Udruga Roda tiskala je letak Laži i istine o potpomognutoj oplodnji prije stavljanja na dnevni red po hitnoj proceduri Konačnog prijedloga zakona o medicinskoj oplodnji.
Po njihovom mišljenju pogrešne interpretacije predlagatelja zakona uključuju i tvrdnje zakonodavca da je svaka oplođena stanica nerođeno dijete.
Na to odgovaraju: "Preko 50% oplođenih jajnih stanica, (a kod žena preko 40 godina i do 90%), često je nezdravo budući da imaju pogrešan broj kromosoma. Zato se prestaju razvijati i završe kao rani spontani pobačaji, bilo u laboratoriju, bilo u tijelu žene. Čak i zdravi embriji imaju samo 60-70% izgleda za implantaciju u maternici".
Za mnoge vjernike je ipak svako svojevoljno uništavanje embrija jednako abortusu i zbog toga neki ne koriste ni surogat-majčinstvo, upotrebu doniranog sjemena, jajnih stanica ili embrija.
Mnogi se od njih ne upliću ni u donošenje zakona o umjetnoj oplodnji jer je za njih dovoljan vjerski zakon, a nevjernike prepuštaju da odlučuju za sebe kako žele ne upličući se u njihovu savjest zakonskim putevima prisile i zabrane. U Hrvatskoj se čini da su religiozni osjećaji prešli granicu prijateljskog uvjeravanja i neutralnosti i upleli se u državne poslove.
| Preembrij, embrij i fetus: |
| Izraz 'preembrij' odnosi se na plod do 14. dana nakon oplodnje. Od 14. dana pa do kraja osmog tjedna plod se naziva embrij. Nakon toga naziva se fetus. | Članovi udruge Roda zato smatraju da dići ruku 'za' ovaj zakon znači dati glas za daleko najrestriktivniji zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji u Europi, koji će, u odnosu na sadašnje stanje, svim osobama s problemom neplodnosti barem upola smanjiti izglede za začeće, a nekima i uskratiti roditeljstvo, i to uz štetu po zdravlje žene.
Osim toga zakon koji nam serviraju, poručuju iz Rode, je ispod razine dosadašnjih dostignuća znanosti i ispod standarda dosadašnje medicinske pomoći neplodnim parovima u Hrvatskoj, zakon koji ne osigurava pacijentima s problemom neplodnosti njihova prava – pravo na liječenje i pravo na roditeljstvo.
Neki predviđaju da će u budućnosti 30 posto djece koja se rode biti začeto nekom metodom umjetne oplodnje. Hoće li stati rasprave o etičkoj i moralnoj prihvatljivosti tih metoda ili se dalje nastaviti?
Oni koji vjeruju da novi život počinje u trenutku začeća s biološkog su stanovišta potpuno u pravu – znanost je to definitivno dokazala. Na suprotnoj strani špekuliraju jer upravo očajnički žele dobiti taj novi život. Slijede njihovi argumenti:
| Iz letka 'Istine i laži': |
Predlagatelji zakona tvrde: Dovoljno je oploditi 3 jajne stanice za uspješnost postupka izvantjelesne oplodnje.
Iz Rode odgovaraju: To ovisi o ženi i dijagnozi. Samo kod mladih zdravih žena s najboljom prognozom, npr. muškom neplodnošću, dovoljan je mali broj jajnih stanica da se ne dovodi u pitanje uspješnost postupka. Iz tog razloga ni u jednoj europskoj zemlji nije ograničen broj jajnih stanica koje je dopušteno oploditi u jednom postupku.
Predlagatelji zakona tvrde: Zamrzavanje embrija je ubojstvo.
Iz Rode: Embriji koji se prestanu razvijati u laboratoriju prvih 5 dana nakon oplodnje, tj. prije nego što budu vraćeni u maternicu, u 99% slučajeva su nezdravi. Oni dakle nisu 'odbačeni' nego je to najraniji stupanj spontanog pobačaja koji se događa i prirodno, samo što to najčešće ni ne znamo jer ne možemo zaviriti u žensko tijelo. Znanstvena istraživanja su utvrdila da upravo zdravi embriji prežive prvih 5 dana u inkubatoru.
Predlagatelji zakona tvrde: Postupak izvantjelesne oplodnje uništava živote jer neki embriji budu odbačeni.
Iz Rode upozoravaju:
Ukoliko zamrzavanje embrija nije dopušteno, bez obzira kakav je Zakon, embriji će se povremeno morati bacati, što sigurno nije bila namjera zakonodavca. Nakon izvantjelesne oplodnje povremeno se, naime, događa da je transfer embrija privremeno tehnički ili iz medicinskih razloga nemoguć. Ako se takvi embriji zamrznu, mogu se naknadno prebacivati u maternicu.
Treba naglasiti da najkvalitetniji embriji, s kojima je trudnoća najvjerojatnija, u vrlo visokom postotku preživljavaju zamrzavanje, nakon čega su im šanse za implantaciju jednake kao i embrijima koji nisu zamrzavani.
Kada zakon dopušta oplodnju većeg broja jajnih stanica, (a dopušta u cijelome svijetu), zamrzavanje embrija preostalih nakon transfera (što se gotovo nigdje zakonski ne ograničava) povećava ukupnu uspješnost izvantjelesne oplodnje (neke žene tek s odmrznutim embrijima postignu prvu trudnoću ili tako ostvare drugu ili treću trudnoću, bez ponovnog ulaska u cijeli dugotrajan i za njih mukotrpan postupak izvantjelesne oplodnje). |
Kompletni letak Laži i istine o medicinski potpomognutoj oplodnji udruge Roda može pročitati ovdje.
|
bglavac
irida
