čovjeku stvara dodatne životne prepreke. Najčešći izrazi za ovisnost su, narkomanija, alkoholizam, tabletomanija, ovisnost o cigaretama, kavi... No, u fizičkom svijetu ne postoji neovisnost. Svaki živi stvor je ovisan o hrani, vodi, zraku, vatri, svjetlu. Ljudi su ovisni jedan o drugom i prirodi koja ih okružuje.

Sve ono što se umjereno konzumira smatra se općeprihvaćenim društvenim stavom neovisnosti. Tako bismo umjerenost mogli nazvati postojanom duhovnošću.

Obrađujući ovu temu, govorit ću o svojoj ovisnosti. U okovima ovisnosti nalazila sam se dvadeset godina. Nisu to bili klasični narkotici marihuane, hašiša, kanabisa, alkohola. To je bila tabletomanija. Tableta za svakodnevnu bol koja je, iz dana u dan, postajala samo jača i jača. Kad mi je došlo „pet do dvanaest“, otrovana lijekovima, shvatila sam da me klasična medicina ne liječi, a nikako nisam mogla prihvatiti da me truje. U sebi sam vodila borbu gotovo dvije godine dok se nisam odmakla od klasične medicine i potražila spas za svoje zdravlje u alternativnoj medicini. Konačno sam došla do svjesnosti, kako pomoći sam sebi, kad sam se okrenula duhovnim principima života. Kroz tu duhovnost vodila me je moja intuicija, znanje mudraca kroz knjige i intuitivne vizije svijeta kakav jest i kakav bi možda mogao biti, da je sloboda stvar osobnog ljudskog izbora. Ali nije. Ljudska vrsta ja ovisna o vladavini vanzemaljskih entiteta, kontroli svijesti koju provode na ljudskoj rasi, strahu koji siju u ljudskom živčanom sustavu, neznanju o istini u kojoj živimo. Gorka istina intuitivnog uvida, da ja ne vladam sobom već netko drugi samnom vlada,  učinila me je ljutom i revoltiranom prema svatkom tko se usudio upravljati mojim životom bez mog znanja. Taj unutarnji revolt mi je pomogao da se oduprem svim agresivnostima kojim sam bila godinama obasipana. Bila sam ovisna o strahu od bolesti, bez samopouzdanja, nisam imala svoje ja. Nepremostivi jaz ovih ovisnosti zjapio je između mene, obitelji i svijeta.

Tražeći pomoć, svatkom sam pričala o svojoj bolesti i hranila je tom pričom, s njom sam se identificirala, opterećivala druge ljude, tražila sam lijekove, a u njihovo pozitivno dugotrajno djelovanje nisam se iskustveno osvjedočila. Lijekovi su samo kratkotrajno djelovali. Od svakog sam tražila pomoć, osim od sebe. Nije mi padalo na pamet da je lijek u meni i da sam sposobna izliječiti samu sebe. A onda sam, kao gromom pogođena shvatila kako bolest i ovisnost o njoj nastaju. Bolest se formirala u mojoj svijesti, načinu razmišljanja, ophođenja prema sebi i nerazumijevanju situacije u kojoj sam se nalazila. Imala sam  samo malo pozitivne svijesti. Netko je upravljao mojom sviješću da bi se hranio na mojoj energiji nesreće. Tko? Od koga mi dolazi ovisnost o strahu, bolesti i opstanku? Odgovorila sam na ovo pitanje, shvativši da to mogu zaustaviti, povratiti svoju sposobnost,  osigurati samostalnost i svoj život usmjeravati u smjeru koji je najidealniji za moj opstanak i sretan životni razvoj.

E, nećeš boga mi moga, mlatiti samnom k'o sa praznom slamom, pa ma tko da si: roditelj, partner, prijatelj, šef, svećenik, ili nevidljivi kozmički entitet. Gotovo! Naći ću način da sama kontroliram svoje zdravlje, svijest i život. Shvatila sam, ako se netko hrani negativom, pozitiva je za njega otrov, a mene može osloboditi i izliječiti? Ta spoznaja me je potaknula na odgovore: kako postati pozitivnijim, boljim, sretnijim i zdravim čovjekom? Mogu li ja to postići? Mogu i hoću. Nemam šta izgubiti... Ovako kako sad živim ne mogu opstati...

