ODA RADOSTI...

 

S neba je u moj trenutak

sletjela silueta sreće
 
sa bijelim pticama na dlanu.
 
Anđeosko prabiće

se spustilo na uzglavlje

i vratilo mi sjećanje
 
na vrijeme
 
prije ovozemaljskog vremena.
 
Začuh tonove simfonije univerzuma

i osjetih buđenje u ljubičastom snu.
 
Ti si izronio iz drevnih oceana,

šaputao si poeziju suza,

gledao si očima boje sna

i moje slabosti pretvorio

u bijele golubice koje slijeću
 
na Elizejske poljane tvoje duše.

Sa dna srca si otrgnuo cvjetove boli

i bacio ih u bezdan vremena.

Dodirima svojim si oplodio žitnicu sna
 
i život pretvorio u zagrljaj stvarnosti i iluzija,
 
u ples svjetlosti i sjena,
 
igru dana i noći.

U dubini tvog pogleda se utapljam
 
u kapljicama meda i mlijeka

i sa kože ispirem ostatke nepostojanja,

čistim dušu od sumnji i nepovjerenja,

hranim srce ljepotom tvoga bića.

Osjetih otvaranje pupoljaka novih ruža,

naslutih miomirise dolazećeg ljeta
 
u kojem će se zrcaliti ono naše davno,

uvijek prisutno utapljanje

u zvucima morskih orgulja.

Sa tvojih dlanova se još uvijek šire

strune vječnosti i omataju me

u tajanstvenim nemirom tvoje blizine.

U toj nevidljivoj mreži sretnog trenutka

se skriva sirena

koja nam ucrtava put ka Atlantidi,

zemlji u kojoj vjekuje mir, spokoj i ljubav.

 

Zavladao si sanjanom utopijom

i ona u tvom zagrljaju prestaje biti utopija,

ona je odraz u tvojim očima,

zrcaljenje sreće u dubini tvoga pogleda.
 
Svaki treptaj boje sna postaje

prepoznatljivost tvoje duše,

znak trajanja

u vječno željenoj zemlji čudesa.

Sa tvojih usana kaplju riječi kao medovina,

pretaču se kao eliksir u dubinu duše

i liječe sve tuge, strahove i boli.

sretan_trenutak

 

Fenomenologija percepcije ljubavi

 

Granice su izmislili ljudi u bezgraničju bezglasja rajske

tišine. Zabrane, opomene, mjerenje, izračunjavanje,

 trgovanje su osmislili ljudi

tražeći besmislenost u smislenosti božjega sna.

Iskra početka je rođena u beuzuvjetnosti ljubavi.

Ne postoji odlika ljubavi,

nema laboratorija u kojem se mjeri njena kakvoća,

ne postoji  vaga na kojoj se važe njena količina.

Ljubav je jednostavno ljubav,

bezmjernost bezriječja njenog carstva,

neprocjenjivost karatnosti njene vrijednosti.

U podomorju nutrine i beskonačnosti svjesnosti

ona se širi brzinom svjetlosti

i u treptaju oka doseže svoje uspone i padove,

obilazi svoju ekliptiku i rađa se nova, a uvijek ista.

Ljubav je duša osjećanja i svojim postojanjem

dokazuje nedokazljivost, neizračunjljivosti

i nemjerljivosti svojih svojstava.

Izronjena iz zagrljaja pjeska i pjene

ona u sebi nosi sobost čestićja i sebstvo

valovitosti spiralne dinamičnosti.

U bezgraničju rajskih prostranstava ona,

uvijek budna oka u zlatnom trokutu,

ostvaruje neostvarljivost matematičke etike

i ostvarljivost zagrljaja duše i materije.

Kristalno jasna slika njenog bezobličja

se dinamikom zlaćane spirale zrcali u srcu dodirima,

bojama, mirisima, okusima i zvucima.

Bezvučjem sklada tankoćutnu simfoniju univerzuma

i nečujnošću svojih titraja

pokreće uragane u bespuću sanja.

Tihana lađarica galije pune neprocjenjivog blaga

ona samozatajno pokreće njina jedra

i savladava oluje na oceanu života,

uplovljava u mirnu luku herojskih zanosa

i svojim nježnim tkivom se sidri u samoj žiži srca.

Naslonjena na tvoje rame osluškujem njenu tišinu

i čujem izrastanje božanske geometrije

u zavjetrini vječnosti.

Ničeg drugog nema u izvorištu života

do sjaja tvojih snenih očiju i bezglasja bezgranične ljubavi.

setan_trenutak