„… Nastojim te i sam shvatiti i trudim se koliko mogu. No ipak još ne mogu dokraja shvatiti zašto si mi važna…

   Anastazija, znaš li da nikad nisam govorio o svome odnosu prema tebi. Nisam to rekao ni tebi, ni sebi. Zapravo u životu nisam još niti jednoj ženi rekao: „Volim te!“

   Nisam još to nikome rekao ne zato što bih bio posve bezosjećajan nego zato što su mi te riječi čudne i besmislene. Volimo li nekoga, tad se ljubav treba očitovati u odnosu prema drugome. Trebamo li ljubav izraziti riječima, znači da nema pravoga i vidljivoga očitovanja ljubavi. A najvažniji je način na koji se ljubav očituje upravo u činjenju, a ne u riječima.

   Anastazija, nisam ti nijednom progovorio o ljubavi. No kad bi od mene samo zatražila da ti skinem zvijezdu s neba, popeo bih se navrh najvećeg stabla, odgurnuo se od posljednje grane pa skočio prema toj zvijezdi. Kad bih se srušio i pao, uhvatio bih se za grane pa se ponovo popeo na vrh stabla i poskočio prema zvijezdi…“

V. Megre