Procedura na mozgu koja je korištena kod pacijenata sa Parkinsonovom bolesti od 1980-tih godina pokazuje obećavajuće rezultate za pacijente sa izraženim opsesivno – kompulzivnim pormećajem, objavljeno je na Ivanhoe novostima.

Da bi procijenili korisnost duboke stimulacije mozga u liječenju opsesivno – kompulzivnog poremećaja, istraživači su izabrali 16 pacijenata sa izraženim opsesivno – kompulzivnim poremećajem i liječili ih s navedenim postupkom. 

Nakon 3 mjeseca aktivne stimulacije, 7 od 10 pacijenata je uočeno da je 25% njihovih simptoma nestalo što je mjereno sa Yale-Brown Obsessive Compulsive Scale. Dodatno tome, 6 od 10 pacijenata je postiglo zadovoljavajuće ukupno funkcioniranje, sa samo umjerenom nelagodom uzrokovanom bolešću.

Kod duboke stimulacije mozga, dvije elektrode se ugrađuju u mozak i povezane su sa simulatorom koji je umetnut ispod kože. Simulator šalje električne struje koje reguliraju abnormalne signale odašiljane iz mozga, i djeluje kao pacemaker za taj organ.

Duboka moždana simulacija se preporuča samo kao terapija kod pacijenata sa izraženim opsesivno – kompulzivnim poremećajem koji ne reagiraju na uobičajeno liječenje. Jedna trećina pacijenata sa opsesivno – kompulzivnim poremećajem se može svrstati u ovu kategoriju. 

Napredak ove procedure uključuju zapravo činjenicu da je ona reverzibilna i da dopušta precizno podešavanje količine stimulacije.
Istraživači su upozorili medicinske krugove o razmatranju rizika ove procedure s obzirom na to da su se ozbiljne komplikacije pojavile kod 11 pacijenata.

«Pojavnost teških neželjenih nuspojava, mali broj pacijenata i kratko trajanje studije naglašavaju rizike stimulacije subtalamičke jezgtre i potrebu za većim studijama sa dužim vremenom praćenja,», napisali su autori studije.
Studija je objavljena u časopisu «New England Journal of Medicine».

Izvor: www.mojdoktor.hr

Autor:Maja Vajagić, dr.med.