• AFP

 

 

 

 

 

Dokazi koji se temelje na eksperimentima u sklopu kojih su sudionici slušali određene slogove dok su istovremeno bili zapuhivani daškom zraka na kožu, sugeriraju da naš mozak prima integrirane informacije iz različitih osjetila kako bi stvorio sliku okoliša.

Istraživanje odbacuje tradicionalno mišljenje o tome kako primamo podržaje iz okoline u mozak.

"Ovo je vrlo različito od ideja koje se ravnaju po činjenicama da su samo oči odgovorne za vizualne informacije, a uši za zvučne. To pomalo vodi na krivi zaključak," rekao je voditelj istraživanja Bryan Gick sa Sveučilišta British Columbia u Vancouveru.

Utjecaj zraka na koži:

U oko 10 posto slučaja kada je zrak zapuhao na kožu ispitanika krivo su zaključili da su čuli slog koji uključuje ispuštanje daha "pa", a ne izgovoreni "ba". U kontrolnoj grupi nije zamjećena takva kriva percepcija zvuka.

"Vjerojatnije je objašnjenje da mozak opaža, a ne da oči vide ili uši čuju," objasnio je Gick i dodao da ljudsko tijelo treba gledati kao mehanizam koji u svim svojim dijelovima opaža i skuplja informacije.

Gickov rad pokazuje da možemo vidjeti i čuti čak i ako svjesno to ne shvaćamo. Primjerice, druge studije pokazuju da ukoliko vidite osobu čije se usne miču i mislite da ona govori odmah se uključuju regije mozga odgovorne za slušanje.

Gicka i njegovog kolegu Donalda Derricka, također sa Sveučilišta British Columbia zanimalo je što je s prirođenim sposobnostima i osjetima koji nisu u pravilu povezani kao sluh i vid, već sasvim različiti poput sluha i dodira?

Tim se fokusirao na zvukove poput "pa" i "ta" koji uključuju ispuštanje daha dok se izgovaraju te zvukove "ba" i "da." Sudionici istraživanja podijeljeni u 3 grupe slušali su slogove i osjetili dah na koži ruke, drugi na vratu, a kontrolna skupina samo zvukove bez daha.

U oko 10 posto slučaja kada je zrak zapuhao na kožu ispitanika krivo su zaključili da su čuli slog koji uključuje ispuštanje daha "pa", a ne izgovoreni "ba". U kontrolnoj grupi nije zamjećena takva kriva percepcija zvuka.

U naknadnom eksperimentu sudionici su umjesto zapuhivanja zrakom uz zvuk tapšani po ramenu. Zabune pri slušanju nije bilo.

Prof. Gick nastavit će svoje istraživanje sa znanstvenim timom University of California, San Francisco, u želji da otkrije na koji način mozak omogućuje ovakvu integraciju podražaja.