|
« : Danas u 11:50:39 »
Preneseno sa novog foruma
|
Ideja da imamo pristup slikama iz kolektivnog nesvjesnog, pa čak i da možemo posjetiti paralelne svjetove snova nije ništa prema zaključcima drugog istaknutog istraživača na kojega je utjecao holografski model. On je Stanislav Grof, voditelj psihijatrijskih istraživanja u Centru za psihijatrijska istraživanja u Marylandu (Maryland Psychiatric Research Center) i profesor asistent psihijatrije na Medicinskom fakultetu John Hopkins. Poslije više od trideset godina proučavanja neuobičajenih stanja svijesti, Grof je zaključio da su istraživački putovi dostupni našoj psihi preko holografske međupovezanosti više nego golemi. Praktički su beskrajni.
Grof se za neuobičajena stanja svijesti počeo zanimati pedesetih godina kada je u Institutu za psihijatrijska istraživanja (Psychiatric Resarch Institute) u rodnom Pragu ispitivao kliničku upotrebljivost halucinogena LSD-a. Svrha njegova istraživanja bila je odrediti može li LSD imati neku terapeutsku primjenu. Kada je Grof započeo s istraživanjem, većina je znanstvenika na iskustva pod utjecajem LSD-a gledala isključivo kao na stresnu reakciju mozga na škodljivi kemijski spoj. Međutim, kada je Grof proučio zapise o iskustvima svojih pacijenata nije pronašao dokaze za bilo kakvu ponavljajuću stresnu reakciju. Umjesto toga, bila je uočljiva jasna veza koja se protezala kroz svaku od pacijentovih seansi. "Činilo se da iskustveni sadržaj nije nepovezan i nasumičan, nego da predstavlja postupno otkrivanje sve dubljih razina nesvjesnog.", objašnjava Grof.
To je ukazivalo na činjenicu da seanse s LSD-om imaju važne posljedice za praksu i teoriju psihoterapije, te je Grofu i njegovim kolegama dalo poticaj koji su trebali da nastave s istraživanjem. Rezultati su bili zapanjujući. Brzo se pokazalo da serija seansi s LSD-om može ubrzati psihoterapeutski proces i skratiti vrijeme potrebno za liječenje mnogih poremećaja. Traumatična sjećanja koja su pojedince progonila godinama izašla bi na vidjelo i bivala razriješena, a ponekad je čak dolazilo i do izlječenja teških bolesti kao što je shizofrenija. No, još neobičnije bilo je to da su se mnogi pacijenti brzo udaljavali od pitanja koja se tiču njihovih bolesti i ulazili u područja nepoznata Zapadnoj psihologiji.
Jedno uobičajeno iskustvo bilo je ponovno proživljavanje osjećaja kako je biti u majčinoj utrobi. Grof je u početku mislio da su ta iskustva samo rezultat mašte pojedinaca, no kako su i dalje dokazi prikupljani, uvidio je da je poznavanje embriologije inherentno u tim opisima često daleko nadilazilo obrazovanje pacijenata s tog područja. Pacijenti su točno opisivali neke značajke rada srca svojih majki, prirodu akustičnih pojava u potrbušnoj šupljini, specifične detalje koji se tiču cirkulacije krvi u posteljici, pa čak i detalje o različitim staničnim i biokemijskim procesima koji su se odvijali u tijelu. Opisivali bi, osim toga, najvažnije misli i osjećaje koje je njihova majka proživljavala tijekom trudnoće, kao i događaje, kao na primjer, fizičke traume koje je iskusila.
Kad god je to bilo moguće, Grof je istražio njihove tvrdnje i u nekoliko ih je prilika ispitivanjem majki i drugih uključenih osoba uspio potvrditi. Psihijatri, psiholozi i biolozi koji su tijekom svoje obuke za program (svi terapeuti koji su sudjelovali u istraživanju također su morali proći nekoliko seansi psihoterapije s LSD-om) proživjeti sjećanja iz vremena prije rođenja bili su isto tako zatečeni očitom autentičnošću tih iskustava.
Najviše su zbunjivala iskustva u kojima se činilo da se svijest pacijenata proširila izvan uobičajenih granica osobnosti i istraživala kako je to biti drugim živim bićima ili čak predmetima. Na primjer, Grof je imao pacijenticu koja je odjednom postala uvjerena da je preuzela identitet ženke pretpovijesnog gmaza. Ne samo da je opisala kako je to biti zatvoren u takvom obliku, nego je i primijetila da su joj seksualno najuzbudljiviji dio anatomije mužjaka iste vrste obojene ljuske na njegovoj glavi. Iako žena prije toga nije imala nikakva znanja s tog područja, Grofov razgovor sa zoologom kasnije mu je potvrdio da kod određenih vrsta gmazova obojena područja glave zaista igraju važnu ulogu pri seksualnom uzbuđivanju.
Pacijenti su se također mogli «spojiti» na svijest svojih rođaka i predaka. Jedna žena iskusila je kako je biti njezina majka u dobi od tri godine, i točno je opisala zastrašujući događaj koji je u to vrijeme zadesio njezinu majku. Žena je opisala i kuću u kojoj je njezina majka živjela kao i bijelu pregačicu koju je nosila - sve detalje majka je kasnije potvrdila i priznala da nikada prije nije govorila o tome. Drugi pacijenti dali su jednako točne opise događaja koji su se zbili precima što su živjeli prije više desetljeća ili čak stoljeća.