Gledam činjenično stanje svojih proteklih iskustava. Ne znam od kuda ću početi sa iscjeljivanjem. Tko sam ja i tko hoću biti? Ono što sam sad ni malo mi se ne sviđa. Ono što vidim da jesam u svojoj suštini mi je daleko, strano...

Što hoću postići? Hoću biti zdrava, vesela, sretna, slobodna...Da li sam sposobna ostvariti to svoje htijenje? A zašto ne bi bila sposobna? Naučila sam svašta raditi. Mogu i to naučiti. Bi je to moj početak stvaranja osobne slobode. Razvijajući pozitivniju svijest, potaknuta znanjem o negativnim i pozitivnim proživljenim iskustvima, potragom za vrlinama koje sam željela ugraditi u svoje biće, polako sam hvatala korak, „ispravnim putem u ispravnom smjeru.“Tako sam sve češće i češće dobivala uvide o istinskoj svrsi svoga postojanja. Postala sam svjesna svoga duha, duše, razuma, misli, osjećaja, riječi, tijela i njegovog djelovanja. Integracijom svakog od njih kroz duhovne zakone pozitivnih vrlina, postajala sam svakim danom sve više i više istinski ono što ja u svojoj suštini jesam. Zdrava..

Moja ušlagiranost je nestala, a ja sam gotovo preko noći postala slobodna. Noć mi je trajala četrdeset godina, a buđenje četiri godine. Kad sam progledala, samilosno sam pogledala u svoj san i buđenje. Nisam se čak ni čudila. Samo sam nijemo, sretno plakala i gledala u ljudsku prirodu, ovisnost i svoju konačnu slobodu.

Svi otrovi ovisnosti, koji su bili u mene ugrađeni na bezbroj načina bili su uklonjeni, kao rukom odneseni u nepovrat. Osjećaj oprosta i suosjećanja prema obitelji, okolini, društvu, religiji, planeti, počeo je rijekom teći iz moje duše prema svemu što me okruživalo. Majčinska energija nesebične ljubavi, pronašla je svoj put djelovanja.

Prisjećam se prvog antidepresiva valerijane.

Prisjećam se i halucinacija, straha, ljutnje, povrijeđenosti, osujećenosti, nasilja, izdaje, krađe energije, bolesti, prevare... Ove energije su gore od bilo kakvih halucinogenih droga. One destabiliziraju živčani sustav, a samim tim i cijeli tjelesni sustav.

Stabilizacija dolazi od energija ovih vrlina čvrsto ustoličenih u svijesti: istine o tomu što nam se događa u životu, hrabrosti da se s njom suočimo, razumijevanja kako prevazići postojeće stanje, smirenosti i upornosti u postojanoj transformaciji u željeno stanje, priznanja sebi svoje vrijednosti, harmonije u nutrini bića, podrške samom sebi, poštenja u osobnom izboru, pravde za sebe i život koji nas okružuje, druželjubivosti s pozitivnim ljudima, naučit ću biti zadovoljna, smirena, sretna, znam da to mogu, hoću biti svoja, e, ovo je moj život!... To su najbolji i neophodni stimulansi za uspješan, zdrav i slobodan život u očitovanju.

Danas kad govorim o ovisnosti, obavezno uz nju upotrijebim glasno ili u sebi, epitete slobode i zdravog imuniteta. Dobro sam naučila da raste ono o čemu se misli i govori. Zato svjesno biram izostaviti loše i pričati o dobrome.

Nikad nisam pušila, pa ne mogu govoriti o ovoj vrsti ovisnosti. Samo mogu reći da me dim cigarete guši.

Godinama sam bila ovisna o tabletama protiv boli. Pobijedila sam tu ovisnost snagom i upornošću, koračajući prema zdravoj prehrani, pozitivnim mislima, družeći se sa radosnim i istinoljubivim ljudima, ispiranjem svog organizma sa dovoljnom količinom izvorske vode, vježbama joge koje proširuju i uravnotežuju ljudsku svijest, disanje, mišljenje i kretanje. Danas kad god čujem riječ bol, ili osjetim bol u svom tijelu i emocijama, odmah zauzimam stav u svojoj svijesti.

