Dvojica su ratnika, dva generala hrvatske vojske, danas u centru pažnje. Biti ratnik može se na mnogo načina ali ono što je sad važno jest položaj i uloga institucionaliziranog ratnika.

Ima li jasnije i određenije uloge ratnika nego  što je ona u kastinskom sustavu koji nije bio samo indijski, tj. hinduistički proizvod?

Stoga krenimo od nastanka, povijesti i podjela na kaste kako bismo otvorili raspravu o vječnim pitanjima nasilja versus nenasilja koja dominiraju ljudskom prirodom.  

Sredinom 2.milenijuma prije nove ere, Arijevci, jedan od indoevropskih naroda, prodiru na područje indijskog poluotoka. Arijevci su, iako malobrojni, imali nadmoć: brončani mač i brza bojna kola. Uspostavljaju dominaciju nad sjedilačkim stanovništvom Dravida, uvode na indijskom tlu indoevropski jezik sanskrt, te, da bi očuvali osvajački identitet vlastitog naroda u odnosu na pokorene Dravide, uspostavljaju kruti društveni poredak zasnovan na podjeli prema boji kože, položaju u društvu, bogatstvu, zanimanju i veri. Iz te podjele indijskog društva na kaste nazire se da je tu upravo riječ o ekonomsko-društvenom procesu diobe rada, koji se odigrao u jednom primitivnom društvu, a pod utjecajem povlašćivanja jednih društvenih grupa nad drugima. Društvo se dijelilo na kaste:

• Bramani, svećenstvo ( danas i učitelji), bili su na vrhu društvene ljestvice, zaduženi za tumačenje vjerskih tekstova i vođenje obreda; visoko obrazovanje omogućilo im je bavljenje zakonodavnim i pravosudnim poslovima te podučavanjem; s vremenom brahmani preuzimaju vođenje svih važnijih poslova u državi
• Kšatrije su činile ratničke i vladarske porodice koje upravljaju zemljom
• Vajšije su bile cjelokupno slobodno arijevsko proizvodno stanovništvo: poljoprivrednici, poduzetnici i trgovci
• Šudre su bile porobljeno, tamnoputo dravidsko stanovništvo koje je obavljalo najteže fizičke poslove, smatralo se da šudre nemaju dušu, te da ne mogu sudjelovati u bogosluženju; danas su oni radnici
• Parije, “nedodirljivi”, bili su potpuno izbačeni iz kastinskog sustava; smatrani su nedostojnima života u zajednici zbog poslova koje su obavljali, pa su tako i danas parije osuđene na najteže i tzv. “nečiste” poslove koji uključuju fizički dodir s krvlju, izmetom i drugim tjelesnim “nečistoćama” definiranim indijskim zakonom: parije su štavitelji kože, spaljuju mrtve, čiste nužnike, sjeku pupčane vrpce, odnose uginule životinje s cesta, metu izmet i slično. Ti se poslovi prenose s koljena na koljeno zajedno sa statusom nedodirljivosti: u skladu sa strogim hinduističkim odredbama, roditelji parije rađaju djecu parije, osuđenu kao nečistu od trenutka rođenja. Parije su izopćenici, ljudi koje važe za previše nečiste i okaljane da bi ih pripadnici viših kasta smatrali bićima vrijednim spomena. Predrasude određuju njihove živote, naročito u ruralnim područjima gdje živi gotovo tri četvrtine indijskog stanovništva. Parije se izbjegavaju, vrijeđaju, zabranjuje im se ulaz u hramove i domove pripadnika više kaste, uskraćuje im se pristup bunarima viših kasta, na javnim mjestima moraju jesti i piti iz posebnih posuda, a u ekstremnim, premda ne i rijetkim slučajevima, pripadnici viših kasta ih siluju, linčuju i pucaju na njih.

U istom periodu nastaje i religija hinduizam. Raslojavanje u hinduističkom društvu potiče iz svetih tekstova prema kojima su se glavne društvene skupine, to jest varne, iznjedrile iz prabića. Iz usta su izašli brahmani, iz ruku su nastale kšatrije, iz bedara su nastale vajšije (vaišje), a iz stopala su nastale šudre. Svaka se varna dodatno dijeli na stotine nasljednih kasta i podkasta sa vlastitom hijerarhijom. Peta skupina obuhvata ljude koji su ačuta, odnosno nedodirljivi. Oni nisu nastali od prabića.

Toliko za početak!