Vladimir Gligorov: Propadne li plan, kriza će trajati barem dvije godine
Piše: Jadranka Šević
“Američki program za rješavanje najveće financijske krize od Velike depresije 1929. mogao bi biti usvojen do kraja mjeseca, što bi se odmah odrazilo na stabilizaciju na financijskim tržištima i bio prvi korak smirivanju krize”, naglasio je to Vladimir Gligorov, ekonomski analitičar Bečkog instituta za međunarodne odnose.
- Prvobitni paket mjera još se nadopunjava i ne zna se koliki će mu doista biti obim. Osim problema likvidnosti, financijski sustav suočava se i s problemom solventnosti. Po nekim procjenama, potrebno je oko 50 milijardi dolara direktne intervencije za oporavak realnog sektora te prema direktno ugoženim građanima.
Znači da su usvojene i sve kritike na početni paket američkog ministra financija Henryja Paulsona?
- Da, i mi ekonomisti smo zbog toga vrlo sretni. Cijeli bi zakon u konačnici mogao imati i nekoliko stotina stranica. Činjenica je, naime, da se samo izdvajanjem loših kredita i dugova ne rješava cijela kriza te da je potrebna dokapitalizacija cijelog sustava ubrizgavanjem zdravog kapitala.
Koliko bi program mogao stajati američke porezne obveznike?
- Možda će i ukupni iznos potrebnog novca koji će biti upumpan u sustav biti i veći od 700 milijardi dolara, no trošak će u konačnici biti puno manji. Država će biti samo posrednik u prodaji dugova i hipoteka, pa će djelimično taj iznos biti i naplaćen. Program zapravo nema nikakve alternative bez obzira na cijenu. Naime, u suprotnom će recesija, spašavanje realnog sektora, rast nezaposlenosti i povećanje socijalnih davanja porezne obveznike moglo stajati puno više, po nekim procjenama i bilijun dolara.
Ako dođe do neuspjeha u provedbi mjera i smirivanja krize, što slijedi?
- Širenje krize na cijeli realni ekonomski sektor, recesija, oživljavanje inflacije, rast kamata i povećanje poreznog tereta. Po nekim procjenama kriza bi u tom slučaju potrajala barem još dvije godine. Takav scenarij neminovno bi se odrazio i na europske banke, kao i na cijelu regiju centralne i JI?Europe. U tom slučaju i u Europi bi trebala slična operacija kao sada u Americi, a što je ovdje puno teže napraviti?
Zašto?
- Vjerujem da nema opasnosti i da do toga neće doći. Objektivno, Europska centralna banka nema centralnu fiskalnu vlast, a europski budžet nema toliko novca za intervenciju takvog obima.
U tom slučaju, dakle, morala bi se raditi koordinirana akcija nacionalnih centralnih banaka, što bi bio velik test za EU. U najcrnjem scenariju pojavile bi se, naravno, i ideje za napuštanjem ili devalvacijom eura, što bi uzdramalo temelje EU.
Kako bi se produbljivanje krize odrazilo na Hrvatsku?
- Hrvatska je uz baltičke zemlje u zoni visoke ranjivosti na financijsku krizu. Svi neriješeni hrvatski gospodarski i strukturni razvojni problemi izbili bi na vidjelo i Vlada bi u tom slučaju morala raditi velike i brze rezove. Možda to i ne bi bilo loše za hrvatsko gospodarstvo.
Na koje probleme konkretno mislite?
- Hrvatska ima visok deficit na tekućem računu platne bilance od gotovo tri milijarde eura. U slučaju produbljivanja krize cijena financiranja tog deficita sigurno bi porasla. Porasla bi i cijena kredita za privatne korisnike.
Kriza bi se odrazila na gospodarski rast koji je i tako usporen. Ako bi došlo do kreditnog sloma, onda bi se to sigurno odrazilo i na tečaj kune, prihodi od turizma koji su vrlo značajni za Hrvatsku bili bi ugroženi, a cijene nekretnina bi pale.
- Prvobitni paket mjera još se nadopunjava i ne zna se koliki će mu doista biti obim. Osim problema likvidnosti, financijski sustav suočava se i s problemom solventnosti. Po nekim procjenama, potrebno je oko 50 milijardi dolara direktne intervencije za oporavak realnog sektora te prema direktno ugoženim građanima.
| McCainov 'puč' na Bushev plan za spašavanje Wall Streeta JP Morgan kupio Washington Mutual |
Znači da su usvojene i sve kritike na početni paket američkog ministra financija Henryja Paulsona?
- Da, i mi ekonomisti smo zbog toga vrlo sretni. Cijeli bi zakon u konačnici mogao imati i nekoliko stotina stranica. Činjenica je, naime, da se samo izdvajanjem loših kredita i dugova ne rješava cijela kriza te da je potrebna dokapitalizacija cijelog sustava ubrizgavanjem zdravog kapitala.
Koliko bi program mogao stajati američke porezne obveznike?- Možda će i ukupni iznos potrebnog novca koji će biti upumpan u sustav biti i veći od 700 milijardi dolara, no trošak će u konačnici biti puno manji. Država će biti samo posrednik u prodaji dugova i hipoteka, pa će djelimično taj iznos biti i naplaćen. Program zapravo nema nikakve alternative bez obzira na cijenu. Naime, u suprotnom će recesija, spašavanje realnog sektora, rast nezaposlenosti i povećanje socijalnih davanja porezne obveznike moglo stajati puno više, po nekim procjenama i bilijun dolara.
Ako dođe do neuspjeha u provedbi mjera i smirivanja krize, što slijedi?
- Širenje krize na cijeli realni ekonomski sektor, recesija, oživljavanje inflacije, rast kamata i povećanje poreznog tereta. Po nekim procjenama kriza bi u tom slučaju potrajala barem još dvije godine. Takav scenarij neminovno bi se odrazio i na europske banke, kao i na cijelu regiju centralne i JI?Europe. U tom slučaju i u Europi bi trebala slična operacija kao sada u Americi, a što je ovdje puno teže napraviti?
Zašto?
- Vjerujem da nema opasnosti i da do toga neće doći. Objektivno, Europska centralna banka nema centralnu fiskalnu vlast, a europski budžet nema toliko novca za intervenciju takvog obima.
U tom slučaju, dakle, morala bi se raditi koordinirana akcija nacionalnih centralnih banaka, što bi bio velik test za EU. U najcrnjem scenariju pojavile bi se, naravno, i ideje za napuštanjem ili devalvacijom eura, što bi uzdramalo temelje EU.
Kako bi se produbljivanje krize odrazilo na Hrvatsku?
- Hrvatska je uz baltičke zemlje u zoni visoke ranjivosti na financijsku krizu. Svi neriješeni hrvatski gospodarski i strukturni razvojni problemi izbili bi na vidjelo i Vlada bi u tom slučaju morala raditi velike i brze rezove. Možda to i ne bi bilo loše za hrvatsko gospodarstvo.
| Izlaz iz krize Rezati troškove na svim razinama i uvoziti samo onoliko koliko i izvozite |
- Hrvatska ima visok deficit na tekućem računu platne bilance od gotovo tri milijarde eura. U slučaju produbljivanja krize cijena financiranja tog deficita sigurno bi porasla. Porasla bi i cijena kredita za privatne korisnike.
Kriza bi se odrazila na gospodarski rast koji je i tako usporen. Ako bi došlo do kreditnog sloma, onda bi se to sigurno odrazilo i na tečaj kune, prihodi od turizma koji su vrlo značajni za Hrvatsku bili bi ugroženi, a cijene nekretnina bi pale.
irida
bglavac