„Ja sam centar snage, zdravlja, razumijevanja, zadovoljstva i sreće.“

Svaki čovjek u sebi posjeduje duhovnost, bio on ovisnik, ili se smatrao slobodnim. Probuditi je i živjeti iskustvom, od suštinskog je značenja za svako ljudsko biće i prirodu koja ga okružuje. Duhovnost je esencionalna hrana ljudskog bića. Kada se hrani ovom vrstom hrane, o nitkom nije ovisan, a poštuju ga i vanzemaljski neprijateljski nastrojeni entiteti.

Vrlo je važno kojom vrstom hrane čovjek hrani svoju svijest i tijelo. Svijesti su potrebne pozitivne vrline, a tijelu vegetarijanska prehrana. „Neka hrana tvoja bude lijek tvoj i lijek tvoj neka bude hrana tvoja“, stara je mudra poslovica. Mudrost je izborom prehrane svijesti i tijela, preuzeti kontrolu nad samim sobom. Na taj način preuzimamo punu odgovornost za svoj neovisan duhovni razvoj, aktivirajući znanje koje već posjedujemo u sebi. Ovo mogu odgovorno potvrditi iskustvom iz osobnog samorazvoja.

O narkomaniji znam samo iz medija i sporadičnih iskustava. Nisam s njom dolazila u svakodnevni doticaj. Hvala Bogu i svim Svecima.

Duboko u duši suosjećam sa svakim ovisnikom. Razlog za to je jednostavan. Spoznajem da ti ljudi ne vole sebe, žive u strahu, nemaju hrabrosti, ne vladaju sobom, niti su voljeni od svojih bližnjih. Njihova ovisnost, jedina im je ljubav koja hrani njihov kukavičluk. Hrabrost da se suoče sa svojim ponašanjem, njima je nepoznat pojam.

Ne mogu raspravljati niti o alkoholizmu. Nemam osobno iskustvo. U životu sam se samo jednom opila. Neposredno sam dobar dio svog životnog odrastanja i bračnog suživota bila suočena s ovisnicima o alkoholizmu u obitelji. Mogu govoriti o agresiji koju sam od njih doživljavala, no neću o tome govoriti. Ostavljam to za sobom. Nisam ili jesam odgovorna za njihovu agresivnost i ovisnost?

Svojim načinom života i suživota iskazujem odgovornost po tom pitanju. Ne koristim droge, alkohol, cigarete, psovke...Od mene nitko neće doživjeti agresiju te vrste. Hvala lijepo! Ni ja je nikad više ne želim od nikoga doživljavati. Slobodna sam.

Svatko od nas u sebi ima ugrađeno znanje o opće-prihvaćenom društvenom stavu ispravnosti. Svojim načinom ophođenja, biram ispravnost. To je moj put i uzvišeni cilj, kojim ponizno koračam.

U toj odluci vodi me nit vodilja, koja se može nazvati duhovnošću. Razumijem svijet ovisnosti i slobode. To razumijevanje mi otvara vrata smislenosti ispravnog života u fizičkom očitovanju Duha i Tijela. Svojim životnim stavom podržavam slobodu ispravnog izbora, suosjećajući s ovisnicima, pružajući im ruku oprosta i pomirenja, a surađujući sa slobodnim ljudima koji drže ravnotežu u umjerenosti.

Ne razmišljam o tomu da li je to duhovnost. Razmišljam...donosi li moje djelovanje mir i harmoniju ljudima oko mene, da li sam s njima istinoljubiva, djelujem li na najispravniji poznati način, donosim li radost u njihove živote, činim li ih snažnijim, odajem li priznanje njihove uzvišene vrijednosti u mom životu, podržavam li njihov uspjeh, rast i razvoj?

U meni je vladala ovisnost. Duhovnost u meni, bila je mrtva. Tko ih je održavao takvima?- više nije bitno. Bitno je da sam se odmakla od ovisnosti i oživjela duhovnost,  saživjela se s njenim djelovanjem...

Preobrazba iz jednog u drugo stanje svijesti, ovisnosti i slobode, moguća je i svatko je može provesti u svom životu kad god to odluči da će učiniti...