Druga iskustva sadržavala su pristup rasnim i kolektivnim sjećanjima. Pojedinci slavenskog podrijetla iskusili su kako je bilo sudjelovati u osvajačkim pohodima Džingis-Kanovih mongolskih hordi, plesati u transu s Bušmanima iz pustinje Kalahari, prolaziti ritual inicijacije australskih Aboridžina, te kako je bilo umrijeti kao obredna žrtva Asteka. I u ovom slučaju opisi su često sadržavali opskurne povijesne činjenice i razinu znanja koja je uglavnom bila posve nepovezana s pacijentovim obrazovanjem, rasom i prijašnjim doticajem s temom. Na primjer, jedan je neuki pacijent dao iznimno detaljan prikaz tehnika od kojih se sastojala egipatska praksa balzamiranja i mumificiranja, uključujući opis oblika i različitih značenja amuleta i pogrebnih kutija, popis materijala korištenih pri pričvršćivanju mumijine odjeće, veličinu i oblik mumijinih zavoja, te druge ezoterične aspekte egipatskih pogrebnih službi. Drugi su se pojedinci pak 'ugodili' na kulture Dalekog istoka, te ne samo da su davali impresivne opise o tome kako je to posjedovati japansku, kinesku ili tibetansku psihu, nego su i prenosili različita taoistička, odnosno budistička učenja!
U stvari, činilo se da uopće ne postoje granice onoga na što su se Grofovi pacijenti mogli spojiti u seansama s LSD-om. Činilo se da su kadri spoznati kako je biti bilo koja životinja, pa čak i biljka, na evolucijskom stablu. Mogli su iskusiti kako je to biti krvna stanica, atom, termonuklearni proces unutar Sunca, svijest cjelokupnog planeta, pa čak i svijest čitavog svemira.
Nadalje, pokazali su sposobnost transcendiranja prostora i vremena, tako da su povremeno iznosili nevjerojatno točne informacije iz budućnosti. Što je još zanimljivije, ponekad su tijekom svojih mentalnih putovanja susretali vanzemaljske inteligencije, neutjelovljena bića (op. prev. - bića van utjelovljenja/inkarnacije), duhovne vodiče s "viših razina svijesti" i druge nadljudske entitete.
Ispitanici su, osim toga, povremeno putovali u ono za što se činilo da su paralelni svjetovi i druge razine stvarnosti. U jednoj posebno iscrpljujućoj seansi mladić koji je patio od depresije našao se u nečemu što je izgledalo kao druga dimenzija. Bila je sablasno osvijetljena i, premda nikoga nije mogao vidjeti, osjećao je da je prepuna neutjelovljenih bića. Iznenada je tik do sebe osjetio prisutnost koja je, na njegovo iznenađenje, započela s njim telepatski komunicirati. Zamolila ga je da stupi u vezu s parom koji živi u moravskom gradu Kromerizu i javi im da je njihov sin Ladislav dobro zbrinut i da je dobro. Potom mu je dala ime, adresu i telefonski broj bračnog para. Ti podaci ni Grofu ni mladiću nisu govoriti ništa i činili su se potpuno nepovezani s mladićevim problemima kao i samim liječenjem. Pa ipak, Grof ih nije uspijevao izbaciti iz glave. "Nakon nešto oklijevanja i pomiješanih osjećaja, konačno sam odlučio napraviti ono zbog čega bi me moji kolege sigurno bili ismijali da su saznali za to." - kaže Grof. "Došao sam do telefona, okrenuo broj u Komerizu i upitao mogu li razgovarati s Ladislavom. Na moje zaprepaštenje, žena na drugoj strani linije počela je ridati. Kada se malo smirila, isprekidanim mi je glasom rekla: 'Naš sin nije više s nama; preminuo je, izgubili smo ga prije tri tjedna' ."
Šezdesetih godina Grofu je ponuđen posao u Centru za psihijatrijska istraživanja u Marylandu (Maryland Psychiatric Research Center) te se preselio u Sjedinjene Države. I ovaj je Centar provodio kontrolirane studije psihoterapeutske primjene LSD-a, tako da je Grof bio u mogućnosti nastaviti svoja istraživanja. Osim ispitivanja učinaka opetovanih seansi s LSD-om na pojedincima s različitim mentalnim poremećajima, Centar je također proučavao učinke na «normalne» dobrovoljce - liječnike, medicinske sestre, slikare, glazbenike, filozofe, znanstvenike, svećenike i teologe. Grof je ponovno otkrio kako se neprestano ponavlja isti fenomen.
Kao da je LSD ljudskoj svijesti omogućio pristup nekoj vrsti beskonačnog sustava podzemne željeznice, labirintu tunela i prolaza koji su se nalazili u podzemnim predjelima svijesti, labirintu koji je doslovce sve u svemiru povezivao sa svim ostalim.
Nakon što je osobno proveo više od tri tisuće seansi s LSD-om (svaka je trajala minimalno pet sati), i proučio zapise o više od dvije tisuće seansi koje su proveli njegovi kolege, Grof je postao čvrsto uvjeren da je na tragu nečeg izuzetnog. "Nakon mnogo godina muke i zbrke s koncepcijama, zaključio sam da podaci ukazuju na hitnu potrebu za drastičnom revizijom postojećih paradigmi psihologije, psihijatrije, medicine i, najvjerojatnije, znanosti općenito." - ističe Grof. "Mislim da sada nema nikakve dvojbe da je naše današnje razumijevanje svemira, prirode stvarnosti, a posebice ljudskih bića površno, netočno i nepotpuno."
Izvor iz knjige:
Michael Talbot - Holografski Svemir
bglavac
edin.kecanovic
