Koliko puta požalimo zbog svojih riječi i postupaka...
Grizemo se, učinjeno i izgovoreno non-stop prevrćemo po glavi, ali nemamo snage glasno to izgovoriti osobi koju smo povrijedili...
Neki ovakav unutarnji dijalog sa sobom vode godinama, ponekada i čitav preostali život, ali nikada to ne kažu osobi kojoj to trebaju reći...
Ili nemamo hrabrosti, bojimo se da ne bude još gore...
Možda nas ponos i egoizam sprječavaju da postupimo ispravno...
Naućiti se priznati pogrešku i ispričati se je znak veličine duše...
bglavac
edin.kecanovic
